REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5045/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1) FČ, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2) CČ, OIB [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], zastupane po punomoćnici Dinki Dobrović Legović, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika KČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Tamari Mušnjak Špišić, odvjetnici u Karlovcu, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-126/2025-2 od 26. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-241/22-16 od 31. siječnja 2025., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke kojom je presuđeno:
„I. Nalaže se tuženiku KČ da doprinosi za uzdržavanje 1. tužiteljice FČ i 2. tužiteljice CČ umjesto iznosa od po 2.000,00 kn mjesečno za svaku tužiteljicu kako je određeno t. 5. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P Ob-63/18 od 30. studenog 2018. godine povećan iznos od po 500,00 EURA mjesečno za svaku tužiteljicu, odnosno ukupno 1.000,00 EURA mjesečno za obje tužiteljice, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, počevši od dana podnošenja tužbe 19. prosinca 2022. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na tekući račun 1. i 2. tužiteljica i to 1. tužiteljice FČ otvoren kod ING Bank, broj računa: [broj bankovnog računa] te za 2. tužiteljicu CČ otvoren kod ING Bank, broj računa: [broj bankovnog računa], a na dospjele iznose je dužan platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća pa do isplate svakog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.“.
2. Protiv presude suda prvog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„Je li sud u obiteljskopravnim predmetima, posebno kod uzdržavanja punoljetnog djeteta, utvrditi okolnosti iz čl. 290. i 291. st.1. Obiteljskog zakona, te čl. 307. Obiteljskog zakona, posebno kada se radi o studiranju u inozemstvu koje predstavlja određeni nadstandard u Republici Hrvatskoj?
Postoji li prekluzija iznošenja dokaznih prijedloga u obiteljskopravnim stvarima sukladno odredbama Obiteljskog zakona?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti (važnosti) u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Prema ocjeni ovog suda prvo pitanje koje u prijedlogu postavlja tuženik nije pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer odgovor na njega leži u okolnostima svakog konkretnog slučaja kada se radi o obvezama roditelja uzdržavati djecu koja se redovno školuju u smislu odredbe čl. 285. i čl. 290. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 305/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje: ObZ) pa se stoga pitanjem zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjena žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
6. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.
7. Glede drugog pitanja, sud drugog stupnja nije izrazio nikakvo pravno shvaćanje vezano za prekluziju predlaganja dokaza, pa stoga niti ovo pitanje ne ulazi u krug pitanja koje ima u vidu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
8. Time, postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljena ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.
9. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
