Poslovni broj: Usž-337/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Morana Rabar, odvjetnica iz Zagreba, Jurišićeva 18, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV, br: 1, OIB: 66486182714, radi prestanka službe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2985/2024-9 od 17. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2985/2025-9 od 17. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenje tuženika, klasa: OGR-811-01/24-01/1, urbroj: 512-10- 010210/20547-24-438 od 31. svibnja 2024., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 31. svibnja 2024. je tužiteljici prestala služba u Vojno sigurnosno-obavještajnoj agenciji (dalje: VSOA), s danom 5. lipnja 2024., a s danom 6. lipnja 2024. je stavljena na raspolaganje Ministarstvu obrane Republike Hrvatske i Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao djelatna vojna osoba u činu pukovnika.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, tj. razloga navedenih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. – dalje: ZUS). Prije svega, smatra da nisu utvrđene činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke. Dalje u žalbi tužiteljica iznosi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku, te navodi da joj je privremeno povučeno uvjerenje o sigurnosnoj provjeri, odnosno povučen certifikat izdan za pristup klasificiranim podacima, što je konačno dovelo do toga da je podnesen i prijedlog za prestanak službe od strane tuženika. Napominje da nisu jasni razlozi za takvo postupanje tuženika, jer nisu uopće utvrđene činjenice koje bi bile osnova za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima u smislu članka 22. Pravilnika o standardima sigurnosne provjere, niti je navedeno o kojim konkretnim radnjama tužiteljice se radi. Posebno ističe da nije upoznata s razlozima zbog kojih više ne ispunjava uvjete radnog mjesta na koje je bila raspoređena, niti takve razloge navode tuženik i prvostupanjski sud. Dalje u žalbi tužiteljica napominje da je u odlučno vrijeme bila na bolovanju, što se može utvrditi uvidom u evidenciju nazočnosti zaposlenika VSOA-e na radnom mjestu, što je smatra protivno odredbama Zakona o radu. Dodaje da nije bila u mogućnosti očitovati se o navodima iz prijedloga, jer je bila odsutna s radnog mjesta. Zaključuje da su razlozi na kojima se prijedlog temelji paušalni, neopravdani, a i nedokazani, zbog čega je osporeno tuženikovo rješenje nezakonito. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu te preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev za poništenjem tuženikovog rješenja od 31. svibnja 2024. te prihvati zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora. Tužiteljica podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih je ravnatelju tuženika podneseno pisano izvješće od 24. travnja 2024. s prijedlogom za prestanak službe tužiteljice u VSOA-i, jer je utvrđeno postojanje činjenica iz članka 99. stavak 2. i 3. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“ 79/06. i 105/06. – dalje: ZSOS). Dodaje da je tijekom rada tužiteljica prekoračila ovlasti definirane opisom poslova i radnih zadaća te zadanih naloga utvrđenih Pravilnikom o unutarnjem redu VSOA-e te protivno mjerama zaštite podataka od neovlaštenog pristupa i korištenja utvrđenih Pravilnikom o načinu sigurnosno-obavještajnog postupanja VSOA-e. Tuženik dalje navodi da je tužiteljica neovlašteno pristupila klasificiranim podacima, neovlašteno umnožavala i ustupala klasificirane podatke neovlaštenim osobama, počinivši time povredu sigurnosti podataka opisanu u članku 11. stavku 1. Zakona o informacijskoj sigurnosti („Narodne novine“ 79/07. i 14/24.), povredu odredaba članka 18. stavka 1. i članka 22. stavka 1. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“ 79/07. i 86/12. – dalje: ZTP), članaka 35. i 38. Pravilnika o tajnosti podataka obrane („Narodne novine“ 67/18. i 20/20.) te članaka 15., 17., 57. i 90. Pravilnika o standardima sigurnosti podataka (klasa: 023- 01/11-01/17, urbroj: 50439-05-11-01 od 16. svibnja 2011. i klasa: 023-01/11-01/17, urbroj: 50439-05-11-03 od 30. prosinca 2011.), a što je za posljedicu imalo nanošenje štete tuženiku i sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi zbog čega u rješenju o prestanku službe tužiteljice nisu konkretno navedeni događaji i okolnosti iz kojih proizlaze obilježja njezinih protupravnih postupanja, a prije svega zbog zaštite sigurnosno-obavještajnih postupanja i sprječavanja kompromitacije i zaštite informacijske sigurnosti. Dodaje da izvješće ovlaštene službene osobe tuženika od 24. travnja 2024., koje sadrži prijedlog za prestanak službe tužiteljice i činjenični opis na kojem se prijedlog temelji predstavlja klasificirani podatak označen stupnjem tajnosti "Povjerljivo" te podliježe pravilima o zaštiti sigurnosti podataka, a sud može zatražiti uvid u klasificirane akte, tj. od tuženika to zatražiti u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita sigurnosti klasificiranih podataka i sigurnosno-obavještajnog postupanja. Tuženik dodaje da je Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost (dalje: UVNS) proveo stručni nadzor nad radom tuženika i zbog informacijske sigurnosti, sukladno člancima 7. i 106. ZSOS-a, nakon utvrđenog postojanja činjenica koje predstavljaju sigurnosne zapreke za pristup klasificiranim podacima iz članka 18. stavka 6. ZTP-a. Nakon toga je odlukom UVNS-a od 27. ožujka 2024. tužiteljici privremeno povućeno Uvjerenje o sigurnosnoj provjeri (Certifikat) za pristup klasificiranim podacima stupnja tajnosti "VRLO TAJNO" (klasa: 804-09/20- 01/2710, urbroj: 50439-03/49-20-05 od 29. prosinca 2020.), Certifikat za pristup klasificiranim podacima stupnja tajnosti "NATO SECRET" (klasa: 804-09/20-01/2710, urbroj: 50439-03/49-20-06 od 29. prosinca 2020.) i Certifikat za pristup klasificiranim podacima stupnja tajnosti "EU SECRET" klasa: 804-09/20-01/2710, urbroj: 50439- 03/49-20-07 od 29. prosinca 2020.). Tuženik dodaje da je navedenom Odlukom UVSN-a tužiteljici onemogućen pristup klasificiranim podacima od stupanja na snagu te Odluke (27. ožujka 2024.), sve dok se ne utvrdi nepostojanje sigurnosne zapreke ili druge činjenice koja predstavlja osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima.

Dalje u odgovoru na žalbu tuženik napominje da su u navedenoj Odluci UVNS- a navedeni razlozi za povlačenje certifikata, tj. sigurnosne zapreke za pristup klasificiranim podacima, a da je u konkretnom slučaju utvrđeno postojanje činjenica propisanih u članku 22. točaka h), m) i n) Pravilnika o standardima sigurnosne provjere od 1. ožujka 2011. i 30. prosinca 2023. Također navodi da je tužiteljica dana 5. travnja 2024. upoznata sa sadržajem navedene Odluke UVNS-a, kao i s činjenicom da zbog utvrđenih razloga više ne ispunjava uvjete radnog mjesta na koje je raspoređena, a ni uvjete drugih radnih mjesta unutar VSOA-e za koja je u skladu s člankom 31. stavkom 3. ZTP-a utvrđena obveza posjedovanja uvjerenja o sigurnosnoj provjeri za pristup klasificiranim podacima iz djelokruga VSOA-e (Zapisnik o upoznavanju s Odlukom o privremenom povlačenju certifikata, klasa: 822-02/24-01/01, urbroj: 512-10- 013230/20256-24-2416 od 5. travnja 2024.). Tuženik dodaje da je Odluka UVNS-a službeni dokument u vlasništvu UVNS-a, koji se može sudu dostaviti po potrebi, na temelju zahtjeva, u skladu sa suglasnosti UVNS-a (klasa: 804-09/20-01/2710, urbroj: 50439-03/66-24-19 od 30. rujna 2024.).

Tuženik navodi da je tužiteljica s danom 6. lipnja 2024. stavljena na raspolaganje Ministarstvu obrane Republike Hrvatske (dalje: MORH) i Oružanim snagama Republike Hrvatske (dalje: OS RH) zbog rasporeda na odgovarajuće radno mjesto u okviru druge ustrojstvene jedinice MORH-a odnosno OS RH, u skladu sa Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, u vezi s člankom 113. stavcima 1., 4. i 5. Zakona o obrani.

Tuženik zaključuje da je tužiteljica bila uključena u postupanje koje je prethodilo donošenju osporenog rješenja, tj. da je upoznata s razlozima koji su doveli do aktivnosti tuženika prethodno donošenju pobijanog rješenja. Dodaje i da prestanak službe tužiteljice u VSOA-i ne dovodi do prestanka radnog odnosa, jer je pobijanim rješenjem tužiteljica stavljena na raspolaganje MORH-u i OS RH zbog rasporeda na odgovarajuće radno mjesto unutar njihovih ustrojstvenih jedinica. Tuženik napominje da je tužiteljica s danom 6. lipnja 2024. raspoređena u Upravu za materijalne resurse MORH-a na radno mjesto voditelja Službe za potporu, opremanju i modernizaciji (odluka klasa: 811-01/24-01/149, urbroj: 512M2-010102-24-1 od 19. lipnja 2024.), a time je riješen njezin djelatni status u MORH-u, odnosno tužiteljica je zadržala kontinuitet radno pravnog odnosa. Tuženik dodaje da je tužiteljica kao djelatna vojna osoba dužna u svakom trenutku biti dostupna za obavljanje dužnosti i poslova radnog mjesta na koje je raspoređena, pri čemu nije u mogućnosti birati dužnosti i mjesta službe (članak 13. stavak 1. ZOS-a).

Konačno, tuženik iscrpno daje odgovor i na navod tužiteljice da nije bila u mogućnosti očitovati se o prijedlogu za donošenje osporenog rješenja, napominjući da je, unatoč više poziva za savjetovanje u personalnom području, vezana za prestanak službe te nizu pokušaja da se sa tužiteljicom stupi u kontakt, pri čemu se opisuje kronologija poziva, tužiteljica ignorirala poziv (telefonske i pisane), zbog čega je tuženik opravdano zaključio da tužiteljica izbjegava kontakt i onemogućuje razuman dogovor u vezi provedbe propisanog postupanja tuženika.

Zaključno, tuženik smatra da su u predmetnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o prestanku službe tužiteljice, koje je doneseno u pravilno provedenom postupku i uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava. Smatra da je pobijana prvostupanjska presuda zakonita jer je osnovano odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice. Tuženik predlaže da ovaj Sud odbije u cijelosti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude kao i postupka koji joj je prethodio u granicama propisanim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. - dalje: ZUS) ovaj Sud je ocijenio da žalbeni razlozi kojima se presuda pobija nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljica kao djelatna vojna osoba u činu pukovnika bila raspoređena na službu u VSOA-i. Tuženikovim rješenjem je tužiteljici određen prestanak službe u VSOA-i te je stavljena na raspolaganje MORH-u i OS RH, što je uobičajeni postupak kada služba u VSOA-i prestane djelatnim vojnim osobama, u smislu članka 99. stavka 6. ZSOS-a. Dalje proizlazi da je tužiteljica raspoređena na ustrojbeno mjesto voditelja službe u Ministarstvu obrane, s ustrojbenim činom brigadira, što je viši čini od tužiteljičinog osobnog čina pukovnika (odluka Ministarstva obrane od 19. lipnja 2024.).

8. Dalje proizlazi da je razlog za donošenje tuženikovog rješenja bio povlačenje certifikata, ranije izdanog tužiteljici za pristup klasificiranim podacima, a koje uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri izdaje i povlači UVNS, na temelju ocjene o nepostojanju sigurnosnih zapreka za pristup klasificiranim podacima, sukladno članku 18. stavcima 1. i 5. ZTP-a.

9. S obzirom da je povlačenje certifikata bio ključan razlog na kojem se temelji prijedlog za prestanak službe tužiteljici, koji je naveden u klasificiranim aktima, prvostupanjski sud je izvršio uvid u te akte 10. listopada 2024., o čemu je sastavio službenu bilješku koja prileži spisu i o tome na raspravnom ročištu 16. prosinca 2024. upoznao opunomoćenicu tužiteljice. Nakon izvršenog uvida u navedenu dokumentaciju, sud je utvrdio da je tuženik u skladu s člankom 18. stavak 6. ZTP-a osnovano zatražio povlačenje certifikata izdanih tužiteljici, jer je prethodno utvrdio sigurnosne zapreke za pristup tužiteljice klasificiranim podacima.

10. Dakle, nakon uvida u izvještaj ovlaštene službene osobe ravnatelju tuženika koji sadrži prijedlog za prestanak službe tužiteljice u VSOA-i od 24. travnja 2024., kao i odluku UVNS-a od 27. ožujka 204. o povlačenju certifikata, tijekom upravnog spora je utvrđeno da u konkretnom slučaju postoji niz okolnosti (bar u stupnju opravdane sumnje) koje se odnose na postupanje tužiteljice i povredu informacijske sigurnosti, a što predstavlja sigurnosnu zapreku za izdavanje certifikata za pristup klasificiranim podacima. Slijedno tome je sud zaključio da su postojali propisani razlozi za donošenje osporenog rješenja o prestanku službe tužiteljice u VSOA-i (članak 99. stavci 2., 3. i 4. ZSOS.-a).

11. Sud je također izvršio uvid u navedene klasificirane akte dana 10. prosinca 2025., utvrdivši da u predmetnom slučaju postoje sigurnosne zapreke te da su certifikati, ranije izdani tužiteljici za pristup klasificiranim podacima, opravdano povučeni.

12. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se nakon povlačenje certifikata, daljnja savjetovanja s tužiteljicom više nisu mogla odnositi na pitanja u vezi donošenja rješenja o prestanku službe u VSOA-i, već isključivo na njezin daljnji raspored u MORH-u, do kojeg je došlo odlukom od 19. lipnja 2024., kojom je tužiteljica raspoređena na radno mjesto višeg ustrojbenog čina od njezinog osobnog čina kao djelatne vojne osobe. Također sud pravilno zaključuje da su bez utjecaja na donošenje drukčije odluke u predmetnoj stvari svi tužbeni navodi kojima tužiteljica ukazuje da joj je onemogućen uvid u akte na temelju kojih su joj oduzeti certifikati. Naime, temeljna pretpostavka za odobravanje takvog pristupa je prethodno izdavanje certifikata za pristup klasificiranim podacima tužiteljice, odnosno njezinoj opunomoćenici, u smislu članka 18. stavaka 1. i 5. ZTP-a.

13. U osvrtu na žalbene navode, valja reći da je ovaj Sud, nakon izvršenog uvida u klasificirane akte također utvrdio da su postojali opravdani razlozi za povlačenje certifikata, tj. da su postojale sigurnosne zapreke zbog kojih je bilo nužno povući ranije izdane certifikate tužiteljici. Stoga, iako je točno da osporeno rješenje sadrži samo općenite navode o razlozima njegovog donošenja, bitno je napomenuti da se osnovano temelji na činjenici da je prethodno tužiteljici povučen certifikat za pristup klasificiranim podacima, a što je zakonom propisan razlog za donošenje osporenog rješenja. Stoga, svi razlozi koje tužiteljica ističe u vezi načina provedenog savjetovanja, odnosno razlozi zbog kojih navodi da se pozivima nije mogla odazvati, nisu odlučni za ocjenu pravilnost i zakonitosti prvostupanjske presude, kojom je odbijen tužbeni zahtjev i potvrđeno osporeno rješenje, kraj činjenice da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje tuženikovog rješenja.

14. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da niti opsegom danog obrazloženja razloga na kojima se temelji tuženikovo rješenje, a niti razlozima iznesenim u obrazloženju pobijane presude, nije došlo do povrede postupovnih prava tužiteljice, jer zbog navedenih, propisanih razloga nije moguće iznositi detaljne razloge koji su u konkretnom slučaju uvjetovali povlačenje certifikata izdanog tužiteljici za pristup klasificiranim podacima.

15. Stoga je, ovaj Sud, ocijenivši da žalbeni navodi tužiteljice nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude, a niti za drugačiji ishod ovog postupka, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović