Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-376/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anita Vrkić i Iva Vrkić iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Leko i partneri iz Zagreba, radi naplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv točki I, II i III izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2950/2019-30 od 30. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Žalba se djelomično uvažuje, a u pretežnom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2950/2019-30 od 30. ožujka 2023.
a) preinačuje u dijelu točke I izreke u pogledu određenih zateznih kamata za razdoblje od 1. prosinca 2023. pa do dana plaćanja na način da se one od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine
b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I i u točki II izreke
II Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:
„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati:
iznos od 11.506,84 HRK (1.527,21 €) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:
na iznos od 36,79 kn (4,88 €) od 1.9.2007 do isplate,
na iznos od 36,10 kn (4,79 €) od 1.10.2007 do isplate,
na iznos od 36,01 kn (4,78 €) od 1.11.2007 do isplate,
na iznos od 36,47 kn (4,84 €) od 1.12.2007 do isplate,
na iznos od 36,16 kn (4,80 €) od 1.1.2008 do isplate,
na iznos od 36,74 kn (4,88 €) od 1.2.2008 do isplate,
na iznos od 197,48 kn (26,21 €) od 1.3.2008 do isplate,
na iznos od 200,61 kn (26,63 €) od 1.4.2008 do isplate,
na iznos od 194,73 kn (25,85 €) od 1.5.2008 do isplate,
na iznos od 193,18 kn (25,64 €) od 1.6.2008 do isplate,
na iznos od 194,73 kn (25,85 €) od 1.7.2008 do isplate,
na iznos od 190,89 kn (25,34 €) od 1.8.2008 do isplate,
na iznos od 190,79 kn (25,32 €) od 1.9.2008 do isplate,
na iznos od 192,66 kn (25,57 €) od 2.10.2008 do isplate,
na iznos od 210,14 kn (27,89 €) od 1.11.2008 do isplate,
na iznos od 197,85 kn (26,26 €) od 1.12.2008 do isplate,
na iznos od 210,30 kn (27,91 €) od 1.1.2009 do isplate,
na iznos od 256,82 kn (34,09 €) od 11.2.2009 do isplate,
na iznos od 257,58 kn (34,19 €) od 3.3.2009 do isplate,
na iznos od 253,98 kn (33,71 €) od 1.4.2009 do isplate,
na iznos od 254,06 kn (33,72 €) od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 249,39 kn (33,10 €) od 1.6.2009 do isplate,
na iznos od 245,41 kn (32,57 €) od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 245,79 kn (32,62 €) od 1.8.2009 do isplate,
na iznos od 247,42 kn (32,84 €) od 1.9.2009 do isplate,
na iznos od 246,70 kn (32,74 €) od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 244,31 kn (32,43 €) od 1.11.2009 do isplate,
na iznos od 247,54 kn (32,85 €) od 1.12.2009 do isplate,
na iznos od 249,72 kn (33,14 €) od 1.1.2010 do isplate,
na iznos od 252,71 kn (33,54 €) od 27.2.2010 do isplate,
na iznos od 251,82 kn (33,42 €) od 4.3.2010 do isplate,
na iznos od 256,96 kn (34,10 €) od 1.4.2010 do isplate,
na iznos od 255,30 kn (33,88 €) od 1.5.2010 do isplate,
na iznos od 258,78 kn (34,35 €) od 6.6.2010 do isplate,
na iznos od 273,31 kn (36,27 €) od 1.7.2010 do isplate,
na iznos od 269,17 kn (35,72 €) od 1.8.2010 do isplate,
na iznos od 278,15 kn (36,92 €) od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 274,54 kn (36,44 €) od 1.10.2010 do isplate,
na iznos od 267,43 kn (35,49 €) od 1.11.2010 do isplate,
na iznos od 197,94 kn (26,27 €) od 2.12.2010 do isplate,
na iznos od 206,91 kn (27,46 €) od 1.1.2011 do isplate,
na iznos od 198,95 kn (26,41 €) od 1.2.2011 do isplate,
na iznos od 201,20 kn (26,70 €) od 1.3.2011 do isplate,
na iznos od 196,51 kn (26,08 €) od 27.4.2011 do isplate,
na iznos od 199,10 kn (26,43 €) od 11.5.2011 do isplate,
na iznos od 151,77 kn (20,14 €) od 11.6.2011 do isplate,
na iznos od 146,02 kn (19,38 €) od 3.7.2011 do isplate,
na iznos od 107,77 kn (14,30 €) od 1.8.2011 do isplate,
na iznos od 38,75 kn (5,14 €) od 1.9.2011 do isplate,
na iznos od 34,03 kn (4,52 €) od 11.10.2011 do isplate,
na iznos od 35,37 kn (4,69 €) od 4.11.2011 do isplate,
na iznos od 33,89 kn (4,50 €) od 10.12.2011 do isplate,
na iznos od 36,10 kn (4,79 €) od 29.1.2012 do isplate,
na iznos od 36,14 kn (4,80 €) od 10.3.2012 do isplate,
na iznos od 33,76 kn (4,48 €) od 10.3.2012 do isplate,
na iznos od 35,76 kn (4,75 €) od 18.4.2012 do isplate,
na iznos od 35,34 kn (4,69 €) od 12.7.2012 do isplate,
na iznos od 35,32 kn (4,69 €) od 31.8.2012 do isplate,
na iznos od 34,88 kn (4,63 €) od 16.4.2013 do isplate,
na iznos od 85,17 kn (11,30 €) od 14.6.2013 do isplate,
na iznos od 83,40 kn (11,07 €) od 11.7.2013 do isplate,
na iznos od 83,95 kn (11,14 €) od 18.7.2013 do isplate,
na iznos od 84,01 kn (11,15 €) od 18.7.2013 do isplate,
na iznos od 83,27 kn (11,05 €) od 27.7.2013 do isplate,
na iznos od 82,57 kn (10,96 €) od 27.7.2013 do isplate,
na iznos od 82,47 kn (10,95 €) od 15.8.2013 do isplate,
na iznos od 82,69 kn (10,97 €) od 20.8.2013 do isplate,
na iznos od 81,56 kn (10,82 €) od 20.8.2013 do isplate,
na iznos od 81,26 kn (10,79 €) od 20.8.2013 do isplate,
na iznos od 80,56 kn (10,69 €) od 28.8.2013 do isplate,
na iznos od 80,77 kn (10,72 €) od 28.8.2013 do isplate,
na iznos od 81,06 kn (10,76 €) od 19.9.2013 do isplate,
na iznos od 81,71 kn (10,84 €) od 13.6.2014 do isplate,
na iznos od 81,47 kn (10,81 €) od 11.7.2014 do isplate,
na iznos od 81,98 kn (10,88 €) od 31.12.2014 do isplate,
na iznos od 82,26 kn (10,92 €) od 31.12.2014 do isplate,
iznos od 98.112,86 HRK (13.021,76 €) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:
na iznos od 8,07 kn (1,07 €) od 1.7.2005 do isplate,
na iznos od 26,55 kn (3,52 €) od 3.9.2005 do isplate,
na iznos od 18,20 kn (2,42 €) od 1.10.2005 do isplate,
na iznos od 17,58 kn (2,33 €) od 1.11.2005 do isplate,
na iznos od 12,46 kn (1,65 €) od 24.12.2005 do isplate,
na iznos od 6,64 kn (0,88 €) od 5.1.2006 do isplate,
na iznos od 73,48 kn (9,75 €) od 1.11.2008 do isplate,
na iznos od 81,39 kn (10,80 €) od 1.1.2009 do isplate,
na iznos od 98,77 kn (13,11 €) od 11.2.2009 do isplate,
na iznos od 108,10 kn (14,35 €) od 3.3.2009 do isplate,
na iznos od 81,97 kn (10,88 €) od 1.4.2009 do isplate,
na iznos od 86,15 kn (11,43 €) od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 52,09 kn (6,91 €) od 1.6.2009 do isplate,
na iznos od 23,01 kn (3,05 €) od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 29,55 kn (3,92 €) od 1.8.2009 do isplate,
na iznos od 46,31 kn (6,15 €) od 1.9.2009 do isplate
na iznos od 44,45 kn (5,90 €) od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 28,44 kn (3,77 €) od 1.11.2009 do isplate,
na iznos od 58,40 kn (7,75 €) od 1.12.2009 do isplate,
na iznos od 80,28 kn (10,65 €) od 1.1.2010 do isplate,
na iznos od 108,43 kn (14,39 €) od 27.2.2010 do isplate,
na iznos od 105,26 kn (13,97 €) od 4.3.2010 do isplate,
na iznos od 151,77 kn (20,14 €) od 1.4.2010 do isplate,
na iznos od 141,86 kn (18,83 €) od 1.5.2010 do isplate,
na iznos od 175,35 kn (23,27 €) od 6.6.2010 do isplate,
na iznos od 300,28 kn (39,85 €) od 1.7.2010 do isplate,
na iznos od 270,96 kn (35,96 €) od 1.8.2010 do isplate,
na iznos od 350,37 kn (46,50 €) od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 324,94 kn (43,13 €) od 1.10.2010 do isplate,
na iznos od 270,97 kn (35,96 €) od 1.11.2010 do isplate,
na iznos od 397,28 kn (52,73 €) od 2.12.2010 do isplate,
na iznos od 512,31 kn (68,00 €) od 1.1.2011 do isplate,
na iznos od 421,48 kn (55,94 €) od 1.2.2011 do isplate,
na iznos od 454,57 kn (60,33 €) od 1.3.2011 do isplate,
na iznos od 403,69 kn (53,58 €) od 27.4.2011 do isplate,
na iznos od 242,77 kn (32,22 €) od 11.5.2011 do isplate,
na iznos od 299,81 kn (39,79 €) od 11.6.2011 do isplate,
na iznos od 300,14 kn (39,84 €) od 3.7.2011 do isplate,
na iznos od 399,71 kn (53,05 €) od 1.8.2011 do isplate,
na iznos od 360,77 kn (47,88 €) od 1.9.2011 do isplate,
na iznos od 294,13 kn (39,04 €) od 11.10.2011 do isplate,
na iznos od 313,44 kn (41,60 €) od 4.11.2011 do isplate,
na iznos od 289,06 kn (38,36 €) od 10.12.2011 do isplate,
na iznos od 341,88 kn (45,38 €) od 29.1.2012 do isplate,
na iznos od 342,57 kn (45,47 €) od 10.3.2012 do isplate,
na iznos od 320,44 kn (42,53 €) od 10.3.2012 do isplate,
na iznos od 332,59 kn (44,14 €) od 18.4.2012 do isplate,
na iznos od 658,76 kn (87,43 €) od 12.7.2012 do isplate,
na iznos od 662,36 kn (87,91 €) od 31.8.2012 do isplate,
na iznos od 638,05 kn (84,68 €) od 16.4.2013 do isplate,
na iznos od 632,64 kn (83,97 €) od 14.6.2013 do isplate,
na iznos od 585,01 kn (77,64 €) od 11.7.2013 do isplate,
na iznos od 612,12 kn (81,24 €) od 18.7.2013 do isplate,
na iznos od 621,71 kn (82,52 €) od 18.7.2013 do isplate,
na iznos od 606,08 kn (80,44 €) od 27.7.2013 do isplate,
na iznos od 591,79 kn (78,54 €) od 27.7.2013 do isplate,
na iznos od 602,19 kn (79,92 €) od 8.8.2013 do isplate,
na iznos od 604,30 kn (80,20 €) od 15.8.2013 do isplate,
na iznos od 621,16 kn (82,44 €) od 20.8.2013 do isplate,
na iznos od 592,95 kn (78,70 €) od 20.8.2013 do isplate,
na iznos od 591,09 kn (78,45 €) od 20.8.2013 do isplate,
na iznos od 578,42 kn (76,77 €) od 28.8.2013 do isplate,
na iznos od 592,98 kn (78,70 €) od 28.8.2013 do isplate,
na iznos od 612,48 kn (81,29 €) od 19.9.2013 do isplate,
na iznos od 642,10 kn (85,22 €) od 13.6.2014 do isplate,
na iznos od 644,41 kn (85,53 €) od 11.7.2014 do isplate,
na iznos od 671,71 kn (89,15 €) od 31.12.2014 do isplate,
na iznos od 691,44 kn (91,77 €) od 31.12.2014 do isplate,
na iznos od 630,53 kn (83,69 €) od 31.12.2014 do isplate,
na iznos od 630,70 kn (83,71 €) od 31.12.2014 do isplate,
na iznos od 625,47 kn (83,01 €) od 31.12.2014 do isplate,
na iznos od 625,01 kn (82,95 €) od 31.12.2014 do isplate,
na iznos od 625,72 kn (83,05 €) od 31.12.2014 do isplate,
na iznos od 629,97 kn (83,61 €) od 31.12.2014 do isplate,
na iznos od 634,19 kn (84,17 €) od 31.12.2014 do isplate,
na iznos od 639,06 kn (84,82 €) od 31.12.2014 do isplate,
na iznos od 642,57 kn (85,28 €) od 31.12.2014 do isplate,
na iznos od 644,56 kn (85,55 €) od 31.12.2014 do isplate,
na iznos od 643,68 kn (85,43 €) od 31.12.2014 do isplate,
na iznos od 68.878,93 kn (9.141,81 €) od 31.12.2014 do isplate,
po stopi od 15% godišnje do 31. srpnja 2007., po stopi od 14% godišnje od 01. siječnja 2008. do 30.06.2011., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011. do 31.07.2015., a od 01.08.2015. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.322,31 EUR / 47.635,44 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“
2. Protiv navedene presude, pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022., 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači i odbije zahtjev tužitelja, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu broj 9010533692 kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarske franke (CHF), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.
6. Među strankama nije sporno da su 9. svibnja 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 9010533692 s promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke, kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000,00 CHF na rok otplate od 30 godina te da je tužitelj s tuženikom 17. prosinca 2014. sklopio novi ugovor o kreditu broj 9018964578 u visini od 46.138,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti kojim ugovorom je podmirio obaveze iz ugovora od 9. svibnja 2005. Kredit je podignut za kupnju nekretnine.
7. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj, otplaćujući kredit, bio dužan platiti tuženiku 1.537,21 EUR (11.506,84 kn) manje da se kamata nije mijenjala u odnosu na početnu, te 13.021,76 EUR (98.112,86 kn) manje da nije bilo promjene tečaja švicarskog franka u kune u odnosu na početni i to u određenim mjesečnim svotama, a sve u skladu vještačenjem na temelju kojeg je tužitelj i postavio konačni tužbeni zahtjev.
8. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužitelj, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima.
9. Riječ je o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu pod br. Revt-249/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarcima odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev- 2221/18.
9.1. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno je da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope. Nadalje je pravomoćno utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03) te kasnije protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09).
9.2. Pozivanje na utvrđenja iz navedenih presuda sud je utemeljio na članku 502.c. ZPP-a kojom je propisana vezanost suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u postupcima koje fizičke i pravne osobe vode radi naknade štete i isplate, te članku 138. ZZP/03 kojim je propisano da presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
10. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio tužbeni zahtjev, koji je utemeljen na članku 323. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO), kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora te pravilima o pravilima o stjecanju bez osnove iz članaka 1111. i 1115. ZOO-a.
11. Ispitujući presudu u granicama žalbenih razloga i u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalba sadržajno ukazuje niti da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a o kojima ovaj sud vodi računa po službenoj dužnosti.
12. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).
13. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao, a stoga jer se na njih pozivao i tužitelj, a sve to u skladu s odredbom članka 502 c. ZPP-a. Navodi žalitelja da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je nepoštenost a time i ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi već raspravljena u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača.
13.1. Tuženik je u ovom postupku mogao dokazivati da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF kao i o činjenici da je informirao tužitelja o svim parametrima i metodama koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke i kamatne stope koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje navodima žalbe. Tužitelj je u svom iskazu jasno naveo kako nije upozoren o rizicima povećanja tečaja u slučaju krize niti mu je bilo ukazano da postoji mogućnost jednostrane promjene kamatne stope i na koji način dolazi do te promjene. S obzirom na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava potrošača, za koje je sud u pojedinačnim postupcima vezan, jer ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2), tuženik nije tvrdio niti dokazao postojanje okolnosti zbog kojih bi predmetni ugovorni odnos bio različit od onih kojima se bavio sud u postupku po kolektivnoj tužbi.
13.2. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.
14. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat pretplaćenih iznosa s osnova kamatne stope je počela teći 13. lipnja 2014., a s osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (3. svibnja 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225 ZOO.
15. Nisu osnovane žalbene tvrdnje da se učinci presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer da je isti u cijelosti izvršen, s obzirom da činjenica da je neki ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost ili ništetnost pojedinih njegovih odredbi, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.
16. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik nepošten stjecatelj budući njegovo nepoštenje proizlazi iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene a time i ništetne odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.
17. Žalbeni navodi koji se tiču nalaza vještaka i zadatka koji je vještaku dat, u kojima se tvrdi da je vještak trebao utvrditi kolika bi kamatna stopa bila obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita, te tvrdnje da veća kamatna stopa u odnosu na početno ugovorenu nije bila viša od zakonom propisane, ukazuje na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u vezi s pogrešnom primjenom materijalnog prava, ali neosnovano, jer je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena zbog čega je i utvrđena ništetnom.
18. Pravilno je naloženo tuženiku platiti troškove parničnog postupka na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, a tuženik u žalbi i ne navodi razloge zbog čega pobija odluku o troškovima postupka,
19. Nije, međutim, u točki I izreke pobijane presude pravilno određena stopa zateznih kamata na dosuđenu svotu u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa do dana plaćanja, jer se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. stopa zateznih kamata određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena (Uredba o izmjeni Zakona o obveznim odnosima", Narodne novine", broj 156/22), a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja stopa zateznih kamata se određuje se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 155/23)
20. Slijedom navedenog žalbu je trebalo djelomično uvažiti, a u pretežnom dijelu odbiti kao neosnovanu, pa je stoga odlučeno kao u točki miI pod a) izreke na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a, a kao u točki I pod b) izreke na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.
21. S obzirom da je žalitelj u žalbi uspio samo u neznatnom dijelu to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavka 5. ZPP-a.
U Dubrovniku, 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Kate Brajković
