REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-442/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AL, koju zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, protiv I. tuženika Hž Infrastruktura d.o.o., OIB 39901919995, Mihanovićeva 12, Zagreb i II. tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel u Šibeniku, radi donošenja presude kojom se nadomješta ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, odlučujući reviziji I. tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1183/2013-2 od 25. siječnja 2016., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž-1183/2013-3 od 16. veljače 2016., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2788/09 od 6. ožujka 2013., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e :
Revizija I. tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev, te je donesena presuda koja nadomješta ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo između tužiteljice kao kupca i I. tuženika i II. tuženice kao prodavatelja, a čiji je predmet dvosoban stan u [adresa] površine 69,71 m2 koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupatila i predsoblja, te mu pripada i drvarnica (koja ne ulazi u korisnu površinu stana), sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, a koji je sagrađen na prvom katu zgrade u [adresa], u [adresa], dok je zgrada sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], za cijenu od 64.810,92 kune, uz isplatu prvog obroka otplate - učešća u iznosu od 1.944,33 kune i obvezom uplate u roku od 8 dana od sklapanja ugovora, a preostalih 240 mjesečnih obroka do 15. u mjesecu za svaki mjesec, s time da isti dok se ne valoriziraju iznose 322,43 kune, odnosno protuvrijednost od 44,42 EUR, uplatom na žiroračun I. tuženika kao prodavatelja, utvrđeno je da indeks vrijednosti kuna prema EUR po srednjem deviznom tečaju HNB na dan izračuna vrijednosti stana iznosi 7.258,20 kuna, da je prodavatelj ovlašten svaki preostali mjesečni obrok revalorizirati primjenom odnosa između vrijednosti kune prema EUR po srednjem devizom tečaju HNB i to prvog dana u mjesecu u kojem dospijeva obrok i indeksa vrijednosti kune prema EUR na dan 9. ožujka 2010. godine, dok prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju ugovora ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnom stanu na svoje ime kod Općinskog suda u Šibeniku, odnosno polaganje ugovora u knjigu položenih ugovora kod Općinskog suda u Šibeniku, te jamči kupcu da je vlasnik stana i da isti nije opterećen kakvim knjižnim ili izvanknjižnim teretima, dok kupac dozvoljava u korist prodavatelja uknjižbu založnog prava na kupljeni stan za iznos cijene i kamata u knjizi položenih ugovora, te kupac snosi sve troškove i plaćanja koji se odnose na predmetni stan, kao i troškove i dužne pristojbe prijenosa vlasništva na svoje ime (točka I. izreke), dok je I. i II. tuženicima naloženo nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9. 237,00 kuna (točka II. izreke).
2. Ispravljenom drugostupanjskom presudom u točki 1. izreke odbijena je žalba I. tuženika kao neosnovana te je u odnosu na I. tuženika potvrđena prvostupanjska presuda; u točki 2. izreke prihvaćena je žalba II. tuženice te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je u odnosu na II. tuženicu odbijen tužbeni zahtjev, dok je u toč. 3. izreke odlučeno o parničnom trošku u odnosu na II. tuženicu na način da je nalaženo tužiteljici da nadoknadi II. tuženici parnični trošak u iznosu od 3.187,50 kuna, dok je II. tuženica odbijena s preostalim zahtjevom za naknadu troška.
3. Iz sadržaja revizije proizlazi da ju I. tuženik podnosi pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku odluku na način da odbije tužbeni zahtjev podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. S obzirom da je sud drugog stupnja svoju presudu donio pozivajući se na odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, to je u ovom predmetu dopuštena redovna revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. Iz tog razloga je revizija I. tuženika razmatrana kao redovna revizija.
7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih ju podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
9.1. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za donošenje presude kojom se nadomješta ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo.
9.2. Tijekom postupka je utvrđeno:
- da je tužiteljica kao nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu podnijela pravnom predniku I. tuženika zahtjev za otkup stana i zahtjev za sklapanje ugovora o kupnji stana nazvan po tužiteljici zahtjev za kupnju stana, a koji da sadržajno odgovara smislu i odredbama zahtjeva za sklapanje kupoprodajnog ugovora prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91., 54/91., 6/92., 8/92., 8/92., 33/92., 43/92. - službeni pročišćeni tekst, 46/92., 49/92., 69/92., 87/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 29/94., 44/94., 47/94., 58/95., 103/95., 11/96., 76/96., 111/96., 11/97., 103/97., 68/98., 163/98., 22/99., 96/99., 120/00., 94/01., 78/02. i 113/02.; dalje ZPS),
- da stan nije opće dobro u vlasništvu II. tuženice u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.), a niti je stvar izvan pravnog prometa – što dokazuje u postupku pregledani ugovor o kupnji stana (list 43- 47 spisa) sklopljen između I. tuženika s trećim osobama, a koji se također nalaze na željezničkoj stanici u Kaštel Sućurcu,
- da tužiteljica nije prekludirana u podnošenju tužbe, niti sa zahtjevom za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana, pri čemu se prvostupanjski sud poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj VSRH Rev x 951/2010 i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj I-III 344/2002,
- da I. tuženik priznaje da je pasivno legitimiran u postupku navodeći da upravlja predmetnom zgradom u kojoj se nalazi predmetni stan i da tužiteljica I. tuženiku plaća stanarinu, a koja sredstva da koristi za održavanje zgrade,
- da je I. tuženik javno poduzeće u vlasništvu II. tuženice iz kojih razloga je II. tuženica pasivno legitimirana u ovom postupku.
10.1. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan u odnosu na I. i II. tuženika, dok je drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan samo u odnosu na I. tuženika kao pravnog sljednika Hrvatskih željeznica koji je dao stan na korištenje pa da je stoga I. tuženik pasivno legitimiran na sklapanje ugovora o kupoprodaji stana s tužiteljicom na dan 6. ožujka 2013. kada je zaključena rasprava pred prvostupanjskim sudom.
10.2. Drugostupanjski sud je u odnosu na II. tuženicu ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, jer predmetni stan koristi tužiteljica koja od 1989. ima priznato stanarsko pravo, da se stan koristio isključivo za stambene potrebe tužiteljice i njezinog domaćinstva, dok u postupku tuženici nisu istaknuli prigovor da bi korištenje stana od strane tužiteljice bilo vezano za potrebe održavanja željezničke infrastrukture i regulacije prometa.
10.3. Stoga je drugostupanjski sud zaključio da predmetni stan ni po građevinskim ni po funkcionalnim karakteristikama ne predstavlja dio željezničke infrastrukture u smislu čl. 15. st. 3. Zakona o željeznici ("Narodne novine", broj 123/03, 194/03, 30/04,79/07 i 75/09 - dalje: ZŽ), odnosno čl. 5., čl. 8., čl. 14. i čl. 19. Pravilniku o željezničkoj infrastrukturi ("Narodne novine", broj 127/05, dalje: Pravilnik), iako se stan nalazi u prijemnoj zgradi na kolodvoru položenoj unutar infrastrukturnog željezničkog pojasa, odnosno, na prvom katu te zgrade, pa kao takav nije ni ex lege postao vlasništvo II. tuženice stupanjem na snagu ZŽ dana 1. siječnja 2006. Takav zaključak proizlazi iz određivanja pojma infrastrukturnog pojasa iz čl. 2. ZŽ te čl. 1. Pravilnika u kojem se navodi svrha određivanja sastavnih dijelova željezničke infrastrukture unutar koje po mišljenju drugostupanjskog suda po bilo kojoj osnovi ne pripada stan namijenjen za stambene potrebe tužiteljice.
11. I.tuženik u reviziji ističe da je pogrešan zaključak drugostupanjskog suda da predmetni stan koji se nalazi u prijemnoj zgradi na kolodvoru i koji je položen unutar infrastrukturnog željezničkog pojasa odnosno na prvom katu te zgrade, ne predstavlja dio željezničke infrastrukture, s obzirom da predmetna kolodvorska zgrada i službeni stan u istoj nedvojbeno jesu u vlasništvu II. tuženice kao javno dobro u općoj uporabi te su kao takvi stvar izvan pravnog prometa.
12.1. Navedeni revizijski razlozi su neosnovani s obzirom da I. tuženik u obrazloženju polazi od pogrešne pretpostavke da je utvrđeno da se radi o službenom stanu. Naime, takav zaključak ne proizlazi iz obrazloženja pobijane presude. Upravo suprotno, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je stan služio za stambene potrebe tužiteljice i njezine obitelji te da nije bio u funkciji službenog stana.
12.2. Stoga nije osnovano pozivanje I. tuženika na odredbe čl. 15. st. 1. i 3. ZŽ (...željeznička infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske...kao i na odredbe čl. 8., 9., 10. i čl. 19. Pravilnika), jer navedene odredbe nisu primjenjive u konkretnom slučaju s obzirom da nije utvrđeno da se radi o službenom stanu, već stanu za stambene potrebe tužiteljice i njezine obitelji. Tim više sudovi su utvrdili da je prednik I. tuženika sklopio s trećim osobama kupoprodajne ugovore za druge stanove koji se također nalaze na željezničkoj stanici u Kaštel Sućurcu.
12.3. Stoga je pravilan zaključa drugostupanjskog suda da se predmetni stan ne može podvesti pod pojam infrastrukturnog pojasa iz čl. 2. ZŽ, pa da bi time bio izuzet iz pravnog prometa.
13. S obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi radi kojih je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju I. tuženika kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil