Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-861/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ST di Padova, Italija, [adresa]. tužiteljice UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica Beti Korać-Zuppa, odvjetnica u Zagrebu, Ilica 191 D, protiv 1. tužene Arene d.d., Zagreb, Koranska 2, OIB: 93439147186, koju zastupa punomoćnica Barbara Živković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, 2. tuženog NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužene GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tuženog CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. tuženog STĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Alek Konić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri j.t.d., Zagreb, Zvonarnička 3, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1518/2016-105 od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1518/2016-105 od 10. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. i IV. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom V. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev 2. tužiteljice UT za naknadu parničnih troškova i pod točkom VI. izreke u dijelu u kojem se nalaže 2. tužiteljici UT nadoknaditi parnične troškove 2. do 5. tuženicima u iznosu od 8.206,25 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u kojem dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Utvrđuje se da je 1. tužitelj ST odustao od žalbe podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1518/2016-105 od 10. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev prvo tužitelja ST [adresa], koji glasi:

"Nalaže se tuženicima: dr. NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dr. GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dr. CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dr. STĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ST, [adresa], solidarno plate iznos od 3.981,68 eura/30.000,00 kuna (slovima: tri tisuće devetsto osamdeset jedan euro i šezdeset osam centi/trideset tisuća kuna) uz zatezne kamate prema čl. 29. ZOO-a tekuće od 10. ožujka 2008. do 30. lipnja 2011. godišnje po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje te od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište za tri postotna poena te nadoknaditi tužitelju trošak postupka uz zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana."

II Nalaže se prvo tuženiku Areni d.d. iz Zagreba, Koranska 2, OIB: 93439147186, platiti drugo tužiteljici UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.981,68 eura /30.000,00 kuna (slovima: tri tisuće devetsto osamdeset jedan euro i šezdeset osam centi/trideset tisuća kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 10. ožujka 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje te od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. III Odbija se tuženi zahtjev tužiteljice UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tuženicima: NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i STĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 9.290,60 eura /70.000,00 kuna (slovima: devet tisuća dvjesto devedeset kuna i šezdeset lipa/sedamdeset tisuća kuna ) sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe 10. ožujka 2008. do isplate.

IV Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 5.309,00 eura (slovima: pet tisuća tristo devet eura) sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe 10. ožujka 2008. do isplate.

V Nalaže se prvo tuženiku Areni d.d. iz Zagreba, Koranska 2, OIB: 93439147186, nadoknaditi parnične troškove tužiteljici UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 5.427,50 eura (slovima: pet tisuća četiristo dvadeset pet eura i pedeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 10. lipnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana

VI Nalaže se tužiteljima: ST di [adresa], Italija, [adresa] i drugo tužiteljici UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi parnične troškove tuženicima: NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i STĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 8.206,25 eura (slovima: osam tisuća dvjesto šest eura i dvadeset pet centi ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 10. lipnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VII Odbija se zahtjev prvo tužitelja ST di [adresa], Italija, [adresa] za nadoknadom troškova postupka u iznosu 6.143,70 eura (slovima: šest tisuća sto četrdeset tri eura i sedamdeset centi).“.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. III., IV. i VII. izreke, žalbu podnose tužitelji (sadržajno 1. tužitelj u dijelu pod točkom I. VI. i VII. izreke, a 2. tužiteljica u dijelu pod točkom III. i IV. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom V. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnih troškova i pod točkom VI. izreke u dijelu u kojem se nalaže 2. tužiteljici nadoknaditi parnične troškove 2. do 5. tuženicima) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 I 155/23, dalje ZPP). Predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Prije donošenja odluke o podnesenoj žalbi, 8. srpnja 2024. je zaprimljen podnesak kojim 1. tužitelj obavještava ovaj sud da povlači podnesenu žalbu (u dijelu koji se odnosi na njega).

4. U skladu s odredbom čl. 349. st. 2. ZPP-a, stranka može odustati od već podnesene žalbe do odluke suda drugog stupnja.

5. Stoga je na temelju čl. 367. st. 2. ZPP-a, valjalo utvrditi da je 1. tužitelj odustao od podnesene žalbe te riješiti kao u izreci ove drugostpanjske odluke pod točkom II.

6. Dakle, predmet ovog žalbenog postupka je odlučivanje o žalbi 2. tužiteljice.

7. Žalba 2. tužiteljice je osnovana.

8. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Međutim, u pobijanoj odluci je ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 8. ZPP-a, na koju u žalbi žaliteljica posebno upire, s obzirom na to da prvostupanjski sud nije kritički preispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o predmetu spora, niti je u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ocijenio izvedene dokaze, što je u konkretnom slučaju bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

9. S pravom žaliteljica ukazuje na to da je prilikom ocjene izvedenih dokaza (naročito dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka), izostala adekvatna analiza svakog od izvedenih dokaza, kao i uvjerljivi i logični razlozima na temelju kojih je sud prvog stupnja prosuđivao (po slobodnom uvjerenju) izvedene dokaze, uslijed kojeg postupanja nije moguće provjeriti ima li takvo uvjerenje po kojem su prosuđeni izvedeni dokazi, pravnu i činjeničnu osnovu u izvedenim dokazima.

10. Stoga je, posljedično navedenom, činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava, ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa se, za sada, ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

11. Predmet ovog spora je zahtjev 2. tužiteljica za popravljanjem neimovinske štete ( u iznosu od 9.290,60 eura), u povodu objave izjava 2. do 5. tuženika, kao liječnika u [obrt] u Zagrebu, u dnevnom listu „24 sata“ i u tjedniku Arena, pod naslovom: " Dr. UT - lažna humanitarka?", koji zahtjev 2. tužiteljica obrazlaže na način da su 2. do 5. tuženici novinarki PT (za „24 sata“), a potom i novinaru ET (za Arenu), o njoj iznijeli neistinite tvrdnje (o njezinom angažmanu oko liječenja pacijenata iz Republike Hrvatske kod 1. tužitelja ST [adresa]), kojom prilikom su izjavili da je "dr. UT menadžerica koja ugovara operacije u [adresa] i od toga uzima proviziju.", osvrćući se time na njezin angažman oko pribave donacija za kupnju i opremanje hrvatske kuće u [adresa] u kojoj bi bili smješteni pacijenti prije operacije i neposredno nakon izlaska iz bolnice te njihova pratnja za vrijeme trajanja bolničkog liječenja, uvredljivo za nju izjavljujući i to da "Kad je buduća takozvana kuća u [adresa] u pitanju, osnovano sumnjamo da je riječ o uhodavanju medicinskog biznisa čiji je cilj stjecanje profita dr. UT", a koje izjave je 8. prosinca 2007. u 17,15, novinarka PT prenijela u dnevnom listu "24 sata" (u članku pod naslovom: "Doktorica UT je profiterka" s podnaslovom: "Transplantacijski tim [adresa] kaže da je UT menadžerica koja ugovora operacije i uzima proviziju te tako blati hrvatsko zdravstvo“), u kojem članku se navode imena 2. do 5. tuženika, koji su predstavljeni kao: Tim liječnika, Transplantacijski tim KB Merkur, pri čemu 2. tužiteljica naglašava namjeru 2. do 5. tuženika da putem medija za nju iznose neistinite tvrdnje i uvredljive ocjene (koja namjera je jasno naglašena u samom članku u dijelu koji glasi: "Ta je ekipa liječnika odlučila javnost upozoriti, kažu na pravu istinu o operacijama u [adresa]."), na način da su gotovo identične tvrdnje i stavove iznijeli i novinaru ET, koji ih je prenio u tjedniku Arena broj:

2453 od 20. prosinca 2007., čiji je izdavač 1. tuženica, na listu 24., 25. i 26., u članku pod naslovom: "Dr. UT - lažna humanitarka", s time da je na naslovnici tjednika članak najavljen izjavom "Teške optužbe liječnika - [ustanova] dr. UT je profiterka", koji dio članka (s inkriminiranom izjavom i naslovima), je u cijelosti ponovljen u tjedniku Arena br. 2456 od 10. siječnja 2008., prilikom objave ispravka u rubrici Reagiranja (na listu 80. i 81.), koje neistinite tvrdnje povređuju ugled i čast dr. UT, dok se u preostalom dijelu radi o iznošenju vrijednosnih sudova i kvalifikacijama bez realne osnove (koje su neistinite i uvredljive te povrjeđuju dostojanstvo, čast i ugled te dobar glas 2. tužiteljice jer navedeni dijelovi teksta izravno upućuju na to da dr. UT u komercijalnom dogovoru s bolnicom, ugovara operacije hrvatskih pacijenata u [adresa], a sukladno broju ugovorenih operacija hrvatskih pacijenata u [adresa], ostvaruje od Bolnice posebnu dogovorenu zaradu – proviziju).

12. Iz postupka koji je prethodio pobijanoj odluci proizlazi:

- da između stranaka nije sporno da je 1. tužena Arena d.d. nakladnik tjednika Arena u vrijeme objave sporne informacije i da su u tom tjedniku broj: 2453 od 20. prosinca 2007., na str. 24., 25. i 26. objavljene sporne informacije,

- da se 2. tužiteljica obratila nakladniku sa zahtjevom za objavom ispravka informacije od 21. prosinca 2007. (list 43-46 spisa), pa sud prvog stupnja zaključuje da je spunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe,

- da ispravak informacije nije objavljen na jednako vrijednom mjestu i na isti način kako je objavljen predmetni članak, već u "Reagiranjima", pa sud prvog stupnja zaključuje da 2. tužiteljica ima pravo podnijeti tužbu za naknadu štete,

- da su na okolnost postoje li pretpostavke koje nakladnika oslobađaju odgovornosti, saslušani 2. do 5. tuženici te svjedokinja UTĆ prije PT (koja je pisala članak u "24 Sata"),

- da je iz iskaza 2. tužiteljice UT razvidno da je u vrijeme objave sporne informacija bila zaposlena kod 1. tužitelja u [adresa], da je po zanimanju spec. kirurgije, da je njezino područje transplantacija jetre, da je za predmetne informacije saznala kada je bila na odjelu i kada je izašla iz sale, da su je informacije traumatizirale, da ju je šokirao navod da je menadžerica koja ugovora operacije, da ona ne može ugovarati operacije, već da je rješavala birokratske probleme, tako da je obiteljima koje su dolazile pomagala oko jezika i smještaja, da su prvi pacijenti pedijatrijsko onkološki počeli dolaziti 1995./1996. i nisu imali gdje spavati, tako da su spavali u autima, da se njoj osobno pomagalo kada je imala zdravstvenih problema, kada je bila u stranoj zemlji i nije znala jezik, da je upravo zbog toga bila osobno motivirana i htjela je pomoći da se osnuje Hrvatska kuća, tako da pratnja ima gdje spavati, da je tako organiziran projekt Hrvatska kuća, da je bila jedna humanitarna akcija koju je organizirala radi prikupljanja novčanih sredstava, nakon koje humanitarne akcije je došlo do ove priče, a što ju je šokiralo, da je pomagala tako da ih je i osobno primila kod sebe, ali ih nije mogla sve primiti, da je uvijek imala istu plaću, neovisno o broju pacijenata, koju plaću joj isplaćuje bolnica, da je čak ostalo da neki pacijenti nisu platili operaciju, a o čemu je u kaznenom postupku svjedočio i direktor bolnice, da je od 2000. godine voditeljica kirurgije, da je bolnica imala gubitak jer operacije nisu plaćene, da one preglede koje je ona obavila pacijenti nisu nikada plaćali,

- da je iz iskaza svjedokinje UTĆ razvidno da se kao novinarka bavi zdravstvom, da joj je tadašnji ravnatelj bolnice ..., 4. tuženi CT rekao da su revoltirani, razočarani i uvrijeđeni člankom kojeg je u ženskim novinama dala dr. UT, gdje je podcjenjivački i ružno govorila o transplantacijskom programu koji oni rade te bi li se oni mogli referirati u jednom intervju u "24 sata", nakn čega je razgovarala s urednikom koji je na to pristao, potom da je otišla u bolnicu, da su u Uredu ravnatelja bili i ostali liječnici koji se bave transplantacijom te su razgovarali na način da su se oni referirali, da im je ona tijekom razgovara postavljala pitanja, da je njihove odgovore doslovno pisala, da je ono što piše u predmetnom članku, ono što su rekli liječnici, da razgovor nije sniman, već da je pisala njihove odgovore u obliku zabilježbi, da ne može sa sigurnošću tvrditi da je predmetni intervju autoriziran, da je tim liječnika koji je bio prilikom tog razgovara činio sigurno ravnatelj CT, dr. S i dr. GT, da fotografija nije nastala prilikom intervjua, da nije mijenjala izjave liječnika, da je nakon uvida u predmetni tekst rekla da su liječnici izjavili: "osnovano sumnjamo da je riječ o uhodavanju medicinskog biznisa čiji je cilj stjecanje osobnog profita dr. UT." te da je na osnovu toga urednik dao naslov i podnaslov, a koji odgovara onome što su liječnici rekli, da su njoj liječnici rekli da dr. UT ugovara operacije i prima proviziju, da je kontaktirala dr. UT, ali da je ista odustala od davanja izjave, da kada je razgovarala s dr. UT i prenijela joj što su liječnici rekli, da je ona govorila: "Pa, zašto tako!" tj. da ništa konkretno nije rekla, a niti joj je dala službenu izjavu, da ne može sa sigurnošću reći koji je doktor što rekao, da je nepisano pravilo kada je forma pitanje-odgovor, da se tada intervju autorizira (list 169-171 spisa),

- da je iz iskaza 2. tuženog NT razvidno da je govorio o dijelu koji se odnosi na obavljanje transplantacija u skladu s pravilima Eurotransplanta, da je novinarka bila ženska osoba, da intervju nije autoriziran jer ga novinar nije naknadno kontaktirao, da je moguće da je za Arenu bio i muški novinar ili više njih, da se ne sjeća toga (list 377-378 spisa),

- da je iz iskaza 3. tužene GT razvidno da je rekla jednu rečenicu koju ne može sada ponoviti, da se ne sjeća da su razgovarali o menadžerstvu i profitu, da članak nije čitala jer nije autoriziran, a da je autoriziran i da ga mora potpisati, da bi ga pročitala, da nije tražila autorizaciju ("Ja sam iz branše koja nema iskustva i nisam tražila autorizaciju.", list 378 spisa),

- da je iz iskaza 4. tuženog CT, tadašnjeg ravnatelja bolnice [ustanova], razvidno da je zvao novinarku "24 sata" ŠT (sada UTĆ), da su htjeli dati odgovor sa stručnog stajališta na navode dr. UT dane u časopisu Grazia, da je pozvao stručne ljude koji su i u vrijeme davanja iskaza prisutni da demantiraju navode dr. UT, da je s novinarkom ŠT razgovarao o stručno-medicinskim pitanjima, a ne ekonomskim posljedicama, da kada je pročitao članak u "24 sata", da je tražio od novinarke ŠT da demantira ono što je napisala u dijelu koji se odnosi na menadžment i profiterstvo, međutim da ona to nije htjela demantirati i da mu je objasnila da profiterstvo nije samo novčano, već da se profiterstvo može gledati i na drugi način (primjerice više godišnjeg odmora, voditelj Klinike i sl.), da je Arena iskorištena da se demantira ono što je o menadžerstvu i profiterstvu napisala novinarka ŠT i da su se oni referirali na "24 sata", da Klinika Padova nije spomenuta s njihove strane, već da su najvjerojatnije novinari povezli činjenicu da je 2. tužiteljica radila u Klinici u Padovi, da je zadovoljan medicinskim dijelom objavljenim u Areni, ali da nije zadovoljan u dijelu gdje se osvrću na "24 sata" i spominju profiterstvo, da je nemoguće da bi napali dr. UT jer da i oni rade operacije koje su pokrivene, kada se radi o našim državljanima, iz sredstava HZZO-a, a kada se radi o stranim državljanima, da oni plaćaju operacije tj. njihova osiguravajuća društva i da od toga bolnica zarađuje kao i operateri (list 379-380 spisa),

- da je iz iskaza 5. tuženog ČT razvidno da je govorio o transplantacijskoj medicini i da može učiti od bilo koga, tako da je spomenuo dr. UT, da nikada nije rekao da je dr. UT bila menadžerica ili profiterka, da se sjeća intervjua za "24 sata", ali da se ne sjeća za Arenu, da nije autorizirao intervju (list 381 spisa).

- da sud prvog stupnja nije prihvatio iskaz svjedokinje UTĆ (prije ŠT), u dijelu u kojem je ista navela „da je ono što piše u predmetnom članku je i ono što su rekli liječnici jer razgovor nije sniman, već je novinarka pisala njihove odgovore u obliku zabilježbi“, dok je u ostalom dijelu prihvatio iskaz iste kao vjerodostojan,

- da sud prvog stupnja zaključuje da je iz iskaza 2. do 5. tuženika razvidno da nisu rekli da je tužiteljica dr. UT profiterka i menadžerica, da predmetni intervju nije autoriziran s novinarom, niti im je sadržaj teksta dostavljen prije objave.

13. Prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 22. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj: 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZM), prije svega zaključuje da je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, otklanjajući prigovor 1. tuženice o nedopuštenosti tužbe u smislu odredbe čl. 22. st. 2. ZM-a, cijeneći i to da u konkretnom slučaju 1. tuženica nije dokazala da se radi o autoriziranom intervjuu, slijedom čega otklanja razloge za oslobođenje odgovornosti 1. tuženice u smislu čl. 21. st. 4. t. 2. ZM-a, pri čemu utvrđuje da su sporne informacije objektivno podobne za povredu nečije časti, ugleda i dostojanstva, pa prihvaćajući iskaz 2. tužiteljice (kao logičan i životno uvjerljiv), nalazi utvrđenim da su sporne informacije povrijedile čast, ugled i dostojanstvo 2. tužiteljice UT, čime cijeni da je kod 2. tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti u smislu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23, dalje: ZOO), slijedom čega joj na teret 1. tuženice dosuđuje iznos od 3.981,68 eura (30.000,00 kuna) i odlučuje kao pod točkom II. izreke pobijane presude, dok u preostalom dijelu odbija postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 5.309,00 eura, kao neosnovan te odlučuje kao pod točkom IV. izreke pobijane presude.

14. U odnosu na 2. do 5. tuženike, sud prvog stupnja cijeni da isti nisu pasivno legitimirani prema čl. 21. st. 1. ZM-a, a da 2. tužiteljica nije dokazala da bi predmete izjave ( sporne informacije) izrekli navedeni tuženici, slijedom čega cijeni da nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu između radnje tih tuženika i štete, kao niti protupravnost prema čl. 1045. ZOO-a, s obrazloženjem da su navedeni tuženici negirali da bi osobno rekli da je dr. UT menadžerica koja ugovara operacije i uzima proviziju te tako blati hrvatsko zdravstvo, a da je iz iskaza svjedokinje UTĆ (prije ŠT) razvidno da fotografija nije nastala prilikom intervjua, a da tim liječnika koji je prema navodima svjedokinje UTĆ bio prisutan intervju, nije istovjetan s tuženim osobama, pri čemu da ista ne može sa sigurnošću reći koji je doktor što rekao, dok da naslov: "Tim liječnika: dr. UT je profiterka" i podnaslov: "Transplantacijski tim KB Merkur kaže daje UT menadžerica koja ugovora operacije i ugovara provizije te tako blati hrvatsko zdravstvo" je urednička odgovornost, tako da smatra da nisu ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu prema ZOO-u, slijedom čega u odnosu na navedene tuženike odbija postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice UT i odlučuje kao pod točkom III. izreke pobijane presude.

15. Tijekom porvostupanjskog postupka, ali isto tako i u žalbenom stupnju postupka, sporna je odgovornost 2. do 5. tuženika za štetu za koju 2. tužiteljica tvrdi da joj je nastala spornim izjavama navedenih tuženika, kao i visina štete u odnosu na 1. tuženicu, kao izdavača tjednika Arena koja je sporne izjave objavila.

16. Prvostupanjski sud svoju odluku kojom djelomično (za iznos od 3.981,68 eura), usvaja postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženicu, temelji na zaključku da su sporne informacije povrijedile čast, ugled i dostojanstvo 2. tužiteljice UT, s obzirom na činjenicu da je 2. tužiteljica bila traumatizirana, šokirana, emocionalno duboko povrijeđena, jer je prikazana kao prevarantica, dok je njezina namjera bila dobročinstvo, tako da pomogne bolesnima i njihovim obiteljima, jer je i sama doživjela pomoć kad joj je bila potrebna, te nije ostvarivala nikakvu ekonomsku korist, a niti osobni probitak u karijeri na ime toga što je pomagala pacijentima i njihovim obiteljima iz Hrvatske i regije, već je ostvaren i gubitak jer nisu plaćene operacije, a 2. tužiteljica je spec. kirurgije gdje moralne vrijednosti i spremnost da se pomogne drugome kao doktor i čovjek trebaju biti na određenoj razini, cijeneći da je time kod 2. tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti u smislu čl. 1100. ZOO-a, pri tome određeno ne obrazlažući iz kojeg razloga iznos od 3.981,68 eura cijeni primjerenim i stoga osnovanim, a iz kojeg razloga preostali dio zahtjeva (u iznosu od 5.309,00 eura), odbija, čemu 2. tužiteljica žalbenim navodima osnovano prigovara.

17. Odluku po kojoj u cijelosti odbija postavljeni zahtjev za naknadu štete prema 2. do 5. tuženicima, sud prvog stupnja temelji na zaključku da 2. tužiteljica nije dokazala da bi predmete izjave izrekli navedeni tuženici, pri čemu do takvog zaključka dolazi primarno temeljem iskaza saslušane svjedokinje UTĆ (prije ŠT) , čiji iskaz „ne prihvaća u dijelu u kojem je ista navela da ono što piše u predmetnom članku je i ono što su rekli liječnici jer razgovor nije sniman, već je novinarka pisala njihove odgovore u obliku zabilježbi“, te temeljem iskaza saslušanih 2. do 5. tuženika koji su „negirali da bi osobno rekli da je dr. UT menadžerica koja ugovara operacije i uzima proviziju te tako blati hrvatsko zdravstvo“, bez da je o takvoj ocjeni izvedenih dokaza dao određena, jasna, uvjerljiva i logična obrazloženja , čemu 2. tužiteljica žalbenim navodima također osnovano prigovara. Pri tome, zaključak o navedenom prvostupanjski sud temelji i na sumnji u identitet svih tuženika (2. do 5. tuženika), koji su novinarki PT davali izjave na temelju kojih je objavljen sporni napis (s obrazloženjem „da fotografija koja je objavljena zajedno s predmetnim napisom, nije nastala prilikom intervjua, a tim liječnika koji je prema navodima svjedokinje UTĆ bio prisutan intervjuu, nije istovjetan sa tuženim osobama), kao i na tome da ista ne može sa sigurnošću reći koji je doktor što rekao, što samo po sebi, po stavu ovoga suda, u okolnostima konkretnog slučaja u kojima tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da su upravo svi navedeni tuženici bili prisutni razgovoru s novinarima (kao tadašnji članovi transplantacijskog time KB “Merkur“), što ne poriče niti jedan tuženik u svome stranačkom iskazu, ne može ukazivati na neuvjerljivost iskaza navedene svjedokinje (o tome da je ono što je napisano u predmetnom članku, upravo ono što su izrekli navedeni tuženici), pa posljedično tome ne može predstavljati niti bitan razlog za zaključak o tome da 2. tužiteljica nije dokazala da bi predmete izjave izrekli navedeni tuženici, kao što bitan razlog za takav zaključak ne može predstavljati niti činjenica što iz iskaza svjedokinje proizlazi da je naslov ("Tim liječnika: dr. UT je profiterka") i podnaslov ("Transplantacijski tim KB Merkur kaže daje UT menadžerica koja ugovora operacije i ugovara provizije te tako blati hrvatsko zdravstvo"), urednička odgovornost te da se u konkretnom slučaju ne radi o autoriziranim intervjuima.

18. Po stavu ovoga suda, takvim postupanjem je sud prvog stupnja pojednostavljeno otklonio mogućnost da bi 2. do 5. tuženici izrekli navedene tvrdnje za koje ih tereti 2. tužiteljica, pri čemu je istovremeno kao bitno naglašavao činjenicu da se ne radi o autoriziranim intervjuima (mada činjenica da intervju nije autoriziran, ne dovodi ujedno do zaključka o njegovoj neautentičnosti), u okolnostima u kojima tijekom postupka od strane 2. do 5. tuženika nije bilo upitno da je sporni članak nastao kao reakcija navedenih tuženika, kao tadašnjeg transplantacijskog time KB “Merkur“, na ranije istupe 2. tužiteljice objavljene u tjedniku „Grazia“ te povod da se od strane tadašnjeg ravnatelja bolnice i člana toga tima, 4. tuženog CT, pozove novinare radi javnog priopćavanja njihovog zajedničkog odgovora na takve objavljene napise, na što 2. tužiteljica žalbenim navodima osnovano upire.

19. Pri tome je ipak za primijetiti da 2. tužiteljica odgovornost 2. do 5. tuženika nije temeljila na Zakonu o medijima (o čemu se određeno očitovala u podnesku od 2. kolovoza 2017., list 119-121 spisa), već na odredbama o odgovornosti za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti po Zakonu o obveznim odnosima, tako da naprijed navedene činjenice o (ne)autorizaciji intervjua, odnosno o eventualno organiziranom javnom priopćavanju informacije od strane bolnice, nisu od odlučnog značaja za ocjenu odgovornosti 2. do 5. tuženika po odredbama ZM-a, već iste činjenice treba razmatrati u kontekstu ocjenjivanja dokaza i utvrđivanja pretpostavki odgovornosti za štetu po općim pravilima obveznog prava, sukladno ZOO-u.

20. Pored navedenog, iz sadržaja spisa i obrazloženja pobijane odluke, proizlazi da je sud prvog stupnja, između ostalih dokaza, izvršio uvid i u spis Općinskog kaznenog suda poslovni broj spis K-28/15 i K-110/15 u kaznenim predmetima po privatnoj tužbi istovjetnih tužitelja u ovome sporu, protiv 2. do 5. tuženika i protiv svjedokinje UTĆ te drugog novinara ET, kao okrivljenika, i to povodom istog štetnog događaja koji je predmetom ovoga spora, kao i u dokumentaciju iz predmeta koji se vodio pred Općinskim građanskum sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-5359/2008 po tužbi KB Merkur protiv 2. tužiteljice UT povodom napisa objavljenog u tjedniku „Grazia“, vezano za koji napis su 2. do 5. tuženici tijekom cijelog postupka ukazivali da je štetni događaj koji je predmetom ovoga spora, njihova reakcija na navode koje je 2. tužiteljica o njima iznijela u intervjuu koji je objavljen u tom tjedniku, koje preostale dokaze sud prvog stupnja pobijanom presudom samo nabraja, dok ih ni na koji način ne obrazlaže.

21. U takvim okolnostima konkretnog slučaja u kojima sud prvog stupnja ne daju ocjenu svakog od izvedenih dokaza, dok u odnosu na one koje je obrazlagao pobijanom presudom (ovdje se prije svega misli na iskaze saslušane svjedokinje i samih 2. do 5. tuženika, na kojim dokazima je sud prvog stupnja u znatnoj mjeri temeljio ocjenu nepostojanja pretpostavki odgovornosti 2. do 5. tuženika), ne daje odlučne razloge prihvaćanja ili neprihvaćanja pojedinog iskaza, niti obrazlaže njihovu kvalitetu, točnije ocjenu iskazuju li svjedokinja i 2. do 5. tuženici objektivno, istinito i okolnosno, vodeći pri tome računa i o postojećem odnosu svakog od njih spram predmeta spora, u takvim okolnostima ocjena dokaza koju je iznio prvostupanjski sud utvrđujući odlučne činjenice, nije u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

22. U konkretnom slučaju radi se o odlučnim činjenicama o kojima je iskazivala svjedokinja UTĆ, koje su suprotne tvrdnjama samih 2. do 5. tuženika, pa treba prihvatiti da se, razmatrajući pojedine sporne momente u činjeničnom kompleksu ovog predmeta, sud prvog stupnja po svom slobodnom uvjerenju odlučuje za ona rješenja za koja ocijeni da za njih pretežu razlozi koji proizlaze iz dokaznih sredstava, pri čemu je razumljivo da, s obzirom na ograničene spoznajne mogućnosti, nikada nije moguće dostići u pogledu utvrđenih činjenica razinu potpune izvjesnosti, već u najboljem slučaju razinu visokog stupnja vjerojatnosti. Međutim, takvo uvjerenje treba opravdati uvjerljivim razlozima koji se mogu preispitati, koji razlozi su u pobijanoj presudi izostali, slijedom čega ovaj sud nije u mogućnosti provjeriti valjanost takve ocjene dokaza, pa time niti valjanost činjeničnih zaključaka suda prvog stupnja.

23. Dakle, ocjena dokaza koju je iznio prvostupanjski sud utvrđujući odlučne činjenice (za ocjenu visine štete u odnosu na 1. tuženicu te za postojanja odgovornost 2. do 5. tuženika za štetu za koju 2. tužiteljica tvrdi da joj je nastala njihovim spornim izjavama), nije u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a (jer sud prvog stupnja nije dao dostatne i provjerljive razloge za svoje činjenične zaključke o tome), čime je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno i kao takvo bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

24. Zbog svega navedenog, temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a, presuda je ukinuta, a posljedično tome i odluka o parničnom trošku te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

25. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će izvedene dokaze ocijeniti u skladu s čl.8. ZPP-a ( na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka) i time pravilno i potpuno utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtijeva 2. tužiteljice u odnosu na 2. do 5. tuženike ( nakon što na adekvatan način raspravi postojanje općih pretpostavki odgovornosti za štetu u odnosu na navedene tuženike), u kojem pravcu će raspraviti i ostale žalbene prigovore 2. tužiteljice koji se odnose na odmjerenu visinu dosuđene naknade na teret 1. tuženice, a potom na temelju rezultata cjelokupnog postupka, o tužbenom zahtjevu donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku, kojom odlukom će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

26. Pri tome je sudu prvog stupnja za ukazati i na to da je u ponovljenom suđenju (ovisno o konačnom zaključku u vezi utvrđivanja osnove odgovornosti 2. do 5. tuženika), potrebno provesti i test razmjernosti, imajući u vidu da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja, treba utvrditi i to je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge, pri čemu se ograničenje prava na slobodu izražavanja mora razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (test razmjernosti koji se provodi u odnosu na sve osobe koje obnašaju neku javnu dužnost, kao što je u konkretnom slučaju i 2. tužiteljica koja je, uz to što je liječnica, od 2004. i počasna konzulica Republike Hrvatske u regiji [adresa] u Italiji), kako bi se adekvatno ocijenili razmjernost (eventualne) povrede prava zajamčenih, s jedne strane čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine

- Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje Konvencija) i s druge strane čl. 10. Konvencije, odnosno, kako bi se u provođenju toga testa kao bitno ocijenilo - je li povrijeđena pravična ravnoteža između prava 2. tužiteljice na zaštitu svoga dostojanstva, časti ili ugleda, u odnosu na prava 2. do 5. tuženika (koji zaslužuju jednaku zaštitu), na slobodu izražavanja svoje kritičke misli u dobroj vjeri.

27. Isto tako, za ukazati je i na to da je u ponovnom suđenju pri odmjeravanju visine dosuđene naknade (s obzirom na osporenu visinu dosuđene naknade u odnosu na 1. tuženicu), potrebno adekvatno provesti test nužnosti i u tom kontekstu se osvrnuti i na potencijalni odvraćajući efekt prema oštećeniku pri odmjeravanju visine novčane naknade, pri čemu ovaj sud naglašava da ovom odlukom ne ulazi u odmjeravanje visine te naknade (kod ocjenjivanja djelomične osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na 1. tuženika), niti nameće zaključak o osnovanosti (ili neosnovanosti) tužbenog zahtjeva u odnosu na 2. do 5. tuženike, odnosno o postojanju ili izostanku protupravnog ponašanja 2. do 5. tuženika u tom smislu.

28. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš