REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5131/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Sabina Draganić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski zavod za zapošljavanje, OIB 91547293790, Zagreb, Savska cesta 64, zastupanog po punomoćniku Ivi Pletikosi, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-53/2025-4 od 24. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1727/2023-14 od 21. veljače 2025., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-53/2025-4 od 24. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1727/2023-14 od 21. veljače 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnih prava tužitelja zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio sljedeća pravna pitanja:
„Je li za postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz nužno postojanje pravomoćne kaznene odluke kojom se utvrđuje da je radnik počinio kazneno djelo (u kojem se ogleda povreda obveze iz radnog odnosa, odnosno bitna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć)?
U situaciji u kojoj je radnik priznao počinjenje kaznenog djela i sklopio nagodbu u kaznenom postupku (koja činjenica nije nepoznata poslodavcu), počinje li rok od 15 dana za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (zbog počinjenog kaznenog djela u kojem se ogleda povreda obveze iz radnog odnosa, odnosno bitna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć), teći od dana kada poslodavac zaprimi pravomoćnu kaznenu odluku kojom se radnik (osnovom svog priznanja i nagodbe) proglašava krivim ili od trenutka kada poslodavac sazna za činjenice koje čine osnovu otkaza (da je radnik priznao počinjenje kaznenog djela), a neovisno o formalnom primitku kaznene presude?
Je li poslodavac u slučaju da, usprkos postojanju osnovane sumnje, odnosno saznanju da je radnik počinio kazneno djelo (u kojem se ogleda povreda obveze iz radnog odnosa, odnosno bitna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć), odluči pričekati završetak kaznenog postupka i dati izvanredni otkaz tek po pravomoćnosti odluke u tom postupku, tada prekoračio 15-dnevni rok za davanje izvanrednog otkaza?
Je li za utvrđenje trenutka saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, bitan samo trenutak kada je za predmetnu činjenicu saznala neposredno i službeno osoba ovlaštena za donošenje odluke o otkazu (odnosno poslodavac) ili bi se taj trenutak mogao (i trebao) izvesti i iz saznanja druge ovlaštene osobe poslodavca, kao što je recimo neposredno nadređena osoba od koje se očekuje da će (zbog svojih voditeljskih ovlaštenja) o takvom saznanju obavijestiti osobu ovlaštenu za donošenje odluke o otkazu?
Može li poslodavac, time što je propustio radniku dati izvanredan otkaz zbog počinjenja kaznenog djela (u kojem se ogleda povreda obveze iz radnog odnosa, odnosno bitna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć), tako što je odlučio pričekati presudu u kaznenom postupku „produljiti“ rok iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu, u slučaju da je radnik već priznao počinjenje tog kaznenog djela, a poslodavac iz presude nije saznao nikakvu novu bitnu činjenicu za donošenje odluke o otkazu?“.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te su preopćenita i njima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje.
5. Predmet spora je utvrđenje da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18. listopada 2023. kojom je tuženik tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu od 11. lipnja 2021. i sve pripadajuće anekse ugovora o radu nije dopuštena te povratak tužitelja na rad.
6. Postavljenim pitanjima tužitelj osporava pravovremenost odluke o izvanrednom otkazu.
6.1. Pravilno drugostupanjski sud obrazlaže da je tuženik tek uvidom u sadržaj kaznene presude utvrdio sve činjenice kaznenog djela kojeg je počinio tužitelj i izrečene kazne. Za samo biće i težinu počinjenog kaznenog djela i njegove posljedice tuženik je mogao saznati tek uvidom u sadržaj presude kaznenog suda, te upravo ta okolnost, dakle težina počinjenog kaznenog djela zbog koje je tužitelj kazneno osuđen predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja. Tuženiku je sadržaj cjelokupne kaznene presude mogao biti poznat tek po primitku iste, a tuženik je presudu Županijskog suda u Zagrebu zaprimio 6. listopada 2023., te je stoga odluka o izvanrednom otkazu od 18. listopada 2023. donijeta u zakonskom roku propisanom čl. 116. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17., 98/19, 15/22. – dalje: ZR) koja propisuje da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
6.2. Pitanja kako ih je postavio tužitelj nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije također istaknuo da je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
9. Glede navoda tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, te su njihove presude detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
11. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
