Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3766/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, protiv tuženika OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Renati Plešnar, odvjetnici u Zag rebu, radi utvrđenja pomorskog dobra, upisa i predaje, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1000/2021-13 od 29. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1000/2021-13 od 29. svibnja 2023., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnog odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u ZU 2056 K. O. [katastarska općina]-[adresa] predstavljaju pomorsko dobro i nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj brisanje upisa prava vlasništva s imena tuženika uz istodoban upis predmetnih nekretnina kao pomorskog dobra, te se nalaže tuženiku predati u posjed tužitelju nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u ZU 2056 K. O. [katastarska općina]-[adresa], slobodne od osoba i stvari, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 995,42 eur sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka kao neosnovan.
2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužba odbaci i traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Osnovani su žalbeni navodi, jer sud prvog stupnja nije potpuno ni pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da su predmetne nekretnine, koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženika, pomorsko dobro, te se traži brisanje prava vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama.
6. Tužiteljica navodi da su predmetne nekretnine oduvijek predstavljale pomorsko dobro, što je utvrđeno Uredbom Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina]-[adresa].
7. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev navodeći da predmetne čestice predstavljaju pomorsko dobro, što da je utvrđeno Uredbom Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina]-[adresa] od 11. ožujka 2010. godine, te da tuženik nije mogao steći pravo vlasništva na njima, sukladno odredbi čl. 5. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/11, 98/19 – dalje ZPDML/03).
8. Međutim, predmetna Uredba iz 2010. godine donesena je na temelju odredbe čl. 118. st. 4. ZPDML/03, prema kojoj postupci za određivanja granica pomorskog dobra započeti do stupanja na snagu toga Zakona okončat će se prema odredbama Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94 i 43/96 – dalje PZ), a isto tako i, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 83/23 – dalje ZPDML/23) postupci za utvrđivanje granice pomorskog dobra započeti prema odredbama Pomorskog zakonika do stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema odredbama propisa koji su bili na snazi u vrijeme njihova pokretanja.
9. Prema odredbi čl. 1038. st. 1. PZ ako je nakon stupanja na snagu Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima ("Narodne novine", br. 19/74., 39/75., 17/77. i 18/81.) postojalo pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo na pomorskom dobru osobe koja je to pravo stekla na osnovi valjanog naslova i načina stjecanja i to pravo postoji i na dan stupanja na snagu ovoga Zakonika, nadležni javni pravobranitelj će pokrenuti postupak za izvlaštenje (eksproprijaciju) vlasništva na određenom objektu, time da bivši vlasnik stječe pravo koristiti objekt na osnovi koncesije bez plaćanja naknade za razdoblje dok iznos utvrđene naknade za koncesiju za korištenje pomorskog dobra ne dosegne iznos naknade za oduzeto vlasništvo na objektu.
10. Nesporno je da je tuženik kupoprodajom stekao predmetne nekretnine, što proizlazi iz priloženog Ugovora o prodaji nekretnina od 24. svibnja 1995. godine, sklopljenog između Ina turizam d.d. i tuženika, a iz tog Ugovora vidljivo je da je izvršen popis i procjena imovine na koju je dala suglasnost agencija Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj 23. ožujka 1992. godine, a u kojem popisu se nalaze i nekretnine upisane u kat. općini [katastarska općina]-[adresa], koje su predmet tog ugovora o prodaji, a kojih nekretnina sa pripadajućim objektima je Ina industrija nafte s p.o. Zagreb postala vlasnik 19. studenog 1992. godine, na temelju rješenja Okružnog privrednog suda u Zagrebu broj Fi-18954/92, te je nakon toga te nekretnine Ugovorom o prijenosu nekretnina bez naknade od 10. studenog 1994. godine prenijela na Ina turizam d.d. Zagreb, od koje je onda te nekretnine kupio tuženik i upisao se kao vlasnik u zemljišne knjige.
11. Prema tome, kako je u vrijeme donošenja PZ postojalo pravo vlasništva prednika tužitelja, koje je stečeno na osnovi valjanog naslova 1992. godine, to je nadležni javni pravobranitelj, sukladno navedenoj odredbi čl. 1038. st. 1. PZ, bio dužan pokrenuti postupak za izvlaštenje.
12. Međutim, sud prvog stupnja te činjenice nije utvrđivao, nego je svoju odluku temeljio na Uredbi Vlade Republike Hrvatske iz 2010. godine, ne uzimajući u obzir predmetne odredbe PZ, zbog čega činjenično stanje nije potpuno ni pravilno utvrđeno.
13. Osim toga, iz navedenog Ugovora o prodaji nekretnina od 24. svibnja 1995. godine, vidljivo je da je izvršen popis i procjena imovine na koju je dala suglasnost agencija Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj 23. ožujka 1992. godine, a u kojem popisu se nalaze i predmetne nekretnine upisane u kat. općini [katastarska općina]-[adresa], koje su predmet tog ugovora o prodaji, a kojih nekretnina sa pripadajućim objektima je Ina industrija nafte s p.o. Zagreb postala upisani vlasnik.
14. Upravo činjenica da je Agencija Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj 1992. godine dala suglasnost na popis i procjenu imovine Ini – industriji nafte s.p.o. znači da je sama tužiteljica potvrdila da te nekretnine ulaze u vrijednost kapitala društva i iste nije izuzela kao opće pomorsko dobro iz procjene, nego ih je procijenila kao imovinu kojom tadašnja Ina industrija nafte s p.o. Zagreb može raspolagati, na temelju čega je onda Ina industrija nafte s p.o. Zagreb postala upisani vlasnik tih nekretnina, pa tužiteljica ne može ovom tužbom tvrditi da je to oduvijek pomorsko dobro, jer time praktički proglašava odluku vlastite agenci je iz 1992. godine nezakonitom.
15. Ukoliko je predmetno zemljište oduvijek pomorsko dobro kako to tvrdi tužiteljica, kako je bilo moguće da su na njemu izgrađeni objekti koji su uneseni u katastar i zemljišne knjige, jer da bi se ti objekti izgradili i evidentirali tijela tužiteljice su morala izdati odgovarajuće dozvole, pa sud prvog stupnja nije mogao ignorirati ponašanje same tužiteljice koja je desetljećima ranije tretirala te nekretnine kao privatno vlasništvo.
16. Stoga je tuženik prilikom kupnje predmetnih nekretnina imao legitimna očekivanja da je ta kupnja sigurna, budući da su predmetna zemljišta i objekti na njima bili upisani u javne knjige bez ikakvih tereta tužiteljice.
17. Sud ne može retroaktivno poništavati učinke pravnog posla sklopljenog u dobroj vjeri prije više od 30 godina, s obzirom da tužiteljica 1995. godine kada je sklopljen navedeni Ugovor o prodaji, nije upisala pomorsko dobro, pa ne može niti 2010. godine ili kasnije jednostrano izbrisati vlasništvo poštenog stjecatelja, pri čemu uredba iz 2010. godine ne može imati retroaktivno djelovanje na prava koja su zakonito stečena 1995. godine po tada važećim zakonskim propisima.
18. Pri tome se sud prvog stupnja pogrešno poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-81/2004 od 24. studenog 2005., navodeći da procjena Agencije Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj, kao prednika Hrvatskog fonda za privatizaciju, nema značenje upravnog akta kojim se stječe pravo vlasništva, nego da se radi o uvjerenju o visini kapitala, budući da u postupku koji je p rethodio predmetnoj odluci VSRH tuženik protutužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva nekretnina na temelju rješenja o procjeni vrijednosti zemljišta Hrvatskog fonda za privatizaciju koje su u postupku pretvorbe ušle u kapital društva, dok se u ovom postupku ne radi o utvrđenju prava vlasništva predmetnih nekretnina stečenog na temelju suglasnosti Agencije Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj, jer je vlasništvo predmetnih nekretnina prednik tuženika već stekao i upisao u zemljišne knjige i zatim su iste valjanim pravnim poslom prodane tuženiku.
19. Isto tako, nema osnove ni pozivanje suda prvog stupnja na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1445/09-2 od 29. prosinca 2009., budući da je ta odluka donsena na temelju ZPDML/03, dok bi se ovaj postupak trebao prosuđivati sukladno odredbama PZ, što sud prvog stupnja nije učinio.
20. Prema tome, ako tužiteljica smatra da je ta lokacija i da su ti objekti od javnog interesa, te da moraju postati pomorsko dobro, bila je dužna pokrenuti postupak izvlaštenja, izvršiti procjenu tržišne vrijednosti zemljišta i objekata i isplatiti tuženiku pravičnu naknadu, sukladno odredbi čl. 50. Ustava Republike Hrvatske i čl. 33. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP).
21. Donoseći pobijanu presudu na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju granice pomorskog dobra od 11. ožujka 2010. godine i na temelju ZPDML/03 bez provođenja postupka sukladno odredbama PZ, na koje se predmetna Uredba poziva, sud prvog stupnja nije pravilno ni potpuno utvrdio činjenično stanje, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
22. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedos tatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te provesti postupak sukladno tada važećim navedenim zakonskim odredbama, kako bi pravilno utvrdio sve odlučne činjenice na temelju kojih treba ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva i donijeti valjano obrazloženu odluku.
23. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.
U Zagrebu 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Željka Rožić Kaleb
