REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5273/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić i Goranke Barać-Ručević, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JR /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Leana Modrušan, odvjetnica iz Pule, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. /OIB: 92963223473/ sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupa Sanja Porobija, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1200/2022-3 od 24. lipnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-318/2021-22 od 20. travnja 2021., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se revizija tužiteljici protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1200/2022-3 od 24. lipnja 2025. u dijelu u kojem nije uspjela s tužbenim zahtjevom za isplatu kamata, u odnosu na pravno pitanje:

„Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat preplaćenih novčanih iznosa temeljem ništetnih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu o jednostranoj primjeni kamatne stope te o CHF valutnoj klauzuli ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženik) stekla bez osnove ukoliko konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?“

II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na naznačeno pitanje.

III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

IV. Odluka o troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1200/2022-3 od 24. lipnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-318/2021-22 od 20. travnja 2021.

2. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u odnosu na pravno pitanje naznačeno u izreci rješenja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP-a, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda donesenom na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 13. i 20. prosinca 2022. i odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.

3. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a dopustiti reviziju tužiteljici u odnosu na pitanje navedeno u točki I. izreke rješenja.

4. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije ovaj je sud postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP ocijenio da je tuženik naznačio pravno pitanje koje se odnosi na troškove parničnog postupka i koje tuženik smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik je istaknuo i da mu je odlukom o troškovima parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, pravo na pravično suđenje.

5.1. S obzirom da je predmet spora zaštita tužiteljice kao potrošača i slabije ugovorne strane protiv tuženika kao jače strane u njihovom međusobnom odnosu, da je tužiteljičin djelomični uspjeh u parnici posljedica neustaljene sudske prakse, to je u skladu s odredbom o troškovima postupka i principima na kojima se temelje, sud u pobijanoj presudi odlučio da sukladno čl. 154. st. 5. ZPP svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Drugostupanjski je sud zaključio da je svrsishodno u okolnostima konkretnog slučaja odstupiti od odredbe čl. 154. st. 5. ZPP i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove predmetne parnice.

5.2. Revizijski sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova postupka) i prava tužiteljice na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).

5.3. Stoga shvaćanje u pobijanoj presudi ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda i Europskog suda za ljudska prava (Rev 89/2021-2 od 2. ožujka 2021., predmet Perša protiv Hrvatske zahtjev broj 50014/15, predmet Derbuc protiv Hrvatske zahtjev broj 53977/14 i Svečak protiv Hrvatske zahtjev broj 41902/15).

5.4. Svako drugačije tumačenje pravila o troškovima postupka u okolnostima kao što su predmetne bilo bi suprotno ustavnom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, odnosno u dosegu ograničavanja prava potrošača da štite svoja prava pred sudom.

6. Slijedom iznesenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na naznačeno pitanje nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačeno pitanje odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki II. izreke.

7. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

8. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

9. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje odnosno predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

10. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.

11. Odluka o trošku postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (točka IV. izreke ove odluke).

12. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić