REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5314/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Čović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Budimir & partneri u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa Ivana Kraljević Radalj, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić&Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1140/2022-2 od 31. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4517/2020-15 od 25. kolovoza 2022., na sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice i zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
1.2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica se istom protivi te predlaže ga odbaciti ili odbiti.
1.3. Obje stranke zahtijevaju troškove postupka u povodu prijedloga.
2.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno je pravno pitanje:
"Je li odredba čl. 15. st. 4. Općih pravila, a koja glasi: ʺPostotak invaliditeta određuje se prema tablici poslije završenog liječenja u vrijeme kada je u osiguranika u odnosu na pretrpljene ozljede i nastale posljedice nastupilo stanje ustaljenosti, tj. kada se prema liječničkom predviđanju ne može očekivati da će se stanje poboljšati ili pogoršati. Ako to stanje ne nastupi ni po isteku tri godine od dana nastanka osiguranog slučaja, kao konačno se uzima stanje po isteku ovog roka i prema njemu se određuje postotak invaliditeta.ʺ ništetna u smislu odredbe čl. 296. Zakona o obveznim odnosima?".
2.2. Kao razloge važnosti ističe se da je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse ovog suda. Poziva se i na odluku ovog suda Rev-410/202-2 od 15. prosinca 2015. u prilog osnovanosti navoda prijedloga, tvrdeći da je odredba, koju nižestupanjski sudovi cijene kao ništetnom, jasna, razumljiva, uočljiva te slobodno ugovorena.
3. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne materijalnopravne norme (postupovne) koje je izraženo u pobijanoj odluci. Pitanje mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene materijalnopravne norme (ili postupovne) u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.
5. U odnosu na naznačeno pitanje predlagatelj se nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske ni višeg suda u kojem bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenom pitanju koje bi bilo drugačije od iznesenog u pobijanoj odluci. Dapače on tvrdi da u odnosu na navedeno pitanje nema prakse ovog suda. To, samo za sebe, nije razlog za dopuštenje revizije. Odluka na koju se poziva u prilog osnovanosti svojih tvrdnji odnosi se na drugačiju činjeničnu i materijalno pravnu situaciju.
6. Iz rečenih razloga, ne nalazi se da egzistiraju razlozi različite prakse nižestupanjskih sudova koju je potrebno ujednačiti ili da se radi o situaciji da odluka odstupa od prakse ovoga suda ili pak da bi trebalo preispitati sudsku praksu, a što je osnovni smisao revizijskog postupka. Prijedlogom se u biti još jednom izražava nezadovoljstvo konkretnom odlukom i referira se na utvrđenja i zaključke nižestupanjskog suda, što nisu adekvatni razlozi važnosti pitanja koje zahtjeva odredba čl. 385.a ZPP.
7. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 389.b. st.1. ZPP prijedlog je odbijen.
8. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka, primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, a zahtjev tuženika je odbijen u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, jer je izostao njegov uspjeh s prijedlogom.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
