REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4896/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dražen Orešković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zdenko Krstić, odvjetnik u Osijeku, radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županjskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1407/2023-3 od 9. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-259/2020-47 od 8. rujna 2023., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županjskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1407/2023-3 od 9. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-259/2020-47 od 8. rujna 2023., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.
2.1. U prijedlogu je naznačila slijedeće pravno pitanje:
„Je li neposredno pravno relevantnu činjenicu izvedenu prema pravilima o zakonskoj presumpciji iz čl. 221.st.3. ZPP-a, moguće uspješno osporiti bez osporavanja osnove za primjenu pravila o zakonskoj presumpciji, odnosno, bez osporavanja postojanja neposredno pravno irelevatne činjenice iz koje je izvedena?“.
2.2. Smatra da je navedeno pitanje važno za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a kao razlog važnosti naznačenom pitanju pozvala se na odluku revizijskog suda broj Rev-75/11-2 od 16. veljače 2007., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1244/09-2 od 24. rujna 2009. i Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-2075/13 od 21. studenoga 2013.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno jedno pravno pitanje i da su za to pitanje u prijedlogu izneseni određeni razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
6. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7.1. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da tužiteljica u tužbi traži raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 5. prosinca 2017. zbog neizvršavanja ugovornih obveza i zbog trajno narušenih odnosa, te su u provedenom postupku utvrdili da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 33/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21,114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 589. ZOO-a budući da su utvrdili da je tuženica osobno u cijelosti ispunjavala svoje obveze prema pokojnoj SZ, temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 5. prosinca 2017., osim u razdoblju kada je bila odsutna, kada su njezine obveze izvršavala njezina djeca. Iznijeli su i pravno shvaćanje prema kojem odredbu o raskidu ugovora zbog neispunjenja, valja tumačiti na način da privremeno neispunjavanje obveza iz ugovora kroz kraće vrijeme, pri čemu u takvom ponašanju ugovorne strane nema namjere da se obveza ne izvršava, nema značenje neizvršavanja ugovora, u kom pravcu su se pozvali na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-553/05 od 13. rujna 2005.
7.2. Nadalje su utvrdili da povremene svađe, nesuglasice i kaznene prijave nisu onemogućile ostvarivanje svrhe ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i nisu učinile nemogućim daljnje ispunjenje ugovornih obveza jer intenzitet poremećaja nije bio toliki da je sprečavao ostvarenje cilja ugovora (causa finalis) i činio nemogućim daljnje ispunjavanje ugovornih obveza, pri čemu su se pozvali i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-36/04-2 od 6. listopada 2004.
7.3. Činjenicu da je tuženica podnijela kaznenu prijavu protiv primateljice uzdržavanja (mame) zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona na način da je tuženici poslala 4 dopisnice u kojima joj prijeti riječima "Ubit ću te", te je omalovažava i vrijeđa riječima "Ubojico… lopove… marš u pičku materinu… crkni smeće pokvareno…" i sl., kao i činjenicu je i primateljica uzdržavanja podnijela kaznenu prijavu protiv tuženice, nisu ocijenili bitnom jer je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku odbacilo prijavu protiv ovdje tuženice (radi počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 (spis Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku poslovni broj K-DO-673/2018). Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova ponašanje primateljice uzdržavanja (slanje davateljici uzdržavanja dopisnica uvredljivog i prijetećeg sadržaja) ukazuje da je upravo primateljica uzdržavanja izazivala poremećene odnose, dok iz provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku ne proizlazi da bi tuženica svojim radnjama izazivala poremećena odnose. Činjenica da je tuženica podnijela kaznenu prijavu protiv pok. SZ (koja je rezultirala i podizanjem optužnice) sagledana je u svijetlu namjere tuženice za nastavkom izvršavanja ugovora, za što je tuženica imala interesa, jer je i nakon podnesene kaznene prijave izvršavala ugovorne obveze onako kako su ugovorene. kao i da je pok. SZ imala psihičkih problema zbog kojih je u prosincu 2018. zadržana i na liječenju.
8. S obzirom na izneseno, neovisno što je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno pravno pitanje, ono nije važno jer od odgovora na to pitanje ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a uz to izneseni razlozi njegove važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, nisu odgovarajući jer se ne radi o odlukama u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje koje bi bilo protivno pravnom shvaćanju iznesenom u pobijanim odlukama.
9. Naime u odluci Rev-75/11-2 od 16. veljače 2007., navedeno je da se obveza uzdržavanja sastoji u svakodnevnim osobnim kontaktima stranaka bez kojih se ugovor, obzirom na svoj ostali sadržaj (tuženica se obvezala tužiteljici u slučaju njezine nemoći nabavljati prehrambene proizvode, njegovati ju, spremati obroke, voditi računa o urednosti stana i osobnoj higijeni tužiteljice i dr.) ne može izvršavati. Davatelj uzdržavanja dužan je, prema odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1244/09-2 od 24. rujna 2009., ugovorom preuzete obveze uzdržavanja izvršavati onako kako su i ugovorene, postupajući pritom u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, a na takav način ne postupa onaj davatelj uzdržavanja koji ne izvršava preuzete obveze glede zadovoljenja elementarnih životnih potreba (nabava i priprava hrane) a zadovoljenje tih potreba primatelj uzdržavanja, zbog svoje životne dobi, nije u stanju sam osigurati. Pretpostavka je pravna činjenica koja je doista kao činjenica nastala u stvarnosti a potrebna je da bi nastao, promijenio se ili prestao određeni građanskopravni odnos, odnosno, subjektivno pravo, a predmnijeva je takva pravna činjenica koja se smatra dokazanom dok se ne dokaže suprotno. (ŽS SB, Gž-2075/13 od 21. studenoga 2013.)
10. Pravno pitanje naznačeno u prijedlogu odnosi se na mogućnost uspješnog osporavanja pravno relevantne činjenice izvedene prema pravilima o zakonskoj presumpciji iz čl. 221. st. 3. ZPP-a, bez osporavanja osnove za primjenu pravila o zakonskoj presumpciji, odnosno, bez osporavanja postojanja neposredno pravno irelevantne činjenice iz koje je izvedena, a o čemu se u ovom slučaju ne radi.
11. Iz navedenog jasno proizlazi da se ne radi o važnom pitanju, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda. Postavljenim pitanjem i pozivanjem na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije zapravo samo iznosi svoja pravna shvaćanja o tom pitanju, čime u biti samo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava iznoseći svoje shvaćanje o tome kako je u konkretnom slučaju trebalo suditi.
12. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
