REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5329/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Tihomir Volić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta u Garešnici, protiv tuženika Gradska knjižnica Vukovar, OIB 42623151665, Trg Republike Hrvatske 4/1, Vukovar, kojeg zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u Odvjetničkome društvu Cvrković & partneri u Vukovaru, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž R-69/2025-2 od 28. srpnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-22/2023-25 od 11. ožujka 2025., na sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja, odbacuju se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da naznačena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije ne ispunjavaju pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, a ista glase:
"Može li se ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme "za mandatno razdoblje od 4 godine", s jasno navedenim datumom prestanka, smatrati prestalim danom razrješenja s funkcije, iako formalno nije istekao ugovoreni rok?
Može li se pojam " mandatno razdoblje " tumačiti isključivo kao razdoblje obnašanja funkcije ravnatelja sukladno rješenju o imenovanju ili kao samostalno vremensko ograničenje ugovora o radu koje se veže za trajanje mandata od 4 godine neovisno o razrješenju prije isteka mandata?
Predstavlja li jednostrana "obavijest o prestanku ugovora o radu" zakonit način prestanka radnog odnosa ukoliko se pojam mandatnog razoblja ne bi vezalo isključivo za obnašanje funkcije ravnatelja?
Obvezuje li odredba članka 13. stavka 4. Zakona o radu, kada je ugovorena i ugovorom o radu, poslodavca da radniku ponudi nastavak rada na neodređeno vrijeme ako takvi poslovi postoje, osobito kad je riječ o razrješenju prije isteka ugovorenog razdoblja?
Je li dopušteno pravno shvaćanje prema kojem "mandatno razdoblje" iz ugovora o radu ima značenje isključivo funkcije (ravnateljstva) i vezano je za obavljanje funkcije ravnatelja iako je u ugovoru izričito ugovoreno vremensko trajanje (četiri godine)?".
4. Predlagateljica kao razloge važnosti navodi da se radi o važnim pitanjima ".. koja redovito nastaju u praksi ustanova s imenovanim čelnicima, koja nisu jednoobrazno riješena u sudskoj praksi, koja zadiru u razgraničenje između upravne funkcije i radnog odnosa, i koja su važna za jedinstvenu primjenu čl. 13. ZOR-a i implementaciju Direktive 1999/70/EZ o radu na određeno vrijeme."
5. Ujedno ističe povredu temeljnih ljudskih prava, jer da je njezin radni odnos prestao bez formalnog otkaza, bez obrazloženja, bez otkaznog roka, bez ikakve ponude za nastavak rada na drugim poslovima i bez mogućnosti pravovremene zaštite njezinih prava, pa da joj je povrijeđena sloboda rada i pravo na rad, zaštita u slučaju nepravednog otkaza i pravo na pošteno suđenje.
6. Predlagateljica ne navodi adekvatno i konkretno da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga ona u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s iznesenim zaključcima nižestupanjskih sudova što nije razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.
6.1. Pored toga pobijana odluka sukladna je izraženim pravnim shvaćanjima u odlukama ovog suda Rev-197/17-3 od 3. svibnja 2017. u pogledu da je razrješenje tužiteljice kao ravnateljice tuženika (mandatni radni odnos) osnova za prestanak ugovora sklopljenog na određeno vrijeme, za trajanja mandata. Vezano za obavijest o poslovima na neodređeno vrijeme odluka je podudarna pravnom shvaćanju iz odluke ovog suda Revr-868/15-2 od 8. rujna 2015., a u odnosu na obavijest o prestanku radnog odnosa ovosudnoj odluci Revr-1553/2014-2 od 16. lipnja 2015. (te s tim u vezi odluci Ustavnog suda Republike hrvatske U-III-1135/2016).
7. Zbog navedenoga nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije radi ostvarenja javnopravne funkcije revizije po dopuštenju koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Iz identičnih razloga na kojima temelji razloge važnosti naznačenih pitanja tužiteljica ističe da je došlo i do povrede u prijedlogu naznačenih temeljnih ljudskih prava, no razlozima prijedloga nije učinjeno vjerojatnim da bi joj je zbog osobito teških povreda odredaba postupnog prava ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.), pa tako ni ona na koje se u prijedlogu poziva.
9. Stoga razmatrajući prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP ovaj sud je zaključio da nema mjesta intervenciji ovoga suda, pa je u tom dijelu, sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP, prijedlog odbijen, a kako nisu ispunjene pretpostavke predviđene odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, prijedlog je u tom dijelu odbačen te riješeno kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
