Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-319/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Andrine Raspor Flis, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vlaho Mujo, odvjetnik u Dubrovniku, protiv 1. tuženika OK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika SK iz [adresa], 3. tuženika ĆK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tuženice VK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tuženika ČK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. tuženika TK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. tuženika IK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. tuženika EK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. tuženice BK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. tuženice HK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 11. tuženika CK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. tuženika ŽK, iz [adresa], Ave, [adresa] BC, V2W1V4 i 13. tuženika RK, iz [adresa], 1., 4., 6.,7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., tuženicima zastupanim po punomoćnici UKK, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob-83/2018 od 29. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob- 83/2018 od 29. svibnja 2025. i sudi:

I Utvrđuje se da je tužiteljica ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], živjela u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je umro **.**.2013. uslijed čega je izvanbračna zajednica prestala. II Utvrđuje se da je tužiteljica ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao izvanbračna supruga pok. LK, isključiva zakonska nasljednica pok. LK, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III Odbijaju se 1. tuženik GK, 4. tuženica VK, 6. tuženik JK, 7. tuženik DK, 8. tuženik EK, 9. tuženica BK, 10. tuženica HK, 11. tuženik CK, 12. tuženik ŽK i 13. tuženik RK sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 3.375,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV Nalaže se 1. tuženiku GK, 2. tuženiku SK 3. tuženiku ĆK, 4. tuženici VK, 5. tuženiku ČK, 6. tuženiku TK, 7. tuženiku DK, 8. tuženiku EK, 9. tuženici BK, 10. tuženici HK, 11. tuženiku CK, 12. tuženiku ŽK i 13. tuženiku RK naknaditi tužiteljici ŠK troškove parnice u svoti od 2.753,26 eura sa kamatama tekućim od 9. prosinca 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koju u ostalim odnosima određuje odredba čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"„Utvrđuje se da je tužiteljica UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], živjela u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je umro **.**.2013. uslijed čega je izvanbračna zajednica prestala. Utvrđuje se da je tužiteljica UK, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao izvanbračna supruga pok. LK, isključiva zakonska nasljednica pok. LK, OIB: [osobni identifikacijski broj]." (točka I izreke) dok je pod točkom II izreke naloženo tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi 1., 4., 6., 7., 8., 9., 10, 11., 12. i 13. tuženicima trošak parnice u svoti od 3.375,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a tek podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu se 3. tuženik protivi navodima tužiteljice i njezinu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je živjela u izvanbračnoj zajednici sa sada pokojnim AK koji je umro **.**.2013. te da je kao izvanbračna supruga njegova isključiva zakonska nasljednica budući da je sa njime oduvijek živjela u obiteljskoj i ekonomskoj zajednici, koja je s vremenom prerasla u izvanbračnu zajednicu jer oboje nisu bili u bračnim vezama te su bili usmjereni isključivo jedno na drugo sve do njegove smrti a na pokretanje koje parnice je upućena rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O-362/14 od 11. srpnja 2014.

5. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući kako je bilo moguće da su tužiteljica i pok. AK bili u izvanbračnoj zajednici za koju su bili ispunjeni svi potrebni uvjeti jer se radilo o neoženjenom muškarcu i neudanoj ženi koji su preko 3 godine živjeli u [adresa] na kbr. 14/15 u životnoj zajednici uzajamnog pomaganja i gospodarske naravi što potvrđuju i tuženici u ostavinskom postupku ali "dokazi u spisu nisu potkrjepa" da su uspostavili međusobnu zajednicu života koja bi po svojoj naravi bila usmjerena prema dobru njih pojedinačno i u dvoje kao supružnika, u nerazdvojivosti da se ne da razlučiti u trajanju od najmanje 3 godine zaključkom, kako njihov zajednički život nije imao elemente izvanbračne zajednice kao pravno relevantne istine za odlučivanje.

6. Donoseći odluku prvostupanjski sud je u cijelosti prepisao iskaze saslušanih svjedoka te opisao sadržaj isprava koje prileže spisu te je potom pogrešnom primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22. i 155/23 - dalje: ZPP) utvrdio činjenično stanje na temelju kojega je donio pobijanu odluku.

7. Naime, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, on je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu što je u ovom slučaju međutim izostalo.

8. Tužiteljica je na pokretanje predmetne parnice upućena pravomoćnim rješenjem ostavinskog suda kako bi ostvarila jedini mogući nasljednopravni učinak kroz priznavanje svojstva zakonskog nasljednika prvog nasljednog reda prema odredbi čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15. i 14/19.- dalje ZN).

9. Prema ovoj odredbi izvanbračnom zajednicom se smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala je ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka, sadržane u odredbama čl. 26. – 29. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ).

10. Izvanbračna zajednica je dakle u smislu odredbi ZN zajednica neoženjenog muškarca i neudate žene koja traje najmanje 3 godine s time, da je bitno kako se radi o zajednici u smislu emotivne i ekonomske zajednice a činjenica da su stranke možebitno živjele odvojeno, na što ukazuje prvostupanjski sud te dio saslušanih svjedoka nije od odlučne važnosti a problematiziranje činjenice da je tužiteljica imala neprekidno prijavljeno prebivalište od 29. rujna 1972. do 28. listopada 1980. u [adresa] a od 24. lipnja 1996. na adresi [adresa] (list 64 spisa) dok je pok. AK imao prebivalište na adresi [adresa], ne predstavlja dokaz nepostojanja izvanbračne zajednice s tim više, što nije sporno da su ovi objekti povezani terasom.

11. Naime, za postojanje izvanbračne zajednice se ne traži svakodnevno i trajno provođenje vremena s partnerom pa tako činjenica prijave prebivališta na adresi u kući koja je povezana sa kućom pok. FK, nije utjecala na kvalitetu njegovog odnosa s tužiteljicom koja je, prema uvjerljivom i razložnom iskazu nepristranog svjedoka, na koji iskaz nije bilo nikakvih primjedbi, liječnice MK, posljednjih 5-6 godina života pok. FK brinula o njemu, kuhala, čistila, prala, bio je ovisan o njenoj pomoći i njezi te ga je ona odvodila liječniku i čak pošla u mirovinu da bi se brinula o pok. AK jer je njemu bila potrebna pomoć.

12. Dakle, iz ovog iskaza nepristranog svjedoka koja je imala uvid u zdravstveno stanje pok. FK te je i poznavala obitelj AK, je jasno moguće utvrditi kako je unatrag 5-6 godina prije smrti pok. FK svu brigu o njemu vodila tužiteljica te je zbog njegovog zdravstvenog stanja i otišla u prijevremenu mirovinu što potvrđuje i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Dubrovniku od 31. svibnja 2012. kojim je tužiteljici priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu od 1. siječnja 2012.

13. Iskazom svjedoka PK (čije prijateljstvo s pok. AK i upućenost u njihove odnose potvrđuje čak i 10. tuženica u svojem iskazu) i koji je kod pok. FK dolazio 2-3 puta tjedno, je moguće utvrditi da su pok. AK i tužiteljica odrastali zajedno a nakon što je umrla majka tužiteljice, tužiteljica je nastavila kuhati i živjeti u [adresa] te je čak umirovljena prijevremeno da bi mogla biti s pok. AK a zatekao je i njihovu zajedničku postelju s time, da je njihovu vezu ovom svjedoku potvrdio i brat pok. FK te je ovaj svjedok ujedno potvrdio kako kuća [adresa] predstavlja jednu stambenu cjelinu gdje je sada sama tužiteljica, koja je inače uvijek bila u [adresa] pa i kada je radila u Dubrovačkoj banci.

14. Ovaj svjedok je nadalje potvrdio i vjerodostojnost iskaza svjedoka OKK sa kojom je pok. AK bio u prijateljskim odnosima i njezinim se dolascima radovao, čijim iskazom je jasno moguće utvrditi da su tužiteljica i pok. AK definitivno živjeli kao muž i žena, spavali u postelji a što je utvrdila po njezinom povratku iz Zagreba 2003. na 2004. godinu, kada je poslije dulje vremena vidjela pok. AK i utvrdila kako su se on i tužiteljica međusobno voljeli, cijenili i brinuli jedan o drugom a tužiteljica je otišla u prijevremenu mirovinu da bi bila više s AK doma.

15. Prema iskazu, tek djelomično ocijenjenom po prvostupanjskom sudu, svjedoka FK, koji nije upoznat o njihovoj izvanbračnoj zajednici je utvrđeno da je tužiteljica puno pomagala u kući pok. FK s time, da je svoja saznanja crpio tako da je pok. AK dolazio na piće u kafić na [adresa] pa se radi o svjedoku koji nije imao potpuni uvid u obiteljske prilike pok. FK.

16. Dakle, svi nesrodni svjedoci koji nisu zainteresirani za ishod postupka su potvrdili postojanje izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. FK u trajanju duljem od 3 godine zbog čega je prvostupanjska presuda donijeta pogrešnom i nepotpunom ocjenom provedenih dokaza imajući na umu da su suprotne tvrdnje iznosili samo saslušani tuženici kao i supruga 2. tuženika KK zbog čega na temelju iskaza osoba zainteresiranih za ishod parnice, nije moguće donijeti zaključak o nepostojanju izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. FK.

17. Nepristrani svjedoci su također dijelom potvrdili i iskaz svjedoka NK, nećaka tužiteljice koji je dolascima ljeti iz Rijeke utvrdio očitim da tužiteljica i pok. AK žive kao muž i žena jer on spava u kući u istoj postelji s njome a o kojoj izvanbračnoj zajednici, na traženje tužiteljice nije pričao jer majka tužiteljice nije bila za njihov brak a i bili su daljnji rod dok je pok. AK bio stariji od tužiteljice.

18. Tako je označenim provedenim dokazima utvrđena emocionalna i ekonomska zajednica tužiteljice i pok. FK koja je zajedno s njim živjela do njegovih posljednjih trenutaka, brinula o njemu te stoga i otišla u prijevremenu mirovinu čime je utvrđeno da se radi o faktičnoj zajednici dviju osoba suprotnog spola koja je trajna i od bračne zajednice se razlikovala samo po tome što brak formalnopravno nije zaključen, što sve proizlazi iz pravne i činjenične osnove utvrđene tijekom prvostupanjskog postupka koja je dovela do utvrđenja da su bili u trajnom odnosu sa svim odlikama izvanbračne zajednice i koja se zajednica po kvaliteti mogla poistovjetiti s bračnom zajednicom te trajala sve do smrti pok. FK.

19. Dovodeći u međusobnu vezu sve provedene dokaze moguće je zaključiti da je u svakom slučaju postojala ekonomska i emotivna zajednica prema iskazima svjedoka koji su imali puni uvid u njihov svakodnevni život i dinamiku odnosa a postojanje namjere i razlozi zbog kojih nisu sklopili brak su pravno neodlučni jer je upravo njihova volja bila živjeti u izvanbračnoj neformalnoj zajednici.

20. Radilo se naime o dugogodišnjoj zajednici i zajedničkom životu koju je podrazumijevalo međusobno pomaganje, zajednički život, kuhanje ali i pomaganje u bolesti što je pok. AK bilo najpotrebnije u posljednjim danima života, što mu je upravo pružila tužiteljica koja je zbog te pomoći otišla u prijevremenu mirovinu kako bi brinula o njemu.

21. Stoga je potpuno pogrešan zaključak prvostupanjskog suda, koji u dijelu razloga za svoju odluku utvrđuje mogućnost da su bili u izvanbračnoj zajednici za koju su ispunjeni svi potrebni uvjeti a zajednica uzajamnog pomaganja je potvrđena i po tuženicima, da bi potom bila iskazana mogućnost kako to ne znači da i jeste ostvareno, pri čemu ocjenjuje relevantnim samo razdoblje unutar tri godine od 23. studenog 2013. iako prema iskazima saslušanih svjedoka a naročito liječnice, proizlazi kako je ta zajednica trajala daleko duže.

22. Kako su dakle ostvarene pretpostavke postojanja izvanbračne zajednice a to su, životna zajednica, različitost spolova, slobodan bračni status i vremensko trajanje najmanje 3 godine a životna zajednica je utvrđena uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja pri čemu je odlučna nesporna briga i skrb tužiteljice o pok. AK unatrag više od 3 godine prema iskazu njegove liječnice te ostalih svjedoka čiji su iskazi označeni, prvostupanjska odluka, koja dijelom u svojim razlozima utvrđuje mogućnost da su tužiteljica i pok. AK bili u izvanbračnoj zajednici odnosno u zajednici uzajamnog pomaganja gospodarske naravi, je donijeta na temelju nepotpune ocjene priležećih isprava i izvedenih dokaza.

23. Slijedom iznijetog je, primjenom odredbe čl. 373. toč. 1. ZPP, trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu utvrđenjem da je tužiteljica živjela u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. AK, koji je umro **.**.2013. uslijed čega je izvanbračna zajednica prestala a kako sukladno odredbi čl. 8. st. 2. ZN na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug, koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim dok prema odredbi čl. 9. ZN ostavitelja nasljeđuju prije svega njegova djeca i bračni drug, budući da ostavitelj nije imao djece a tuženici su nasljednici trećeg nasljednog reda, utvrditi da je tužiteljica kao izvanbračna supruga pok. LK, njegova isključiva zakonska nasljednica odnosno, odlučiti kao pod točkom I i II izreke.

24. Odluka o parničnom trošku tužiteljice, koja je sada u cijelosti uspjela u parnici, se osniva na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP pa je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa) tužiteljici obređen trošak sukladno troškovniku kojim je sud vezan i to, za sastav tužbe (100 bodova), trošak pristupa na 7 ročišta po Tbr. 9.1. Tarife (7x100 bodova), trošak sastava jednog podneska po Tbr. 8.1. Tarife (100 bodova), dva podneska po Tbr. 8.3. Tarife (2x25 bodova), trošak poreza od 475,00 eura ili ukupno 2.375,00 eura, uz trošak pristojbe na tužbu od 378,26 eura.

25. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tužiteljice i preinačena prvostupanjska odluka u njezinom pobijanom dijelu pod točkom II izreke tako, da su označeni tuženici odbijeni sa zahtjevom za naknadu parničnog troška te je svim tuženicima naloženo naknaditi troškove parnice tužiteljici (točka III i IV izreke).

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis