REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1234/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešo Štefek, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 38, OIB: 46830600751, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1702/2021-2 od 3. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pn-31/2020-23 od 28. siječnja 2021., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1702/2021-2 od 3. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pn-31/2020-23 od 28. siječnja 2021.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog tuženika nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer tuženik u pitanju polazi od pogrešne pretpostavke da su sudovi svoju odluku o odgovornosti donijeli suprotno činjenicama sadržanim u spisima budući da to ne proizlazi iz pobijane presude niti je tuženik prema čl. 387. st. 3. ZPP-a dostavio dijelove spisa iz kojih bi eventualno bilo vidljivo suprotno, a sudovi nisu utvrdili niti postojanje doprinosa tužitelja šteti što su i obrazložili (točka 16. pobijane presude).
5. Nadalje, iako je revizijska odluka na koju se tuženik pozvao kao razlog važnosti postavljenog pitanja donesena povodom istog štetnog događaja, valja reći da je ta odluka donesena povodom pogrešnog shvaćanja nižestupanjskih sudova da se poslodavac može osloboditi odgovornosti za štetu u slučaju ozljede na radu samo ako je uzrok štete viša sila, dok u ovdje pobijanoj odluci sudovi nisu polazili od navedenog pogrešnog pravnog shvaćanja budući da iz točke 13.3. pobijane presude proizlazi da je sud uvažio i mogućnost oslobođenja od odgovornosti sukladno čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) što je sud i obrazložio u točkama 15. i 16. pobijane presude zbog čega odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1998/2019-2 od 7. veljače 2024. nije primjenjiva na pobijanu presudu.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika i riješiti kao pod točkom I. izreke.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
