REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2829/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Carinske uprave, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko- upravni odjel, radi utvrđenja i prestanka (zabrane) diskriminacije, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1018/2022-3 od 6. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-712/2020-28 od 17. lipnja 2022., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1018/2022-3 od 6. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-712/2020-28 od 17. lipnja 2022.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Primjenjuje li se kolektivni ugovori kojeg sklope reprezentativni sindikati samo na članove tih sindikata i sindikalne povjerenike samo reprezentativnog sindikata ili se primjenjuje i na sve zaposlene kod poslodavca koje obvezuje kolektivni ugovor, dakle kako na članove sindikata potpisnika, tako i na nečlanove i članove onih sindikata koji nisu sklopili kolektivni ugovor, a koji rade kod poslodavca, time jednako i na sindikalne povjerenike svih, a ne samo reprezentativnih sindikata?
2. Ima li poslodavac pravno dopuštenje i osnovu nejednako postupati prema sindikalnim povjerenicima, kao radnicima poslodavca, odnosno radnicima općenito, bili oni članovi (bilo kojeg ili nekog određenog) sindikata ili ne – ovo sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o suzbijanju diskriminacije, a i Ustava Republike Hrvatske?
3. Je li tumačenje komisije za tumačenje kolektivnog ugovora obvezuje sud, kao apsolutno i onda kada je (Sudu) razvidno da je takvo tumačenje protivno Ustavu Republike Hrvatske, zakonu odnosno drugim propisima?“.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan.
5. Prijedlog tužitelja djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Pobijana odluka temelji se na pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova prema kojem je zajedničku volju ugovornih strana u vezi s odredbama čl. 85. i čl. 88. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike potrebno utvrđivati primjenom tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, obzirom su ugovorne strane Kolektivnog ugovora odredbom čl. 101. Kolektivnog ugovora ugovorile da za tumačenje odredaba i praćenje primjene tog Ugovora imenuju Zajedničku komisiju, pri čemu tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.
8. Također sudovi u pobijanoj odluci ocjenjuju da odredbe čl. 85. i čl. 88. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike imaju obveznopravni karakter, odnosno da se iste primjenjuju isključivo na sindikate potpisnike Kolektivnog ugovora, a ne na sve radnike zaposlene kod tuženika koji obnašaju funkciju sindikalnog povjerenika, obzirom na dato tumačenje čl. 85. i čl. 88. od strane Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenja primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.
9. Navedeno shvaćanje ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja iznesenog u odluci Rev-337/2023 od 25. travnja 2023. prema kojem:
„Ukoliko su stranke iz kolektivnog ugovora odredile da odbor za tumačenje kolektivnog ugovora tumači taj kolektivni ugovor te ukoliko su odredile da tumačenje tog odbora ima obvezujući učinak, onda je i sud u primjeni tog kolektivnog ugovora vezan tim tumačenjem.“
10. Stoga prvo i drugo naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora.
11. Osim toga odluke na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva (čl. 387. st. 3. ZPP) ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.
12. Revizijski sud je ocijenio da treće pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se radi o pitanju od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora, budući da predmetno pitanje polazi od pretpostavke koja nije ostvarena.
13. U odnosu na tvrdnje tužitelja o povredama ustavnih i konvencijskih prava revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
14. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
15. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te je riješeno kao u točki I. izreke.
16. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
