REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1177/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DCL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske izvještajne novinske agencije – HINA, OIB: 41387373932, sa sjedištem u Zagrebu, Marulićev trg 16, zastupanog po punomoćniku Boranu Gošeku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-491/2024- 3 od 28. studenog 2024., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Gž R- 491/2024-3 od 13. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-116/2018-106 od 14. listopada 2019., ispravljena rješenjem tog prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-116/18-107 od 17. listopada 2019., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-491/2024-3 od 28. studenog 2024. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Gž R-491/2024-3 od 13. siječnja 2025., predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sudskim vijećem toga suda.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom:

− utvrđeno da nije dopuštena i da je nezakonita Odluka upravnog vijeća tuženika od 26. studenog 2012. o razrješenju tužiteljice dužnosti ravnateljice s danom 26. studenog 2012. te da ista ne proizvodi valjane pravne učinke (točka I. izreke); − utvrđeno da nije dopuštena i da je nezakonita Odluka tuženika o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 28. studenog 2012. kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu broj 344 od 30. studenog 2010. s ponudom novog ugovora o radu broj 377 od 28. studenog 2012., kao i Odluka tuženika od 14. prosinca 2012. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava kao neosnovan (točka II. izreke);

− utvrđeno da je između stranaka do 12. listopada 2014. bio na snazi Ugovor o radu broj 344 od 30. studenog 2010., dok Ugovor o radu broj 377 od 28. studenog 2012. i Ugovor o radu broj 385 od 19. kolovoza 2013. ne proizvode pravne učinke između stranaka (točka III. izreke);

− naloženo tuženiku da tužiteljici za razdoblje od 14. listopada 2014. prizna sva prava koja joj pripadaju na temelju Ugovora o radu broj 344 od 30. studenog 2010. (točka IV. izreke);

− odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila vraćanje na radno mjesto ravnateljice tuženika (točka V. izreke) te zahtjev za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 47.664,96 kn s pripadajućim kamatama (točka VII. izreke);

− naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 364.459,77 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno pod točkom VI. izreke;

− naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 110.937,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2019. do isplate (točka VIII. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj je sud rješenjem poslovni broj Revd-1879/2025-2 od 11. lipnja 2025. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog vjerojatnosti povrede temeljnih prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.

4. Tuženik je povodom tog rješenja podnio reviziju u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica se usprotivila revizijskim navodima, predložila odbiti reviziju kao neosnovanu i zahtijevala trošak sastava tog odgovora.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da nije dopuštena i da je nezakonita Odluka upravnog vijeća tuženika od 26. studenog 2012. o razrješenju tužiteljice dužnosti ravnateljice s danom 26. studenog 2012. te da ista ne proizvodi valjane pravne učinke, da je nezakonita Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 28. studenog 2012. kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu broj 344 od 30. studenog 2010. s ponudom novog ugovora o radu broj 377 od 28. studenog 2012., kao i Odluka tuženika od 14. prosinca 2012. o zahtjevu tužiteljice za zaštitu prava, zahtjev za utvrđenje da je između stranaka do 12. listopada 2014. bio na snazi Ugovor o radu broj 344 od 30. studenog 2010., da Ugovor o radu broj 377 od 28. studenog 2012. i Ugovor o radu broj 385 od 19. kolovoza 2013. ne proizvode pravne učinke između stranaka, zahtjev da se tužiteljici za razdoblje od 14. listopada 2014. priznaju sva prava koja joj pripadaju na temelju Ugovora o radu broj 344 od 30. studenog 2010., zahtjev za vraćanje tužiteljice na radno mjesto ravnateljice tuženika te zahtjev za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 412.124,73 kn sa zateznim kamatama.

8. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

− da je 16. rujna 2010. donijeta Odluka o imenovanju tužiteljice ravnateljicom

Hrvatske izvještajne novinske agencije (dalje: HINA);

− da je 30. studenog 2010. sklopljen između stranaka Ugovor o radu broj 344 za radno mjesto ravnateljice, koji se primjenjuje od 1. prosinca 2010., a u kojem ugovoru je odredba koja glasi „po razrješenju ili isteku ima pravo nastaviti rad na poslovima savjetnika u Upravi ili urednika-mentora – s neto plaćom 70% od ravnateljske“;

− da je odlukom Upravnog vijeća tuženika od 26. studenog 2012. Klasa: 080- 02/12- 04, Ur.broj: 540-12-1 tužiteljica razriješena dužnosti s danom 26. studenog 2012.;

− da je 28. studenog 2012. tužiteljici poslano pismo „u privitku Vam nudimo novi Ugovor o radu za radno mjesto urednik – mentor“;

− da je 28. studenog 2012. tužiteljica potpisala Ugovor o radu broj 377 za urednika – mentora, koji se primjenjuje od 28. studenog 2012., u kojem ugovoru odredba čl. 10. glasi „sklapanjem ovog ugovora stavlja se izvan snage Ugovor o radu broj 344“;

− da su stranke 19. kolovoza 2013. zaključile Ugovor o radu broj 385 za radno mjesto samostalni novinar-urednik u redakciji OSV Hrvatska, koji se primjenjuje od 19. kolovoza 2013., te čiji čl.10. glasi „sklapanjem ovog ugovora stavlja se izvan snage

Ugovor o radu broj 377“;

− da tužiteljici nije dana mogućnost da se izjasni o razlozima razrješenja odnosno nije pozvana na dodatno očitovanje prije donošenja Odluke o razrješenju niti su joj predočeni razlozi zbog čega se njezino razrješenje traži, već je upućena van za vrijeme rasprave o razrješenju, na što upućuje zapisnik kao i tonski zapis snimke sjednice;

− da se tužiteljicu pobijanom odlukom utvrđuje odgovornom za: pad prihoda, pad kvalitete agencijskih proizvoda i usluga, propust da tužiteljica kao ravnateljica prilagodi rad i poslovanje tuženika konkretnim gospodarskim okolnostima, neprihvaćanje godišnjeg izvješća o radu upravnog vijeća od strane Hrvatskog sabora, nepoštivanje odluka nadležnih sudova u radnim sporovima, propust ravnateljice da svojim radom osigura zakonitost i pravilnost rada na zadovoljavajući način u radu tuženika, propust ravnateljice da osigura suradnju sa radom prijašnjeg saziva upravnog vijeća što je rezultiralo ne izborom glavnog urednika;

− da saslušane svjedokinje (ABC i D) u iskazu ne navode konkretno koji su to bili propusti tužiteljice pri njezinom radu niti su imali uvid u njezin rad, već samo spominju razloge za razrješenje koji su navedeni u pobijanoj odluci, dok gotovo svi preostali saslušani svjedoci u bitnom potvrđuju navode tužiteljice u pogledu neosnovanosti razloga za razrješenje;

− da tužiteljica svoju dužnost ravnateljice nije obavljala na način kako se to navodi u pobijanoj odluci o razrješenju, već upravo suprotno da svjedoci u bitnom potvrđuju tvrdnje tužiteljice da je tuženik izgubio planirano financiranje od Vlade RH, a da je morao zbrinuti 15 radnika iz Vjesnika, da je tužiteljica upozoravala na mogućnost krize te s tim u vezi tražila pomoć od Vlade RH i drugih subjekata te podnosila i prijedlog u pogledu restrukturiranja, da su usluge tuženika bile među najboljima na tržištu, da je došlo do pada prometa i prodaje usluga zbog krize i recesije koja je bila u punom zamahu 2008. do 2010. koja je notorno bila u to vrijeme u RH, a koja je prouzročila pad i kod drugih poslovnih subjekata iz iste branše npr. Europa press holding, Styria i dr., te pad potražnje od dotadašnjih partnera tuženika, da je tužiteljica svoju odluku o smanjenju naknade za prijevoz donijela nakon primitka upute Vlade RH o neisplati tog troška te savjetovanja sa vanjskim suradnikom odvjetnikom ABC, da je na tržištu došlo do promjene u vidu pada čitanja tiskanih izdanja, a povećanja pregleda vijesti putem internetskih portala, da je tužiteljica predložila da se obzirom na dolazak Upravnog vijeća ne imenuje novi glavni urednik i da se time ne prejudicira tome novom tijelu takova odluka, da je tužiteljica pokušavala iznaći financiranja bez smanjenja broja zaposlenih u vidu novih usluga kao što je to bilo Media monitoring i sl. te da je tužiteljica redovito kontaktirala s radničkim vijećem i da je tu znalo biti razilaženja, no ne u bitnom dijelu;

− da je nakon Odluke o razrješenju tužiteljice s mjesta ravnateljice tuženik tužiteljici ponudio sklapanje novog ugovora o radu u prostorijama tuženika, a koji tužiteljica nije htjela potpisati, nakon čega je navedeni ugovor tužiteljici dostavljen na kućnu adresu zajedno s popratnim dopisom, koji dopis tužiteljica smatra odlukom o otkazu ugovora o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora.

9. Na temelju takvog utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je Odluka o razrješenju tužiteljice donesena suprotno odredbi čl.17. Zakona o Hrvatskoj izvještajnog novinskoj agenciji ("Narodne novine", broj 96/01, dalje: ZOHINA) jer se ravnateljici nije omogućilo da se očituje o razlozima razrješenja, a niti razlozi koji se navode u obrazloženju ne opravdavaju donošenje takve odluke pa navedeni propusti ukazuju na nedopuštenost pobijane odluke o razrješenju.

9.1. Po ocjeni suda prvog stupnja na tuženiku je teret dokaza da je doista došlo do svega navedenog za što se ravnateljicu smatra odgovornom, a razloge za razrješenje koji se navode u pobijanoj odluci tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati, a time niti ispunjenje uvjeta za razrješenje koje propisuje odredba čl. 17. ZOHINA. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je odluka Upravnog vijeća tuženika od 26. studenog 2012. Klasa: 080-02/12-04, Ur.broj: 540-12-1, kojom se tužiteljica razrješuje dužnosti ravnateljice s danom 26. studenog 2012. nedopuštena i nezakonita te da ista ne proizvodi valjane pravne učinke, pa je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev.

9.2. Sud prvog stupnja je zaključio da dopis dostavljen tužiteljici na kućnu adresu predstavlja otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, a ne suglasnu volju stranaka za sklapanjem novog ugovora. Sud prvog stupnja je utvrdio nedopuštenom odluku tuženika o otkazu ugovora o radu jer ne sadrži razloge propisane Zakonom o radu, niti je sastavljen u propisanoj formi. S tim u vezi utvrdio je nedopuštenom i Odluku tuženika kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za zaštitu prava.

9.3. Kako je prvostupanjski sud otkaz ocijenio nedopuštenim, tako je utvrdio da je između stranaka ugovor o radu broj 344 za radno mjesto ravnateljice od 30. studenog 2010. bio na snazi do 12. listopada 2014., a da ugovori o radu broj 377 od 28. studenog 2012 i broj 385 od 19. kolovoza 2013. ne proizvode pravne učinke među strankama.

9.4. Slijedom navedenog, tužiteljici je dosudio razliku plaće za cijeli mandat te ocijenio neosnovanim zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad na radno mjesto ravnateljice.

9.5. Razliku plaće tužiteljica je precizirala tako da je izračunala prosječnu bruto plaću u razdoblju od 3 mjeseca prije nedopuštene odluke u iznosu od 30.176,26 kn, što je vidljivo iz IP obrasca koji je tužiteljica dostavila u spis te je potom od pretpostavljene bruto plaće oduzela bruto plaću koju je primila od tuženika nakon čega je preostao iznos bruto plaće u iznosu od 412.124,73 kn, koji izračun je prvostupanjski sud prihvatio. Međutim, po ocjeni suda prvog stupnja tužiteljici pripada pravo na naknadu razlike plaće za vrijeme njezinog pretpostavljenog mandata kao ravnateljice, a koji istječe 12. listopada 2014. pa nije prihvaćen zahtjev za naknadu razlike za studeni i prosinac 2014., a za listopad je dosuđena razlika za 12 dana, stoga je tužiteljici dosuđen ukupni iznos od 364.459,77 kn.

10. Drugostupanjski sud prihvaća kao pravilno utvrđenje suda prvog stupnja.

11. Ovdje je potrebno naglasiti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u ovome predmetu – po prethodno vođenom postupku povodom revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-127/2020-2 od 6. veljače 2020., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena (ovopredmetna) presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-116/2018-106 od 14. listopada 2019. – već donio rješenje poslovni broj Rev-916/2020-3 od 18. lipnja 2024., kojim je ukinuo (spomenutu) presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 127/2020-2 od 6. veljače 2020. te je predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. To je ovaj sud učinio zbog utvrđenih povreda parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer se pobijana odluka nije mogla ispitati i jer je izreka bila suprotna obrazloženju, uz uputu žalbenom sudu da u ponovljenom postupku otkloni bitne, konkretne, ukazane mu povrede odredaba parničnog postupka, ocijeni žalbene navode od odlučnog značaja i donese novu, zakonitu odluku.

12. Drugostupanjski sud u ponovljenom postupku je u sada pobijanoj odluci, iako je o meritumu izrijekom djelomično drugačije odlučio, ponovno djelomično počinio povrede odredaba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koje je revizijski sud utvrdio i u prethodnoj ukidnoj odluci i pogledu kojih je revizijski sud nižestupanjskom sudu naložio otklanjanje.

13. Tako je ovaj sud, u prethodnoj ukidnoj odluci (Rev-916/2020-3 od 18. lipnja 2024.), ukazao drugostupanjskom sudu da je „nerazumljiva odluka u dijelu u kojem drugostupanjski sud obrazlaže da „danom razrješenja tužiteljice s dužnosti ravnateljice HINA-e ona je prestala obnašati te poslove i nije imala pravo na plaću, tek onog momenta kada je utvrđeno da odluka o razrješenju tužiteljice s dužnosti ravnateljice HINA-e nije bila zakonita, onda se ima predmnijevati da bi tužiteljica obnašala dužnost ravnateljice do isteka roka određenog ugovorom, a to je 12. listopada 2014., budući da je ugovor stupio na snagu 12. listopada 2010.“ Ovako kako je drugostupanjski sud naveo proizlazi da bi joj pravo na plaću pripalo od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđeno da je odluka o razrješenju tužiteljice nezakonita, a drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku odluku u dijelu kojim se nalaže isplata, pa je u tom dijelu izreka u proturječju s obrazloženjem, zbog čega se ne može ispitati.“ (toč. 11.1. obrazloženja prethodne ukidne odluke).

13.1. No, u ponovljenom postupku utvrđenu proturječnost drugostupanjski sud nije otklonio nego je u sada pobijanoj odluci samo ponovio gore citirano obrazloženje iz prethodne ukidne odluke u dijelu u kojem ga je revizijski sud u prethodnoj ukidnoj odluci ocijenio proturječnim sa izrekom. Zato revizijskom sudu preostaje jedino ponovno utvrditi istu proturječnost i u sada pobijanoj odluci.

14. Drugostupanjski je sud u pobijanoj odluci, u toč. 13. obrazloženja, naveo da u spomenutoj ukidnoj odluci (Rev-916/2020 od 18. lipnja 2024.) Vrhovni sud Republike „nije prihvatio pravno stajalište Županijskog suda u Splitu izraženo u odluci poslovni broj: Gž R-127/2020 od 6. veljače 2020. da odluka upravnog vijeća tuženog od 26. studenog 2012. ne predstavlja otkaz ugovora o radu, već da se radi o odluci kojom se tužiteljica razrješuje dužnosti ravnateljice tužene. […]“. Nastavno tome, iz toč. 15. obrazloženja pobijane odluke proizlazi da drugostupanjski sud pravno shvaćanje temelji na uvažavanju pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao hijerarhijski višeg suda, i to onakvog pravnog shvaćanja kakvog ga je predstavio drugostupanjski sud u prethodnoj rečenici.

14.1. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske u ukidnoj odluci poslovnog broja Rev- 916/2020 od 18. lipnja 2024. nije izrazio pravno shvaćanje kako ga je naveo sud u sada pobijanoj odluci, nego je tada pobijanu odluku ukinuo iz postupovnih razloga – nerazumljivosti, nedostatka obrazloženja i proturječnosti – ne izražavajući pravno shvaćanje o ocjeni ikakvih pravnih odnosa između stranaka (što ne čini ni ovom odlukom).

14.2. Tako je neodrživo i nejasno pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci koje se temelji na snazi autoriteta obrazloženja revizijskog suda, kad revizijski sud takvo pravno shvaćanje nije ni izrazio.

15. Pravilno tuženik navodi u reviziji da izostaje dostatno obrazloženje drugostupanjskog suda u pogledu žalbenih navoda o pravnoj kvalifikaciji dopisa na listu 8. spisa kao otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, a u tom smislu izostaje i ocjena žalbenih navoda u pogledu personalnih dokaza na koje se u žalbi (i reviziji) navodi.

16. Već navedeno je dovoljno da ovaj sud utvrdi da je u pobijanoj odluci došlo do povrede odredaba parničnog postupka, čl. 354 st. 2. toč. 11. ZPP i zato je, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. I.

17. Pritom je, na temelju čl. 371. ZPP, u svezi čl. 399. st. 1. ZPP, ovaj sud odlučio da se ponovno odlučivanje održi pred drugim vijećem istoga drugostupanjskog suda, a to zbog nepostupanja dosadašnjeg žalbenog vijeća po izričitim uputama višeg, revizijskog suda.

18. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocijeniti sve žalbene navode od odlučnog značaja i donijeti novu, zakonitu odluku.

19. Odluka o troškovima revizijskog postupka (toč. II. izreke) donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug