REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1188/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao nasljednice iza pok. ČĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju je zastupala punomoćnica Katija Šesnić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice MĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Jadranki i Igoru Kalebiću, odvjetnicima u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2344/2016-3 od 1. veljače 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-7325/15 od 29. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužene kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tužene kao nedopuštena u odnosu na troškove postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te naloženo tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 316.160,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 310.340,00 kuna kao i za više zatražene kamate. Pored toga, istom presudom naloženo je tuženoj da naknadi tužiteljici parnični trošak u ukupnom iznosu od 11.784,37 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana i nije dopuštena.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužena.
8. U odnosu na navode tužene kojima iznosi činjenice, drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje subjektivne, vlastite zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom postupku pa ih ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti. Naime, sukladno čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
10. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade radi korištenja tuđe nekretnine.
10.1. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno :
- da je tužiteljica vlasnica stana u [adresa] na adresi [adresa] (ranije 12), kao i da ga ista u utuženom razdoblju nije držala u svom posjedu,
- da su u stanu u posjedu u utuženom razdoblju bili tužena i članovi njezine obitelji,
- da je tužena držala stan tužiteljice u posjedu bez valjane pravne osnove do svibnja 2012. godine otkad je tužiteljica u posjedu stana,
- da su u razdoblju od ožujka 1978. pa do 1982. godine u stanu živjele treće osobe unatoč protivljenju vlasnika stana,
- da je pravomoćnom presudom otkazan ugovor o korištenju stana koji je predmet ovog postupka te naložen povrat stana tuženoj,
- da su još od 1983. godine tuženik i njegovi prednici držali stan u posjedu bez valjane pravne osnove,
- da visina naknade za stan koji je predmet ovog postupka iznosi 3.040,00 kuna mjesečno.
11. Na temelju takvih utvrđenja drugostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/110, 143/12, 152/14, - dalje: ZVDSP-a) prema kojim odredbama je nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Pri utvrđivanju (ne)poštenja posjeda tužene valja primijeniti odredbu članka 18. ZVDSP-a kojom odredbom je propisano kada je posjed pošten, prema kojem pošteni posjednik samo smatra da ima pravo na posjed, a smatra se da je posjed nepošten od momenta podnošenja vindikacijske ili negatorne tužbe.
11.1. Pravilno drugostupanjski sud navodi da je u konkretnom slučaju tužiteljica vlasnica nekretnine koja je predmet ovog postupka, a tužena je pravomoćnom presudom utvrđena kao nepoštena posjednica jer je istom presudom otkazan raniji ugovor o korištenju stana, te naložen povrat stana tužiteljici. S obzirom da poštenje posjeda uvijek prestaje zaprimanjem vindikacijske ili negatorne tužbe, a kraj okolnosti da nije sporno vrijeme zaprimanje tužbe, tada je to vrijeme od kada je ona nedvojbeno mogla znati da stvar koju posjeduje nije njezina.
11.2. Sukladno odredbama čl. 165. st. 1. ZVDSP-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te nadoknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
11.3. Tužena je držala bez ikakve pravne osnove (utvrđenom pravomoćnom presudom) nekretninu koja je predmet ovog postupka, pa se ista ima smatrati nepoštenom posjednicom, a tužiteljica je kao vlasnica istaknula zahtjev radi naknade svih koristi koje je imala za vrijeme posjedovanja nekretnine.
12. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužene odbiti kao neosnovanu.
13. Tužena u ovoj pravnoj stvari pobija drugostupanjsku presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.
13.1. U odnosu na reviziju tužene kojom osporava odluku o parničnim troškovima valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.
13.2. Pri zauzimanju takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP, podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci Rev-1353/12 od 15. prosinca 2015.).
13.3. Stoga revizija protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena, pa je valjalo pozivom na odredbu čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti reviziju tužene.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
