REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x-349/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Mobil Leasing d.o.o. za leasing nekretnina, vozila i strojeva (ranije Mercedes Benz Leasing Hrvatska d.o.o.) iz Zagreba, Kovinska 5, OIB: 17080997510, kojeg zastupa punomoćnica Dubravka Ferić, odvjetnica u Zagrebu, Vončinina 2, protiv tuženice KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mario Manojlović, odvjetnik u Bujama, Trg J. B. Tita 9, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-937/2016-2 od 8. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2922/2010-66 od 28. travnja 2016., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-937/2016-2 od 8. studenoga 2017. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2922/2010-66 od 28. travnja 2016. te se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke ukinuto je rješenje o ovrsi doneseno po javnom bilježniku Zdenku Fridu iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-142/07 od 1. ožujka 2007. u cijelosti, dok je točkom II. odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška kao neosnovan.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14- odluka USRH, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti predmet na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a. st. 1. ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7.1. Predmet spora je da se održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zdenka Frida iz Zagreba, Poljička 27, posl. broj Ovrv-142/07 od 1. ožujka 2007. kojim je tuženici naloženo platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 660.911,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. ožujka 2007. zajedno s troškovima ovršnog postupka u iznosu od 14.237,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 1. ožujka 2007.

7.2. U revizijskom stupnju postupka sporno je je li tuženica dužna tužitelju isplatiti iznos od 660.911,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

8.1. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je postupak pokrenut prijedlogom tužitelja kao ovrhovoditelja od 1. ožujka 2007. za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – vlastite mjenice izdane od strane tuženice (kao ovršenice) 8. listopada 2001.,

- da su prednik tužitelja Debis Leasing Hrvatska d.o.o. i trgovačko društvo Entis d.o.o. iz Pule, dana 8. listopada 2001. g. sklopili Ugovor o poslovnom najmu br. 4407/01, pri čemu su se potpisivanjem ugovora stranke se suglasile da su Opći uvjeta ugovora o poslovnom najmu br. 07/01 (dalje: Opći uvjeti) sastavni dio tog ugovora,

- da su Debis Leasing Hrvatska d.o.o. i tuženica dana 8. listopada 2001. g. sklopili Ugovor o jamstvu prema kojem ugovoru tuženica odgovara kao solidarni jamac za ispunjenje obveze iz ugovora o poslovnom najmu u iznosu 275.656,80 DEM, temeljem čega je suugovaratelju predala jednu bjanko mjenicu,

- da je prednik tužitelja predao trgovačkom društvu Entis d.o.o. kao najmoprimcu predmet leasinga autobus Setra,

- da je Ugovor po poslovnom najmu broj 4407/01 raskinut zbog toga što najmoprimac nije plaćao ugovorenu najamninu,

- da su se na temelju Općih uvjeta društvo Debis Leasing Hrvatska d.o.o. i društvo Entis d.o.o. sporazumjeli da će nakon prestanka ugovora najmodavatelj procijeniti predmet najma, obračunati do tada izvršena plaćanja najamnina i svih ostalih plaćanja temeljem ugovora, te sastaviti konačni obračunski dopis kojim će pozvati najmoprimatelja na plaćanje eventualno preostalih nepodmirenih tražbina iz ugovora, kao i da će konačni obračunski dopis sadržavati razliku između prodajnog utrška i ostatka vrijednosti najma, neplaćene iznose najamnina, troškove opomena, zatezne kamate, popravak, deblokadu, povrat predmeta najma, razliku prijeđenih kilometara i sve ostale troškove koji proizlaze iz ugovora (toč. 23.1),

- da je prema toč. 27.1 Općih uvjeta ugovoreno da jamci solidarno odgovaraju najmodavatelju za sve obveze najmoprimatelja iz ugovora, te da je najmodavatelj ovlašten u slučaju dospjelosti bilo koje obveze iz ugovora zahtijevati ispunjenje ili provesti ovrhu na cjelokupnoj imovini, bilo od najmoprimatelja bilo od solidarnog jamca, te da se solidarni jamac obvezuje u slučaju neispunjenja obveze iz ugovora izvršiti sva plaćanja najmodavatelju ili osobi koju on odredi,

- da je 14. svibnja 2001. autobus marke Setra vraćen najmodavcu odmah po raskidu ugovora,

- da je dopisom od 31. listopada 2003. (list 129. -131. spisa) tužitelj obavijestio društvo Entis d.o.o. o obvezi plaćanja duga uz dostavu konačnog obračuna u iznosu od 59.254,87 EUR (plativo prema prodajnom tečaju Splitske banke na dan plaćanja, na dan obračuna 1 EUR=7,635 kn) i potvrdom o primitku iz koje je vidljivo da je dopis i končani obračun društvo Entis d.o.o. zaprimilo 05. studenoga 2003.,

- da je namirena tražbina najmodavca koja je dospjela do raskida ugovora o poslovnom najmu - zaključno sa sedmim mjesečnim iznosom najamnine,

- da bi mjenična obveza tužene za 8. do 60. mjesec najma sukladno čl. 27. i 18. toč. 2. Općih uvjeta ugovora o poslovnom najmu broj 7/01 zajedno sa sporednim tražbinama, iznosila 660.911,87 kn.

8.2. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili:

- da je ugovor koji su zaključili prednik tužitelja i trgovačko društvo Entis d.o.o., za čiju je obvezu tuženica jamčila, ugovor o leasingu koji u vrijeme zaključivanja nije bio reguliran posebnim propisom, ali je kao institut prihvaćen u sudskoj praksi koja ga je s obzirom da se radi o tzv. operativnom leasingu, prosuđivala prema odredbama ugovora o zakupu - čl. 567. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO).

- da tužbeni zahtjev nije osnovan, jer je odredba čl. 18. st. 2. Općih uvjeta ništetna u dijelu kojim je ugovoreno da u slučaju raskida ugovora krivnjom najmoprimca najmodavatelj ima pravo obračunati sve dospjele nenaplaćene iznose najamnine i eventualno kalkuliranu neotpisanu vrijednost do isteka trajanja ugovora, smatrajući da je u suprotnosti s naravi ugovora o najmu pozivom na čl. 143. st. 1. ZOO zbog čega tužitelj neosnovano zahtijeva naknadu štete,

- da je obveza najmoprimca plaćati najamnine za stvarno korištenje autobusa koji je bio predmet leasinga, i samo za vrijeme tog korištenja, te da tužitelj ne može osnovano potraživati od najmoprimca, pa tako i tuženice kao solidarnog jamca, naknadu štete utvrđene kao trošak najamnine za buduće razdoblje nakon raskida ugovora o najmu u kojem najmoprimac vozilo nije koristio, već ga je vratio najmodavcu.

9.1. Shvaćanje nižestupanjskih sudova kojim se poistovjećuje svrha ugovora o poslovnom najmu (sada ugovor o leasingu) s ugovorom o najmu nije pravilno, pa je time i pogrešan zaključak drugostupanjskog suda da je odredba čl. 18.2 Općih uvjeta suprotna svrsi ugovora o poslovnom najmu.

9.2. Pravilno sudovi zaključuju da u vrijeme zaključivanja ugovora o poslovnom najmu hrvatsko pravo nije sadržavalo zakonsko uređenje takvog pravnog posla, ali je leasing kao autonoman institut u međunarodnom gospodarskom i pravnom prometu bio prihvaćen i u hrvatskom gospodarstvu i pravnoj praksi. Leasing (od engleskog to lease – iznajmiti) definiran je u praksi kao ugovorni odnos kojim korisnik leasinga koristi neko dobro (predmet leasinga) a koji je u vlasništvu davatelja leasinga u zamjenu za ugovorena periodična plaćanja.

9.3. Tek je 21. prosinca 2006. Zakon o leasingu ("Narodne novine", broj 135/06, dalje: ZL) stupio na snagu i po prvi put je definiran ugovor o leasingu, te prava i obveze subjekata u poslovima leasinga (čl. 48. i dr. ZL).

9.4. Sva zakonska uređenja u ZL odraz su dotadašnjih usvojenih stavova o pravnoj prirodi i sadržaju ugovora o leasingu kao složenog trgovačkog ugovora koji u sebi sadrži elemente ugovora o zakupu, ugovora o prodaji s obročnim otplatama cijene te ugovora o prodaji sa zadržanjem prava raspolaganja.

10. Slijedom navedenoga proizlazi iz pobijanih odluka da nižestupanjski sudovi nisu imali u vidu da se sva prava i obveze stranaka trebaju cijeniti i na način koji je određen Ugovorom o poslovnom najmu (ugovorom o leasingu) čiji sastavni dio predstavljaju Opći uvjeti. Tuženica u ovom postupku (ujedno i ovršenica u ovršnom postupku), nije prigovorila strogosti Općih uvjeta, što je mogla sukladno čl. 143. st 2. ZOO.

11. Društvo tuženice Entis d.o.o. je temeljem ugovora o leasingu sklopljenim s tužiteljem dobilo na uporabu sporno motorno vozilo autobus koje je moglo koristiti te je bilo dužno plaćati ugovorene obroke leasinga. S obzirom da društvo tuženice svoju obvezu nije u cijelosti ispunilo, jer je platio tužitelju samo dvije naknade za leasing to je tužitelj u skladu s ugovorom otkazao ugovor, preuzeo vozilo i pokrenuo ovršni postupak radi naplate preostalih mjesečnih naknada za leasing do isteka vremena za koje je ugovor zaključen.

12. U odnosu na sadržaj obveze ovršenice iz ovršne isprave valja naglasiti da je sklapanjem ugovora o poslovnom najmu društvo Entis d.o.o. preuzelo ne samo prava već i obveze (čl. 148. ZOO), da je društvo Entis d.o.o. prihvatilo opće i posebne uvjete ugovora koji ga obvezuju, a time i odredbe 18.2. i 23.1. Općih uvjeta (tako i u činjenično sličnoj situaciji u odluci ovoga suda broj Rev-170/2011-2 od 11. ožujka 2014.), kao i tuženica koja se sklopivši ugovor o jamstvu obvezala kao solidarni jamac za ispunjenje svih ugovornih obveza društva Entis d.o.o. kao najmoprimatelja (čl. 142. st. 3. ZOO).

13. Prema odredbi 18.2. Općih uvjeta propisano je da ako ugovor bude raskinut iz bilo kojeg razloga (između ostalog ako najmoprimatelj kasni s plaćanjem najamnine) tužitelj kao najmodavatelj ima pravo obračunati sve dospjele, nenaplaćene iznose najamnine (od 8 do 60 mjesečnog iznosa najamnine) i eventualno kalkuliranu neotpisanu vrijednost do isteka trajanja ugovora te do tada zaostala plaćanja (sudski, izvansudski, odvjetnički troškovi, troškovi servisa, održavanja, povrata predmeta najma, prijevoza itd.).

14. Ovaj sud je shvaćanja da odredba 18.2. Općih uvjeta sama po sebi nije protivna samoj svrsi Ugovora o poslovnom najmu, jer je potrebno sagledati svrhu Ugovora o poslovnom najmu i sve odredbe toga ugovora u cijelosti.

15. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj dopisom od 31. listopada 2003. (list 129. spisa), temeljem Općih uvjeta Ugovora o poslovnom najmu br. 04407/01 dostavio društvu Entis d.o.o. konačni obračunski dopis koji sadrži razliku između prodajnog utrška predmeta najma i ostatka vrijednosti ugovora, neplaćene iznose najamnina, zatezne kamate i ostale troškove koji proizlaze iz ugovora, te je pozvao društvo Entis d.o.o. na uplatu duga u iznosu od 59.254,87 EUR.

16. Međutim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 660.911,87 kn sa zateznim kamatama na taj iznos koja teče od 1. ožujka 2007. (list 182. spisa), pa je u ovom stupnju postupka ostalo nejasno što je sve obuhvaćeno konačnim obračunskim dopisom s obzirom da iz dopisa tužitelja proizlazi da je iznos od 59.254,87 EUR konačan obračunski dopis koji sadrži razliku između prodajnog utrška predmeta najma i ostatka vrijednosti ugovora, neplaćene iznose najamnina, zatezne kamate i ostale troškove koji proizlaze iz ugovora.

17. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice u konkretnom slučaju sadržaj odnosno visinu potraživanja prema konačnom obračunskom dopisu i postavljenom tužbenom zahtjevu sukladno odredbama čl. 18.2., 19.2. i 23. odredaba Općih uvjeta u slučaju naknade štete zbog raskida ugovora, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

18. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

19. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil