REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5209/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja DEMIL TECH d.o.o., Gospić, Podoštra 3/1, OIB 07285840972, kojeg zastupa punomoćnik Milan Šutić, odvjetnik u Rijeci, protiv protivnika osiguranja DR. NEMO d.o.o., Slovenija, Ljubljana, Stegne 27, MBS 5296471, radi mjere osiguranja, odlučujući o prijedlogu predlagatelja osiguranja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3718/2025-2 od 17. rujna 2025. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-75/2025-3 od 21. srpnja 2024., na sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke citirane u uvodu ovog rješenja.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) u svezi odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. i 6/24. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: OZ) i čl. 400. ZPP ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj osiguranja kao predlagatelj prijedloga za dopuštenje revizije u prijedlogu naznačio pravna pitanja koje ocjenjuje važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP:
"- Dali se zemlje članice Europske Unije, odnosno Europskog Gospodarskog Prostora smatraju inozemstvom za potrebe tumačenja i primjene odredbe 344. st. 3. Ovršnog Zakona?
- Dali postoji presumpcija iz članka 344. st. 3. Ovršnog Zakona, odnosno dali se teret dokazivanje prebacuje na protivnika osiguranja u slučaju u kojem se tražbina, čije se osiguranje traži, ima ostvariti u zemlji članici Europske Unije, odnosno Europskog Gospodarskog prostora?
- Dali predlagatelj mora dokazati opasnost iz članak 344. Ovršnog Zakona da će bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagat, ako se tražbine ima ostvariti izvan Republike Hrvatske, a imovine se nalazi u zemlji članici Europske Unije ili Europskog Gospodarskog Prostora?
- Dali je Trgovački sud odnosno Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske ovlašten tumačiti odredbe Ugovoru o funkcioniranju Europske Unije i derogirati odnosno ignorirati propise Hrvatskog Zakonodavstva ili je sud kada se poziva na pravo Zajednice u cilju rješavanja postupka u kojem odlučuje obvezan obratiti se Sudu Europske unije za svako pitanje tumačenja koje se pojavi?
- Dali je odredba članka 344. st. 3. Ovršnog Zakona diskriminatorna naspram osoba koji su državljani ili imaju poslovni nastan na području Europske Unije odnosno Europskog gospodarskog prostora ili prebacivanje tereta dokazivanja na protivnika osiguranja ne predstavlja diskriminatorno ponašanje u smislu odredbe članak 18. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije?".
5. Predlagatelj u biti naznačuje pitanja u odnosu na pravno shvaćanje u primjeni odredbe čl. 344. st. 3. OZ, a koje je izraženo u pobijanoj odluci.
5.1. Navedena odredba određuje da se smatra da opasnost iz st. 1. tog članka postoji (pretpostavka koja mora biti kumulativno ispunjena, kod prijedloga za određivanje privremene mjere osiguranja, uz vjerojatnost postojanja novčane tražbine i to - opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati), ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.
5.2. Kao razlog važnosti ističe se da je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse ovog suda, uz pozivanje na presudu C-283/81 Suda Europske unije.
6. Pobijana odluka sukladna je pravnom shvaćanju izraženom u odluci C-398/92 od
10. veljače 1994. Suda Europske unije.
6.1. U odnosu na naznačena pitanja predlagatelj se nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ni višeg suda u kojem bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenom pitanju koje bi bilo drugačijeg shvaćanja od iznesenog u pobijanoj odluci.
6.2. Predlagatelj se, doduše, poziva na "presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br.: Pž-7198/2017 od 5.prosinca 2017." Međutim, osim što je to odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, (u tom predmetu se je radilo o nenovčanoj tražbini - na predaju zadužnice) u njoj nije izraženo pravno shvaćanje koje bi se moglo okarakterizirati kao nepodudarno shvaćanju u pobijanoj odluci u odnosu na dovođenje u nepovoljniji pravni položaj i zabranu diskriminacije.
6.3. Na taj način naznačeni razlozi nisu adekvatni razlozi važnosti da bi bilo riječi o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. Zbog navedenog ne nalazi se elemenata za dopuštenje revizije radi ostvarenja javnopravne funkcije revizije po dopuštenju koje se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Radi navedenoga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
