REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3954/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC GLOBAL d.o.o. za turizam, trgovinu i usluge, putnička agencija, Dubrovnik, Sv. Križa 3, OIB:18855215003, kojeg zastupa punomoćnik Mario Obradović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika VILLA DUBROVNIK d.d. hotelijersko turističko-agencijsko dioničko društvo, Dubrovnik, Vlaha Bukovca 6, OIB:66669628743, kojeg zastupa punomoćnik Maroje Matana, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matana & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije stranaka protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1556/2025-3 od 7. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku broj P-59/2024-135 od 18. veljače 2025., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije odbijaju se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1556/2025-3 od 7. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku broj P-59/2024-135 od 18. veljače 2025.
2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
3. Tužitelj je prijedlog podnio pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koja glase:
„1. Je li tužitelj obvezan dokazivati nastalu štetu i njenu visinu, unatoč tome što su ugovorne strane unaprijed odredile visinu štete koju je jedna ugovorna strana dužna platiti drugoj u slučaju raskida ugovora, a sud nije utvrdio da bi bila riječ o ugovornoj odredbi koja bi bila protivna načelu savjesnosti i poštenja?
2. Može li sud pored ugovorene naknade štete, koja nije protivna načelu savjesnosti i poštenja, utvrđivati visinu obične štete i izmakle koristi, ukoliko prethodno nije utvrdio koja je prava namjera stranka koju su ugovorne strane htjele postići ugovaranjem unaprijed određene visine štete?“.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora.
5. Osim toga, odluka na koju se tužitelj pozvao kao razlog važnosti donesena je u različitoj činjeničnoj situaciji od one u ovoj parnici pa ne predstavlja odgovarajući razlog za postavljeno pitanje. Naime, u odluci ovog suda Rev-1204/2010 od 26. travnja 2016. stranke su u slučaju raskida ugovora ugovorile naknadu u visini točno naznačenog postotka svakog naplaćenog iznosa ili visini nagrade za sve radnje prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dok su u predmetnom postupku stranke ugovorile naknadu u slučaju raskida ugovora u visini prihoda tužitelja ostvarenih u jednoj poslovnoj godini, a koji iznos je potrebno utvrditi sukladno relevantnim zakonskim odredbama.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 398.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi postavljenog pitanja kako slijedi:
„Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, ako drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?“.
8. U prijedlogu tuženik navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
9. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljeno pitanje nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer naznačujući pitanje, kojim sugerira na počinjenje bitne povrede odredaba paničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, tuženik polazi od postupovne pretpostavke koja nije ostvarena, obzirom da je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene razloge od odlučnog značenja za donošenje odluke o osnovanosti žalbe.
10. U odnosu na tvrdnje tuženika o povredama ustavnih i konvencijskih prava, revizijski sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
11. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom, pri čemu se tuženiku ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
12. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljeno pravno pitanje nije važno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
13. Nadalje, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
