REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5297/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Grubešić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1003/2024-2 od 8. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1514/2019-33 od 25. listopada 2024., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pitanja odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1003/2024-2 od 8. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1514/2019-33 od 25. listopada 2024. s time da je u prijedlogu naznačio više pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Tuženik je naznačio niz materijalno pravnih i procesno pravnih pitanja koja se odnose na primjenu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) neinformiranje tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, prekid zastare podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepoštenost tuženika, naknadu za obradu kredita, tijek zateznih kamata te s tim u vezi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zatim popunjavanja pravnih praznina odredaba o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanje valutne klauzule te s tim u vezi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
3. Nadalje, tuženik u prijedlogu navodi i da su mu nižestupanjskim odlukama grubo povrijeđena prava iz čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 3., čl. 14. st. 2. i čl. 26. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav).
4. Tužitelj je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije, predložio je odbiti podredno odbaciti prijedlog, zatražio je naknadu troška odgovora na prijedlog.
5.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.2. Naime, pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024., Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i drugima, a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako ovaj sud i u odlukama poslovni broj Revd-4030/2022 od 8. ožujka 2023., Revd-5607/2021 od 15. veljače 2022., Revd-1538/2025 od 15. travnja 2025., Revd-1587/2025 od 14. svibnja 2025. i dr.). Pri tome u odnosu na pitanja koja se odnose na pravilnost utvrđenja informiranosti tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule te na pravilnost činjenične presumpcije o donošenju jednostranih odluka o promjeni kamatne stope od strane tuženika, sam tuženik je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka TO, kojeg je ranije predložio na okolnost obaviještenosti tužitelja o značajkama ugovora o kreditu, dok je prvostupanjski sud sukladno procesnim ovlaštenjima (čl. 220. st. 2. ZPP) ocijenio da saslušanje javnog bilježnika nije potrebno za postupak jer se njegovim saslušanjem ne može utvrditi obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora o kreditu i da on za to nema zakonske ovlasti. Nadalje, glede pitanja koja se odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valja reći da predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama kao što i polazi od pogrešne procesne pretpostavke da tužitelj nije iznio činjenice i predložio dokaze stoga o takvim pitanjima ne ovisi odluka u sporu i takva pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom iznesenog u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u točki I. izreke odluke.
7. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći, da je prema stavu ovoga suda u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, nižestupanjske presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na povrede temeljnih prava na koje tuženik ukazuje u prijedlogu.
8. Obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
9. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (točka III. izreke).
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
