REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5317/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, protiv 1. tuženika SPV za sanaciju d.o.o. Zagreb, Jurišićeva 1, OIB 37066802433 i 2. tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 60/2024-3 od 21. kolovoza 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1183/2022-44 od 30. listopada 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1183/2022-49 od 12. prosinca 2023., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, treće, četvrto i peto naznačeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na drugo i šesto naznačeno pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-60/2024-3 od 21. kolovoza 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1183/2022-44 od 30. listopada 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1183/2022-49 od 12. prosinca 2023.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je predlagatelj naznačio šest pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlagatelj je istaknuo i da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, pravo na pravično suđenje jer da je pobijana presuda neobrazložena i arbitrarna.
4. Predlagatelj je naznačio sljedeća pitanja:
"1. Je li prema tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima koja je implementirana u Zakon o zaštiti potrošača kao i u Zakon o obveznim odnosima, sud koji vodi postupak, odnosno sud drugog stupnja dužan u sudskom postupku po prigovoru potrošača, kao i po službenoj dužnosti (Ex officio), paziti na ništetnost i nepoštenost odredbi Ugovora o kreditu kao ovršne isprave, odnosno na ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi utuženih Ugovora ?"
2. Kod uzastopnih prijenosa tražbine s više cesionara na više cedenta temeljem više ugovora o cesiji jesu li cesionari dužni cedentima predati ispravu o dugu, konto karticu potraživanja, ispis stanja dugovanja, obveznice ili na drugi način dokazati postojanje potraživanja?
3. Je li Sud koji odlučuje o ništetnosti Ugovora o ustupu tražbine (cesije) dužan po službenoj dužnosti i radi zaštite potrošača, ispitati valjanost ugovora o kreditu zaključenog s potrošačem, na kojem se temelji ustupljena tražbina, kao prethodno pitanje u smislu članka 12. Zakona o parničnom postupku i članka 327. Zakona o obveznim odnosima, kada postoje navodi i činjenice koji upućuju na ništetnost tog ugovora, ili može odgoditi ispitivanje ništetnosti upućujući na drugi postupak koji je u tijeku, unatoč obvezi ex officio nadzora nad ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama propisanoj nacionalnim pravom i pravom Europske unije (Direktiva 93/13/EEZ od 05.04.1993.g.)?
4. Je li sud dužan po službenoj dužnosti ispitati ništetnost ugovora o kreditu kada odlučuje o valjanosti Ugovora o cesiji koji se temelji na potraživanju iz tog ugovora o kreditu, osobito ako postoje indicije da Ugovor o kreditu sadrži ništetne odredbe u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima i prava Europske unije o zaštiti potrošača?
5. Je li drugostupanjski Sud čini bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, odnosno povredu prava na obrazloženu sudsku odluku kao sastavnog dijela prava na pravično suđenje, kada u obrazloženju svoje odluke uopće ne navede razloge o odlučnoj činjenici o kojoj ovisi odluka u sporu, a na koju se stranka pozivala tijekom prvostupanjskog postupka, posebno u vezi okolnosti, odnosno tvrdnji stranke o ništetnosti temeljnog Ugovora o kreditu kao razlogu za ništetnost Ugovora o ustupu (Cesiji) kojim je ustupljena tražbina iz toga Ugovora o kreditu?
6. Je li za određenost, odnosno odredivost činidbe (ustupljene tražbine) u Ugovoru o ustupu (cesiji) iz čl. 80. do 87. ZOO-a dostatna samo jedinstvena brojčana izraženost iznosa tražbine koja se ustupa (tj. jedan brojčani iznos), ili ista treba uključivati i određenost strukturnih elemenata ustupljene tražbine (glavnica, ugovorne kamate, zatezne kamate, troškovi) u slučaju kada tražbina što je predmetom Ugovora o ustupu (cesiji) potječe iz potrošačkog Ugovora o kreditu?".
5. U odnosu na prvo, treće i četvrto pitanje treba reći da se ta naznačena pitanja ne odnose na utvrđivanje ništetnosti ugovora o prijenosu što je predmet ovog spora već se odnose na ugovor o kreditu koji su sklopili tužitelj i prednik 2. tuženika. Stoga naznačena pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. U odnosu na peto pitanje treba odgovoriti da je sud u pobijanoj presudi sukladno čl. 375. st. 1. ZPP odgovorio na žalbene navode od odlučnog značaja, stoga o pitanju u kojem predlagatelj polazi od pogrešne procesne pretpostavke ne ovisi odluka u sporu i peto pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Slijedom iznesenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na prvo, treće, četvrto i peto naznačeno pitanje nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke.
8. U odnosu na drugo i šesto naznačeno pitanje predlagatelj navodi da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije zauzeo shvaćanje o navedenim pitanjima. Okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Drugostupanjski je sud u pobijanoj odluci iznio shvaćanje o pitanjima koja su važna za odluku u ovom sporu i o pitanjima koja je predlagatelj problematizirao tijekom postupka, kao i u žalbi, a predlagatelj ne tvrdi da praksa viših sudova o navedenim pitanjima nije jedinstvena u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja druga ZPP. Obzirom da se ne radi o pitanjima o kojima praksa viših sudova nije jedinstvena, naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
9. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe i da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
10. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
11. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje odnosno predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
12. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
