Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-229/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Vanji Peh i Jeleni Batarelo, odvjetnicima u Zagrebu, Zavrtnica 17, protiv tuženika OPĆE BOLNICE PULA – OSPEDALE GENERALE DI POLA, iz Pule, Santoriova ulica, Via Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupanog po punomoćniku Ediu Slivaru, odvjetniku u Puli, Argonautska 43, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-121/2022-44 od 30. listopada 2023., dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-121/2022-44 od 30. listopada 2023. u dijelu pod toč. I, III i IV izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.516,88 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u točki I izreke. U točki II odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 1.326,18 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i zahtjev za isplatom iznosa zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći iz točke I dok je u točki III naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.406,94 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dok je u točki IV odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik traži troškove žalbenog postupka.

3. Obzirom da tuženik u žalbi nije jasno odredio u kojem dijelu pobija navedenu presudu, ovaj sud, u skladu s odredbom članka 365. stavka 1. ZPP, uzima da tuženik pobija presudu u dijelu pod toč. I i III i IV izreke jer u tom dijelu nije uspio u sporu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljev za isplatu razlike plaće koje dospijevaju u razdoblju od siječnja 2014. do siječnja 2019.

6. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjska presuda ne sadrži navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Tuženik navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP, međutim izreka prvostupanjske presude je razumljiva te se može ispitati, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tuženik neosnovano upire.

7. U žalbenom postupku sporna je pravna osnova zahtjeva i način obračuna mjesečnog fonda (radnih) sati, a posljedično i broj prekovremenih sati.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je, da je tužiteljica zaposlenik tuženika te je u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu liječnika specijalista u tuženikovom odjelu za anesteziologiju,reanimatologiju i intenzivno liječenje, da je tužitica radila ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu je tuženik vodio evidenciju koja je dostavljena u spis; da je vještak izračunao razliku naknade plaće u dvije varijante; dvije varijante izračuna, izračun iz osnovnog nalaza i mišljenja i njegova dopuna sukladno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br.: Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021.

9. Prema osnovnom nalazu i mišljenju vještaka u utuženom razdoblju od prosinca 2013. do 31. prosinca 2018., da je redovni mjesečni fond radnih sati (sati koje je tužiteljica trebala odraditi u tekućem mjesecu) na bazi 40-satnog radnog tjedna prikazan kao mjesečni fond radnih sati (bez subota, nedjelja i blagdana) u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati te s obračunom prekovremenih sati, tužiteljica bi bila primila veću bruto plaću u ukupnom iznosu od 66.628,01 kune. Od toga se 58.173,27 kuna odnosi na manje joj isplaćeno po osnovi prekovremenog rada te 8.454,74 kune na ime razlike naknade za godišnji odmor.

10. Prema izračunu vještaka, sačinjenog kao dopuna nalaza i mišljenja, a primjenom Zaključka br. 148. Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od kolovoza/2014. do 20. prosinca 2015. godine te primjenom zaključka 153. Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. do siječnja 2019., na način na koji ih tumači Vrhovni sud RH tužiteljica bi primila veću bruto plaću za prekovremeni rad 742,27 EUR/5.592,56 kuna, za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad 5.750,32 EUR/43.325,90 kuna, zatim razliku naknade za godišnji odmor 1.024,18 EUR/7.717,48 kuna, ukupno 7.516,77 EUR/56.635,94 kuna.

11. Na ove utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 1. i 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 136/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011. i 130/2011.), članka 61., 65. i 75. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014.), članka 51., 57., 58. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013., članka 4. Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2015., Zaključak broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora od 1. srpnja 2015., Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora od 21. prosinca 2015. te je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude.

12. Nesnovano tuženica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

13. Odredbom članka 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017., dalje ZR) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća kao i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom članka 94. ZR propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

14. Prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, u skladu s člankom 51. stavku 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/2013., 96/2015., dalje: KU/13), odnosno člankom 49. stavku 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 29/2018., dalje KU/18).

15. Odredbom članka 47. stavka 1. KU/13 odnosno članka 45. stavak 1 KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća.

16. O pravu tužitelja na uvećanu plaću odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi članka 55. KU/18 glede prava na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao i članka 57. KU/18 u vezi prava na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a što je u skladu sa stavom zauzetim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-4911/2019-2 od 8. siječnja 2020. Odnosno, zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao što je pravilno odlučio i prvostupanjski sud.

17. Žalbeni navod tuženika vezan za retroaktivnu primjenu Dodatka III. KU na koju se poziva u žalbi je neosnovan iz razloga što se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi na njega nije pozvao, a što je također u skladu s odlukom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd 2567/2022-3 od 14. rujna 2022.

18. U odnosu na tumačenja Službenog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati, sadržana u Zaključku broj 148. i Zaključku broj 153. ističe se da ista različito reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati ovisno o tome mogu li se u isti ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, s obzirom na odredbu članka 1. stavka 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011., 130/2011.) i članka 1. stavka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 110/2019.).

19. Naime, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva je puta tumačilo odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 te je najprije donesen Zaključak broj 148 koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bezobzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen." Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

20. Naknadno, na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148.".

21. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

22. Iz navedenog proizlazi da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

23. Zaključak 153. o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak 17., identičnog sadržaja, donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

24. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 19. stavak 6. KU/13 i članka 16. stavka 6. KU/18), proizlazi sa se za razdoblje do 20. prosinca 2015. primjenjuje Zaključak 148., a od 21. prosinca 2015. se primjenjuje Zaključka broj 153. i 17. Navedeno je u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u odluci poslovni broj Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021. i odluci poslovni broj Rev-256/2022-2 od 14. ožujka 2023.

25. Nadalje, valjalo je u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odlučiti u skladu člankom 81. ZR, kao i člankom 34. KU/18.

26. Žalbeni navodi tuženika kojima ističe da se obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženice vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP), nisu osnovani jer je poslodavac u skladu s člankom 7. ZR dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava putem navedenog obračuna ne oslobađa ga obveze isplate plaće za izvršeni rad.

27. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima osporava odluku o trošku budući daje ista pravilno donesena temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a na temelju pravilno utvrđenog omjera uspjeha stranaka u sporu.

28. Kako tuženik nije uspio sa žalbom to mu ne pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević