REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-797/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Barbiru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Velika Gorica, iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 34, OIB 75834963344, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 728/2024-3 od 2. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-192/2020-28 od 14. studenoga 2023., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-728/2024-3 od 2. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-192/2020-28 od 14. studenoga 2023. tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„1. Jesu li jedinice lokalne samouprave ovlaštene vlasniku oduzeti vlasništvo nekretnine a da pritom ne isplate vlasniku naknadu za predmetnu nekretninu? 2. Jesu li jedinice lokalne samouprave postupili u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske i pozitivnim pravnim propisima Republike Hrvatske u slučaju kada oduzmu pravo vlasništva fizičkoj osobi a da pritom ne isplate naknadu prijašnjem vlasniku?
3. Postupaju li sudovi u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske i pozitivnim pravnim propisima Republike Hrvatske u slučaju kada pravomoćnim sudskim odlukama dopuste jedinicama lokalne samouprave da oduzmu pravo vlasništva fizičkoj osobi a da pritom ne isplate naknadu prijašnjem vlasniku?
4. Jesu li nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91-155/23) u slučaju kada o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika?
5. Je li povrijeđen čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91-155/23) kada izostane savjesna i brižljiva ocjena suda svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno?
6. S kojeg pravnog osnova je tužitelj kao zemljišnoknjižni vlasnik ovlašten tužiti tuženika koji nije zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine radi isplate naknade za nekretninu?
7. Jesu li sudovi povrijedili načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosno čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama koji propisuju:
„(1) Izvaci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige javne su isprave.
(2) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.“
kada isti prilikom obrazlaganja presude navode da zastara potraživanja tužitelja, koji je sve do 2018. godine zemljišoknjižni vlasnik nekretnine, radi isplate naknade za oduzetu nekretninu ne započinje donošenjem (2.3.2018. godine) odnosno dostavom rješenja nadležnog Zemljišnoknjižnog suda kojim je odlučeno da se nekretnina oduzima vlasniku te vlasnik postaje postaje jedinica lokalne samouprave već zastara počinje teći 1974. godine (44 godine prije nego je fizička osoba prestala biti zemljišnoknjižni vlasnik)?
8. Je li parnični sud ovlašten utvrditi da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je tužba podnesena protekom zastarnog roka a da pritom ne navodi kada je zastara nastupila (drugostupanjski sud navodi da zastara u ovom predmetu počinje teći 1974. godine ili, kada se ne bi uzelo da zastara počinje teći od 1974., zastara počinje teći od 10.5.2012. dok prvostupanjski sud paušalno ističe da zastara počinje teći „još početkom ´70-tih“)?
9. Je li prvostupanjski sud povrijedio načelo ekonomičnosti postupka koje je propisano u čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku s obzirom da je isti, nakon što je zaključio raspravljanje i odredio ročište radi objave presude, preotvorio glavnu raspravu radi provođenja vještačenja te je isti nakon provedenog vještačenja, koje je prouzročilo dodatne troškove tužitelju, donio odluku kojom odbija tužbeni zahtjev zbog nastupa zastare a koju odluku je donio na temelju isprava koje su predane u spis predmeta do zaključenja prethodnog postupka?“.
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo vlasništva.
1.2. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Pravna pitanja navedena pod rednim brojem 1., rednim brojem 2. i rednim brojem
3. nisu važna za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što drugostupanjski sud u konačnici odbija predmetni tužbeni zahtjev tužitelja iz samog razloga nastupa zastare.
2.2. Pravna pitanja navedena pod rednim brojem 4. i rednim brojem 5. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo već zbog same prirode tih pravnih pitanja obzirom da su odgovori na ta pravna pitanja sadržani u jasnim i potpunim zakonskim odredbama.
2.3. Niti pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 6., rednim brojem 7., rednim brojem 8. i rednim brojem 9. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako se tužitelj u tom pravcu poziva tek na okolnost da o tim pravnim pitanjima ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovdje je tek za ukazati da okolnost da o određenom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske ne bi imao izraženo pravno shvaćanje, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.4. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo vlasništva. Naime, nije u pravu tužitelj kada sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije sugerira da bi drugostupanjski sud vrijeme izgradnje predmetne ceste (odnosno vrijeme početka zastarijevanja) utvrdio samo na temelju isprava. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude evidentno je da je navedenu okolnost drugostupanjski sud utvrdio imajući u vidu, između ostalog, i iskaz samog tužitelja danog na raspravi pred prvostupanjskim sudom 10. svibnja 2012. u parničnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-532/2011 (kasnije P-295/2016).
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
