Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4465/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja KM iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariji Budimir odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu Pula-Pola, građansko-upravni odjel, Pula, Rovinjska 2 a, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-115/2021-30 od 2. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-115/2021-30 od 2. kolovoza 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 6.636,14 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02.06.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjerene u ukupnom iznosu od 2.250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03.07.2024. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava žalbe.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koji tuženik ističe u žalbi.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Tuženik u žalbi preocjenjuje provedene dokaze, ali nije dao uvjerljive razloge temeljem kojih bi ovaj sud kao drugostupanjski prihvatio njegovu ocjenu i utvrdio nešto drugačije od onoga što je utvrdio sud prvog stupnja.

7. Sud prvog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Tužitelj u tužbi navodi da je u razdoblju od 9. srpnja 2020. do 28. prosinca 2020. boravio u zatvoru u Sisku dijelom kao istražni zatvorenik, a dijelom radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca temeljem pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-762/2020 od 26. listopada 2020. U Sisku da se 28. prosinca 2020. dogodio potres koji je pogodio čitavu Banovinu i uslijed čega je zgrada zatvora u Sisku srušena, a zatvorenici preseljeni pa tužitelj tvrdi da je prebačen najprije u zatvor Remetinec u Zagrebu, a potom u Zatvor u Puli.

Tvrdi da je neovisno od toga u razdoblju od 9. srpnja 2020. do 28. prosinca 2020., dakle oko 6 mjeseci, boravio sa tri zatvorenika u zatvorskoj ćeliji veličine 10 m2. Navodi da se radilo o skučenom prostoru sa dva kreveta na kat, četiri ormarića, stol za objed sa tri stolice, a tik do toga da se nalazio WC koji nije imao vrata nego je bio ograđen paravanom bez ventilacije, sa samo jednim prozorom, pa je zrak bio nepodnošljiv kada bi netko koristio WC. U zatvoru Sisak da je u tri navrata mijenjao sobe, ali sve su bile jednake kvadrature i s jednakim uvjetima i sobu je uvijek dijelio sa tri zatvorenika. Navodi da nije imao nikakve druge mogućnosti kretanja te da je sobi imao manje od 3 kvadrata osobnog prostora zbog prenapučenosti zatvora ljudima i namještajem po sobama. Instalacije zatvora da su bile dotrajale zbog čega je često dolazilo do proboja vode pa je soba bila puna vlage i plijesni.

Kada je boravio u [adresa] dana da je bio smješten na Odjelu dijagnostike i programiranja u sobi veličine 22 m2 sa sedam zatvorenika. Prostor je bio zauzet ležajevima, stolom i stolicama, a WC je bio pregrađen paravanom. Niti u toj prostoriji da nije imao 3 m2 osobnog prostora što je protivno pravilima o smještaju i boravku zatvorenika sukladno Zakonu o izdržavanju kazne zatvora.

Tužitelj tvrdi da se u sobama nalazio sa raznim vrstama zatvorenika, od osoba koje su bile osuđene za teška kaznena djela, do istražnih zatvorenika, recidivista i ovisnika što je protivno pravilima o smještaju i raspoređivanju zatvorenika po ćelijama. Tužitelj je zbog svoje krhke građe svakodnevno strahovao za vlastiti život, a zbog uvjeta tvrdi da je često dolazilo do svađa i sukoba između zatvorenika. Tvrdi da je za vrijeme služenja zatvorske kazne bio izložen ponižavajućem postupanju koji ne odgovara pravnom standardu, koji ne poštuje dostojanstvo osuđenika u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Boravkom u zatvoru u opisanim uvjetima trpio je osjećaj nelagode, sramote i straha jer zatvori nisu zadovoljavali stambene, higijenske, kulturološke i ideološke uvjete. Slijedom navedenog smatra da ga pripada pravična novčana naknada zbog pretrpljene neimovinske štete u sveukupnom iznosu od 6.636,14 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

9. Iz dopisa Zatvora u Sisku od 2. kolovoza 2022. proizlazi da je tužitelj kao istražni zatvorenik u Zatvoru Sisak u svojstvu istražnog zatvorenika boravio u razdoblju od:

- 11. srpnja 2020. do 27. srpnja 2020. gdje je bio smješten u sobu br. 21 koja je predviđena za smještaj zatvorenika u samoizolaciji sukladno epidemiološkim mjerama (COVID), soba je površine 3,87 m2 i volumena 13,40 m3.

-27. srpnja 2020. do 2. rujna 2020. premješten je u sobu br. 9 sa dva do tri istražna zatvorenika površine 8,77 m2 i volumena 25,24 m3 u kojoj je boravio sa tri istražna zatvorenika,

-2. rujna 2020. do 29. studenoga 2020. premješten u sobu br. 22 sa šest zatvorenika u kojoj je boravio do potresa koji se dogodio 29. prosinca 2020. kada je premješten u Zatvor u Zagrebu. Ta soba je imala površinu 16.60 m2 i volumen 49,95 m3, u sobi je boravio sa trojicom zatvorenika, a povremeno i sa još petoricom zatvorenika. Veći dio razdoblja u toj sobi sa njim je boravilo četiri zatvorenika, a na dan premještaja pet zatvorenika.

10. Utvrđeno je da sve sobe u Zatvoru Sisak imaju sanitarni čvor površine 1,9 m2. Svim istražnim zatvorenicima, pa tako i tužitelju, omogućen je boravak na svježem zraku sukladno rasporedu boravka na svježem zraku. Sobe u kojima je boravio omogućavaju obavljanje fizioloških potreba. Posteljina, deke i prekrivači su se mijenjali po potrebi, a madraci i jastuci ukoliko su oštećeni. I odjeća zatvorenika se prala.

11. Tužitelj je u zatvoru Sisak boravio tijekom trajanja epidemije Covid 19 što je uključivalo čitav niz mjera i aktivnosti usmjerenih na sprečavanje širenja epidemije. Te su se mjere odnosile na prilagodbu kod prijema novih zatvorenika, na razvrstavanja i smještaj zatvorenika po sobama, testiranje zatvorenika, podizanje razine zdravstvene skrbi.

12. Iz dopisa Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 12. srpnja 2020. proizlazi da je tužitelj u tom Centru boravio radi obavljanja poslova medicinske, socijalne, psihološke, pedagoške i kriminološke obrade zatvorenika te izrade prijedloga za upućivanje tužitelja u kaznionicu. Tu je boravio od 21. siječnja 2021. do 26. veljače 2021. kada je upućen na izdržavanja kazne zatvora u Zatvor Pula.

Dok je tužitelj boravio u Centru za dijagnostiku bio je smješten kako slijedi:

- od 21. siječnja 2021. do 7. veljače 2021. u sobi broj 77 na 5 katu sa 4-5 zatvorenika;

- od 7. veljače 2021. do 12. veljače 2021. u istoj sobi sa 6 zatvorenika;

- od 12. veljače 2021. do 19. veljače 2021.u istoj sobi sa 5 zatvorenika;

- od 19. veljače 2021. do 25. veljače 2021. u istoj sobi sa 6 zatvorenika;

- od 25. veljače 2021. do 26. veljače 2021. u sobi A1 na 5 katu sa 5 zatvorenika površine 43,71 m2 volumena 112,73 m3.

13. Sud prvog stupnja je utvrdio da soba br.77 u kojoj je tužitelj boravio površine 21,10 m2 volumena 49,80 m3, u sobi se nalazi sanitarni čvor 1,57 m2 odvijen od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Sanitarni čvor je opremljen čučavcem, umivaonikom sa toplom i hladnom vodom i ogledalom. Posebna ventilacija nije ugrađena, ali soba ima 4 prozora visine 86 cm koji se mogu otvoriti radi dovoda svježeg zraka u svakom trenutku. U sobi se nalazi stol sa dvije klupe i stolicama.

14. Soba A1 je površine 43,71 m2, volumena 112,33 m3 i u sustavu sobe nalazi se sanitarni čvor površine 2,14 m2 koji je od ostatka sobe odijeljen zidom visine 1,40 m. Soba ima 8 prozora visine 86 cm, prozori se mogu otvoriti čime je omogućeno prozračivanje i dotok dnevnog svjetla, U sobi se nalazi 2 stola i pet klupa te odgovarajući broj stolica. Svaki zatvorenik ima svoj metalni ormar za odlaganje odjeće i osobnih stvari koji se redovno mijenjaju ukoliko su neispravni ili na zahtjev zatvorenika. Ormari su širine 31 cm, dužine 44 cm i visine 188 cm. U sbobi se nalaze i kreveti koji se postavljaju na kat veličine 196x84 cm i stol dimenzija 120x80 cm te klupe 120x40 cm.

15. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je zatvor u Sisku vrlo mali zatvor u koji ne stane više od 100 zatvorenika. Tvrdi da je bio smješten u sobi sa 4 osobe u kojoj su se nalazili kreveti na kat i WC koji je imao princip salonskih vrata tako da se vide i noge i glava osobe koja je u WC-u. Hlađenja u sobama nije bilo, grijanja je bilo kao i prozora kroz koji je dolazio svježi zrak i dnevno svjetlo. U Sisku je primao tri obroka, ali ih nije konzumirao u blagovaonice jer zatvor nema ni blagovaonu ni dnevni obrok pa je redari nose po sobama i jede se u sobi na krevetu jer stolovi nisu dovoljno veliki, a sve u blizini WC-a. Ističe da su za vrijeme ljeta tražili ventilator no da im isti nije odobren. Na kupanje je odlazila soba po soba, a policija je puštala toplu vodu po vlastitom nahođenju, nekada je bilo, a nekada ne. Dva puta tjedno imali su pravo na kupanje, a umivaonik u sobi je imao samo hladnu vodu. Tvrdi da u sobi nije imao 3 m2 svog osobnog prostora, a na drugi način ga nije mogao nadoknaditi jer zatvor nema blagovaone ni dnevnog boravka. Imao je pravo na igralište koje je bilo vrlo malo na kojem nema klupa za sjedenje, a kada je ružno vrijeme ostaje se u sobi jer se u dvorištu nema gdje skloniti.

U zatvoru nije mogao izlaziti iz sobe i šetati po sobama. Sobu je dijelio sa ovisnicima, pa je tražio premještaj, no sve su sobe bile jednako uvjetne. Navodi da zatvor nema dovoljan broj policajaca pa kada dolazi do sukoba nema tko pravovremeno reagirati. Cijeli zatvor da je mirisao na vlagu, a soba da je bila puna gljivica, namještaj star, madrac popišani iz koji vire žice.

Tijekom boravka u Remetincu tvrdi da je boravio u sobi sa 4, a kasnije i sa 8 osoba. U sobama nije bilo hlađenja, samo grijanja, soba je imala mali prostor, WC isti kao u Sisku, samo nisu bila salonska vrata već paravan ili pregrada. Hrana se također konzumirala u sobama. Kada netko koristi WC u sobi je smrdjelo i to se zimi teško zrači budući se soba tada hladi. U sobi je često bilo sukoba između zatvorenika, a stražari nisu reagirali. Dvorište da je bilo veliko i lijepo, ali se nije osjećao sigurno zbog velikog broja ovisnika.

Ističe da je za vrijeme boravka u Zagrebu morao raditi za jednog zatvorenika i čistiti sobu ukoliko nije želio imati problema. Navodi da su ga nakon potresa iz Siska u Zagreb preselili bez osobnih stvari te o tome da nisu obavijestili majku iako ih je to molio. U Sisku je u sobama bio sa različitim zatvorenicima, najviše se bojao ovisnika i da se od istih ne zarazi, pao je u depresiju i da počeo koristiti lijekove, a liječnik je dolazio samo dva puta tjedno te zubar po potrebi. Navodi da boluje od epilepsije te da je u zatvoru dobivao terapiju, ali da je tamo koristio i pumpicu za disanje jer je obolio od vlage. Ni u Zagrebu ni u Sisku nije bio radno angažiran niti je manjak osobnog prostora mogao nadoknaditi na neki drugi način. Tvrdi da iako je premještan više puta da su sobe svugdje jednake i da premještanjem u druge sobe nije imao bolje uvjete od ovoga što je opisao.

16. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelju prilikom izdržavanja kazne zatvora u Sisku te u Centru za dijagnostiku u Zagrebu povrijeđena ustavna prava iz čl. 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske te čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda.

U čl. 23. i 25. Ustava RH te čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ugrađena je jedna od temeljnih vrijednosti demokratskog društva. Navedenim člancima potpuno se zabranjuje mučenje ili nečovječni ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje neovisno o okolnostima i ponašanju žrtve.

Europski sud za ljudska prava potvrđuje standard od 3 m2 podne površine po zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika koji prevladava u njegovoj sudskoj praksi kao relevantni minimalni standard na temelju čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Dalje, prema tom shvaćanju, ako raspoloživi osobni prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine u smještaju u zatvorima u kojem boravi više zatvorenika, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije. Teret dokaza leži na tuženoj Vladi koja bi, međutim, mogla oboriti tu pretpostavku dokazivanjem da su postojali čimbenici koji mogu prikladno nadomjestiti oskudnu dodjelu osobnog prostora.

Čvrsta pretpostavka povrede čl. 3. Konvencije obično će se moći oboriti samo ako su sljedeći čimbenici kumulativno ispunjeni:

(1) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna:

(2) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

(3) zatvorenik je smješten u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovom i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru.

Također, prema tom shvaćanju, u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi

- veličine od 3 do 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku - prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru od strane Europskog suda za ljudska prava.

U takvim će se slučajevima povreda čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

17. S obzirom na sve prethodno navedeno treba naglasiti da je tužitelj od 27. srpnja 2020. pa do 2. rujna 2020. dakle nešto više od mjesec dana, boravio u sobi površine 8,77 m2 s po tri zatvorenika.

Od 2. rujna 2020. do 29. studenoga 2020., dakle gotovo tri mjeseca, boravio je u sobi površine 16,6, m2 uglavnom s još četiri zatvorenika, dakle njih ukupno pet, a ponekad i s još pet zatvorenika, dakle, ukupno šest.

U Centru za dijagnostiku u Zagrebu tužitelj je boravio od 1. siječnja 2021. do 26. veljače 2021., dakle oko dva mjeseca, pretežno u sobi površine 21,10 m2, u kojoj je boravilo pet do šest zatvorenika.

Očito je da je površina osobnog prostora u nekim razdobljima bila manja od 3 m2 po jednom zatvoreniku. Ta razdoblja sasvim sigurno se ne mogu smatrati kratkim, povremenim i minimalnim razdobljima u smislu prethodno navedenih kriterija Za sva razdoblja kada je tužitelju na raspolaganju u sobi u penalnoj ustanovi stajalo manje od 3 m2 osobnog prostora, ne može se oboriti čvrsta pretpostavka povrede čl. 3. Konvencije u smislu odluke Europskog suda za ljudska prava, Muršić protiv Hrvatske, broj 7334/13 od 20. listopada 2016.

18. Pri tome, pravilno sud prvog stupnja ističe da kod ovakvih slučajeva o neprikladnim uvjetima u zatvoru ne može se strogo primjenjivati načelo „onaj tko nešto navodi mora dokazati taj navod“. U ovakvim slučajevima samo državna tijela imaju pristup informacijama kojima se potvrditi ili pobiti navodi o neprikladnim zatvorskim uvjetima. Stoga bi se svaki tužitelj mogao suočiti sa poteškoćama u dokazivanju prigovora povezanog sa uvjetima u zatvoru.

Tužitelj treba detaljno opisati činjenice kojima prigovara i pružiti što je više moguće dokaze koji potkrjepljuju njegove prigovore, a što je tužitelj u ovom postupku i učinio.

19. Tužitelj je za vrijeme izdržavanja kazne mijenjao prostorije u kojima je boravio kao i broj osoba koje su u isto vrijeme s njim boravili u zatvorskoj sobi koji broj nije padao ispod tri osobe, ali je istovremeno u određenom periodu u prostoriji boravilo 6- 7 osoba, a kako je to prethodno već detaljno izloženo.

Iako tužitelj nije cijelo vrijeme boravio u sobi s osobnim prostorom manjim od 3 m2, pravilan je zaključak sud prvog stupnja da je sveopće stanje zatvorskih ustanova u kojima je izdržavao kaznu zatvora takvo da tužitelj ima pravo na dosudu pravične novčane naknade.

Osim prenapučenosti u oba zatvora te nedostatak osobnog prostora od 3 m2, tužitelj nije imao mogućnost utvrđene nedostatke nadoknaditi kroz druge oblike kretanja i to vježbanjem i kretanjem na otvorenom prirodnom svjetlu i zraku jer su dvorišta bila premala ili neadekvatno opremljena sa malim brojem sportskih sprava, a velikim brojem zatvorenika koji imaju ograničeno vrijeme boravka na dvorištu, dok se u slučaju lošeg vremena na dvorište nije izlazilo jer se nisu imali gdje skloniti od kiše. Nadalje, u sobama u kojima je boravio nije bilo ventilacije, a WC se nalazio unutar sobe u kojem zatvorenici nisu imali privatnost jer je WC bio ograđen paravanima ili salon vratima, pa bi se prilikom vršenja nužde vide noge i glava zatvorenika. Zbog neugodnih mirisa, poglavito zimi, teško je bilo zračiti sobu koja se istovremeno i grijala pa kada bi se otvarali prozori radi provjetravanja soba bi se istovremeno hladila.

Tužitelj nije bio radno aktivan ni u jednom zatvoru iako je to tražio, nije mu dana mogućnost da jede u dnevnom boravku ili blagovaonici jer ih u zatvoru nije bilo, sobe su bile zatvorenog tipa i nije bilo dopušteno šetati po hodnicima što je često dovodilo do sukoba unutar soba na koje zatvorski čuvari nisu mogli reagirati zbog malog broja zaposlenih.

Konzumacija dnevnih obroka se obavljala unutar soba tako svatko od zatvorenika nije mogao sjediti i jesti za stolom jer nije bilo dovoljno mjesta pa su zatvorenici jeli stojeći ili na krevetu, sve u blizini WC-a. Iako se posteljina i osobna odjeća redovni prala, madraci i jastuci su bili derutni i nisu mijenjani na zahtjev zatvorenika kako se to tvrdi u dopisima zatvora.

Održavanje osobne higijene je bilo omogućeno međutim ne uvijek uz korištenje tople vode.

Zatvor u Sisku je zbog starosti i čestih pucanja vodovodnih cijevi bio pun vlage i gljivica te je odjeća i posteljina mirisala na vlagu uslijed čega je tužitelj obolio te koristio pumpicu za disanje.

Nije vođena briga o profilu zatvorenika tako da su u jednoj sobi znali biti pomiješani istražni zatvorenici i osuđene osobe za teška kaznena djela, ovisnici, recidivisti i sl. zbog čega je često dolazilo do sukoba.

20. Slijedom svega navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj za vrijeme izvršavanja kazne zatvora pretrpio povredu prava osobnosti zagarantiranu odredbom čl. 23. i 25. Ustava RH i čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda slijedom čega ga pripada pravo na naknadu neimovinske štete, i to primjenom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 6.636,14 eura.

21. U odnosu na žalbene navode tuženika da sud prvog stupnja nije obrazložio visinu nakade neimovinske štete valja dodati da sud prvog stupnja nije bio dužan to učiniti jer se naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a o čemu je ovdje riječ, odmjerava prema okolnostima slučaja i sud je ovlašten odrediti visinu naknade štete po slobodnoj ocjeni, s tim da je visina naknade štete prema svim okolnostima slučaja pravilno odmjerena. No, vezano uz visinu naknade štete treba još dodati prema praksi Europskog suda za ljudska prava primjereni iznos naknade štete za nečovječne i ponižavajuće uvjete smještaja u zatvoru u trajanju od mjesec dana jest oko 1.000,00 eura predmetu (vidi predmet Ulemek protiv Hrvatske, zahtjev br. 21613/16, presuda od 31. listopada 2019.). Imajći u vidu razdoblja i okolnosti neprimjerenih uvjeta koji su prethodno izloženi, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je primjeren iznos naknade štete onaj koji tužitelj potražuje.

22. Na dosuđeni iznos naknade štete pravilno je sud prvog stupnja sukladno čl. 1103. u svezi s čl. 29 ZOO-a tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 2. lipnja 2021.

23. I odluka o trošku postupka pravilno je utemeljena na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

24. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda potvrđena, a žalba tuženika je kao neosnovana odbijena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

25. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

26. Odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje spora, pa je primjenom čl. 155. ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

U Zagrebu, 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević