REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3364/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja DN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Bojan Doneski, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar iz Garešnice, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije prvotužiteljice i drugotužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4189/2024-2 od 18. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Pn- 88/2023-17 od 26. lipnja 2024., u sjednici 9. prosinca 2025.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije prvotužiteljice i drugotužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Prvotužiteljica i drugotužitelj su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavili pravno pitanje koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu, a koje glasi:
"Da li su sudovi u postupcima radi naknade štete proizašle iz neosnovanog lišenja slobode uz povredu prava osobnosti na slobodu dužni utvrđivati da li je povrijeđeno i neko drugo pravo osobnosti oštećenika?".
3. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. Postavljeno pravno ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a. st. 1. ZPP. Naime, jesu li su sudovi u postupcima radi naknade štete proizašle iz neosnovanog lišenja slobode uz povredu prava osobnosti na slobodu dužni utvrđivati da li je povrijeđeno i neko drugo pravo osobnosti oštećenika, ovisit će o okolnostima svakog konkretnog slučaja i o tome jesu li u tom predmetu kao činjenični supstrat tužbe i cjelokupnog stanja spisa uopće predstavljeni upravo ti vidovi štete i je li se upravo na njima (tako iznesenima) temelji tužbeni zahtjev. Utvrđenje nižestupanjskih sudova (u koja ovaj sud nema ovlasti intervenirati i svoju odluku donosi isključivo u okviru tih utvrđenja) je da u ovopredmetnom slučaju kao činjenični supstrat tužbe na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu predstavljeni upravo ti vidovi štete. Dakle, sagledavajući pravno pitanje upravo onako kakvo je postavljeno, za ocijeniti je da na njega nije moguće dati jasan i jednoznačan odgovor koji bi predstavljao pravni standard za buduća postupanja, što je osnovni smisao postupka povodom revizije.
5. Osim toga, to pitanje nema niti utjecaj na odluku u ovoj pravnoj stvari, jer sud u pobijanoj odluci nije ni izrazio pravno shvaćanje da se ne treba utvrđivati da li je povrijeđeno i neko drugo pravo osobnosti oštećenika, nego je pravnog shvaćanja da je prvenstveno takvo stanje potrebno predstaviti u tužbi i tijekom postupka, tj. iznijeti kao činjenično stanje, koje se kasnije treba utvrđivati izvedenim dokazima.
6. Konačno, u odlukama viših sudova na koje se tužitelji pozivaju (kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije se izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tog pravnog pitanja (sagledavajući ga upravo onako kako su ono koncipirano) i to koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci, a to u okviru situacije činjeničnopravne dostatno podudarne s ovopredmetnom. Time se nije (a niti je se to učinilo na neki drugi način) dokazao razlog važnosti tih pravnih pitanja u prethodno navedenom smislu (čl. 385.a st. 1. ZPP).
7. Zato je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
