REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3193/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranka Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ariana Varga Filaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vidmar i partneri j.t.d., sa sjedištem u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB 61817894937, sa sjedištem u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-127/2024-2 od 1. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2062/2021-15 od 17. studenoga 2023., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-127/2024-2 od 1. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2062/2021-15 od 17. studenoga 2023. Predlagateljica je prijedlog utemeljila na odredbi članka 385.a stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) cijeneći da je reviziju potrebno dopustiti zbog povrede temeljenih ljudskih prava, konkretno prava na pravično suđenje u aspektima prava na obrazloženu odluku, zabrane arbitrarnosti i pristupa sudu kroz mehaničku primjenu propisa odnosno pretjerani formalizam.
2. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice.
3. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 2. i članka 387. ZPP revizijski sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije, kao ni njegovi prilozi ne upućuju na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na koje tužiteljica kao predlagateljica ukazuje.
4. Naime, pobijanom je presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tražena naknada štete nastale postupanjem tuženika koje se ogleda u donošenju djelomičnog rješenja Klasa: Up/I-942-01/2005-07/89 od 18. srpnja 2008., a koji je utemeljen na odredbi članka 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 190/03, 199/03 i 79/07) odnosno članka 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 66/2019) prema kojima za naknadu štete koja građaninu nastane nezakonitim ili nepravilnim radom jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u povjerenim im poslovima državne uprave, odgovara Republika Hrvatska. U bitnom se radi o tome da je na temelju spomenutog djelomičnog rješenja tuženika tužiteljici vraćeno u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište na temelju kojeg je ona ishodila upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, ali je nakon toga u građanskom parničnom postupku kojeg je protiv nje pokrenula treća osoba ta osoba utvrđena vlasnicom iste nekretnine, dok je tužiteljici naloženo trpjeti upis prava vlasništva te je obvezana i na plaćanje troškova postupka koji čine utuženi iznos kojeg je ona podmirila u visini od 10.283,33 EUR kojeg potražuje ovom tužbom kao imovinsku štetu.
4.1. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev zbog nedostatka pasivne legitimacije tuženika jer na temelju naprijed citiranog mjerodavnog propisa, za štetu nastalu radom nezakonitim ili nepravilnim radom jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u povjerenim im poslovima državne uprave, odgovara Republika Hrvatska, a ne tuženik. Razlog odbijanja tužbenog zahtjeva sudovi su našli i u nepostojanju uzročno-posljedične veze između donošenja odluke upravnog tijela donesene po zahtjevu prednika tužiteljice i činjenice da ona nije uspjela u parnici koju je protiv nje pokrenula treća osoba radi utvrđenja prava vlasništva i platila parnični trošak kojeg ovom tužbom potražuje. Pritom su sudovi, kod takvog stanja stvari, već kod utvrđenja nepostojanja pasivne legitimacije, odbili preostale predložene dokaze cijeneći ih nepotrebnima i neekonomičnima.
5. U opisanim okolnostima, prema ocjeni revizijskog suda, predlagateljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u aspektima prava na obrazloženu odluku, zabrane arbitrarnosti i pristupa sudu kroz mehaničku primjenu propisa odnosno pretjerani formalizam.
5.1. Pravo na pravično suđenje zajamčeno je odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencija) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH). Riječ je o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.
5.2. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.
5.3. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za odbijanje zahtjeva tužiteljice, a koji su u bitnim crtama naprijed navedeni, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu dali svoje ocjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemarili dokaze koji su sudu prezentirale stranke. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koju su bili od utjecaja na konačnu odluku, i to uz sagledavanje predmetnog pravnog problema kao cjeline. U takvim okolnostima predlagatelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje ni u jednom od naznačenih aspekata. To tim više što sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuje da je nekoj stranci u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima bila pružena pravna zaštita koju predlagateljica u ovom postupku nije uspjela ishoditi.
6. U takvim okolnostima nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. noveliranog ZPP, pa je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
