Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2813/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, predsjednice vijeća, Amande Snoj, sutkinje izvjestiteljice i člana vijeća i Josipa Grubišića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 450 S [adresa], SAD, zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice-protutužiteljice ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici iz Varaždina, radi isplate i utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-612/2022-33 od 5. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i protutuženika RĆ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P -612/2022-33 od 5. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja i protutuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 4.230,20 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate kao i radi isplate zakonske zatezne kamate na iznos od 359,85 Eur tekuće od dana podnošenja tužbe do isplate.

Pod toč. II. Utvrđen je ništetnim ugovor o zajmu broj HD2012 -01-13 od 13. siječnja 2012. sklopljen između tužitelja RĆ, 450 S [adresa], SAD i tuženice ZĆ, dok je pod toč. III. naloženo tužitelju RĆ da tuženici ZĆ naknadi trošak postupka u iznosu od 1.726,68 Eur sa zateznim kamatama.

2. Protiv te presude, žali se tužitelj i protutuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova te odbiti protutužbeni zahtjev tužene, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja i protutuženika za isplatu iznosa od 4.230,20 Eur/31.872,44 kune (glavnica i redovne kamate sa zateznim kamatama te isplatu zateznih kamata na iznos od 359,85 Eur/2.711,29 kuna) osnovom ugovora o zajmu sklopljenog između stranaka dana 13. siječnja 2012., te zahtjev tužene-protutužiteljice za utvrđenje ništetnosti tog ugovora, jer smatra da je ugovor zelenaški.

5. Suprotno žalbi u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te se ista može ispitati. Nisu počinjene niti druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetni ugovor sklopljen u kreditnom uredu TD Pulenat d.o.o, da je potpisan po punomoćniku tužitelja, protutuženika KĆ, te da je tužitelj-protutuženik taj ugovor odobrio, da je tužena-protutužiteljica u vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora bila u stanju nužde zbog loše financijske situacije budući je prema spisu priležećoj dokumentaciji njezin osobni račun bio u neprekidnoj blokadi od 9. veljače 2011., a TD autoprijevoznik Huđek d.o.o., čiji je bila direktor (i svi dijelovi TD bili su preneseni na tuženu) bila je u teškoj financijskoj situaciji jer su protiv tog TD vođeni ovršni postupci pa zbog blokade računa tužene-protutužiteljice, loše financijske situacije TD zbog koje joj nije isplaćivana plaća, ista nije bila u mogućnosti ishoditi kredit kod banaka, kako u svom iskazu ista tvrdi. Iako je tužena-protutužiteljica potpisala izjavu da nije u nuždi niti u teškoj financijskoj situaciji i da nema teške imovinske prilike, prvostupanjsk i sud smatra da je to potpisala stoga što osoba u stanju nužde će potpisati sve potrebno da bi dobila zajam.

7. Također prvostupanjski sud smatra da je tužena i protutužiteljica potpisala isplatnicu od 13.12.2012. na iznos od 28.700,00 kuna iako joj je isplaćeno 12.000,00 kuna iz razloga što je bila u teškoj financijskoj i materijalnoj situaciji, a osoba koja je u stanju nužde potpisati će sve što je potrebno kako bi dobila zajam.

8. Nadalje, utvrđeno je da je predmetnim ugovorom ostvarena nerazmjerna imovinska korist tužitelja-protutuženika jer je ugovoren zajam od 27.800,00 kuna, a tuženoj- protutužiteljici je isplaćeno samo 12.000,00 kuna. Nadalje je utvrđena nerazmjerna korist za tužitelja-protutuženika time što je ugovoreno da se kamate obračunavaju na glavnicu od 27.800,00 kuna, a ne na iznos od 12.000,00 kuna koliko je stvarno pozajmljeni iznos. Također je utvrđeno da je tužena-protutužiteljica osoba s nedovoljnim iskustvom jer je radi osiguranja isplate predmetnog zajma, predala rezervne ključeve vozila Opel Antara procijenjene vrijednosti 160.000,00 kuna, te kao garanciju zajma sklopila Arbitralni sporazum sa tužiteljem i TD Sedma sreća d.o.o. (list 53 spisa) o arbitrarnom prijenosu vlasništva tog vozila na TD Sedma sreća d.o.o. ( kao arbitra) za iznos od 115.632,90 kuna, a koji iznos je dala u depozit arbitraru, time da kada se u cijelosti otplati zajam arbitar prodaje to vozilo tuženoj-protutužiteljici po istoj cijeni.

9. Prvostupanjski sud smatra da je tužena osoba s nedovoljnim iskustvom jer je za isplaćeni iznos od 12.000,00 kuna kao osiguranje vraćanja kredita, prenijela vlasništvo vozila za iznos od 115.632,90 kuna na arbitra, iako vrijednost tog vozila višestruko premašuje iznos zajma. Obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj kao zajmodavac bio svjestan očiglednog nerazmjera činidbi, da je TD Puenat d.o.o., preko kojeg je sklopljen predmetni ugovor bio angažiran i od strane tužitelja - protutuženika obzirom da predmetni ugovor, arbitrarni sporazum i opći uvjeti i odredbe za klijente i naručitelje usluga (list 39-40 spisa) sadrže odredbe u korist zajmodavca, te je i otplata (dvije uplate tužene-protutužiteljice) vršena TD Pulenat d.o.o., pa je stoga tužitelj-protutuženik očito bio u poslovnom odnosu sa TD Pulenat, a TD Pulenat je djelovao u njegovo ime i za njegov račun. Kako je tužena i protutužiteljica djelatnicu TD Pulenat LĆ obavijestila o svom teškom materijalnom stanju i stanju nužde, to prvostupanjski sud zaključuje da je i tužitelj o tome imao saznanja, te je isti iskoristio teški materijalni položaj tužene ugovarajući za sebe korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je istoj dao, pa se radi o zelenaškom ugovoru i stoga isti je u smislu čl. 329. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11– dalje: ZOO) u vezi čl. 322. st. 1 ZOO ništetan, pa odlučuje kao pod toč. II. Izreke prvostupanjske presude.

10. Budući je presudom istoga suda poslovni broj P-436/16-55 od 7. siječnja 2020. tužitelju i protutuženiku pod toč. I. izreke, pravomoćno naloženo tuženoj i protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku plati iznos od 10.039,49 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 7.328,17 kuna od rujna 2016. do isplate, s osnova ništetnosti ugovora, u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, povrh onog što je tuženica već nesporno platila tužitelju-protutuženiku (iznos od 5.034,00 kuna), to prvostupanjski sud odlučuje kao pod toč. I. izreke pobijane presude.

11. Sadržajem žalbenih navoda kojima tužitelj pobija činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu kao pogrešno i nepotpuno nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, te su isti neutemeljeni.

12. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je činjenice odlučne za ocjenu spornog ugovora o zajmu kao zelenaškog ugovora temeljio na svim provedenim dokazima, a ne samo na iskazu tuženice i protutužiteljice (list 86-88 spisa i list 274- 275 spisa) i suglasnim iskazima njezinih roditelja (list 77-79 spisa), već i na temelju priložene dokumentacije, a izvedene dokaze prosudio je po svom slobodnom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a koje stečeno uvjerenje opravdao je uvjerljivim i logičnim razlozima, sukladno čl. 8. ZPP i te razloge prihvaća i ovaj sud i stoga na njih upućuje žalitelja.

13. Po čl. 329. ZOO ništetan je ugovor kojim netko koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti.

14. Dakle, za postojanje zelenaškog ugovora potrebno je utvrditi dvije pretpostavke:

- Iskorištavanje tuđeg stanja nužde ili teškog materijalnog stanja drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću,

- ugovaranje za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

15. Tuženoj-protutužiteljici je novac bio nužno potreban jer je trebala kupiti naftu potrebnu za obavljanje autoprijevozničke djelatnosti svoje firme u kojoj je bila zaposlena i koja je bila u teškoj financijskoj situaciji što je vidljivo iz financijske dokumentacije te tvrtke u spisu, te zbog toga tuženoj-protutužiteljici nije niti isplaćivana plaća, a i njezin osobni račun bio je u neprekidnoj blokadi duže vrijeme. U navedenim okolnostima očito je da je tužena-protutužiteljica bila bez prihoda i stoga egzistencijalno ugrožena, dakle, bila je u stanju nužde.

16. To je bio osnovni motiv zbog kojeg je ista pristala na sve uvjete koji su od nje zahtijevani. Da se radi o osobi s nedovoljnim iskustvom, vidljivo je iz činjenice što je ista pristala na prijenos vlasništva vozila koje je višestruko vrijednije od iznosa novca kojeg je stvarno primila, a to je bilo svega 12.000,00 kuna, kao i iz činjenice da je potpisala isplatnicu kao i ugovor o zajmu na iznos od 27.800,00 kuna, iako je primila 12.000,00 kuna, zadovoljavajući se objašnjenjem djelatnice TD Pulenat d.o.o. (LĆ), da ne brine o tome, jer da je to tako radi osiguranja zajma.

17. Nerazmjera korist ugovorena za zajmodavca vidljiva je i iz niza uglavaka spornog ugovora:

- ugovoren je zajam od 27.800,00 kuna a stvarno je dobila isplatu od svega 12.000,00 kuna,

- ugovoreno je kako se kamata od 6,03 % godišnje obračunava na neistiniti iznos naveden u ugovoru od 27.800,00 kuna,

- ugovoreno je vraćanje zajma u 18 mjesečnih anuiteta od po 1.671,69 kuna, dakle u konačnici zajmodavac je za sebe ugovorio isplatu 30.090,42 kune.

18. Po shvaćanju ovog višeg suda sve gore navedeno u zbiru čini nerazmjernu korist ugovorenu za zajmodavca.

19. Suprotno žalbi, tužitelj-protutuženik je očito bio u poslovnom odnosu sa TD Pulenat d.o.o. obzirom da je i anuitete kredita tužena-protutužiteljica platila TD Pulenat, a koje uplate je tužitelj priznao te je i ugovor o kreditu koji je bio unaprijed pripremljen, kako to tvrdi tuženica-protutužiteljica i koji joj je dala na potpis AĆ, sadržavao odredbe koje su osiguravale povrat zajma te detaljno regulirale prava zajmodavca za slučaj zakašnjenja u plaćanju anuiteta ili nevraćanju zajma, dakle odredbe koje su štitile prava i interese zajmodavca što sve upućuje na zaključak da je TD Pulenat zastupao interese tužitelja-protutuženika, te nije bio angažiran kao posrednik u sklapanju ugovora o zajmu samo od strane tužene-protutužiteljice, kako to tvrdi tužitelj- protutuženik, već i s njegove strane.

20. Stoga je tužitelj preko svog posrednika odnosno zastupnika znao za postojanje teških materijalnih prilika tužene i protutužiteljice, o kojima je ista obavijestila AĆ, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, te koristeći se stanjem nužde i teškim materijalnom prilikama tužene i protutužiteljice i njenim nedovoljnim iskustvom ugovorio za sebe nerazmjernu korist pa su neosnovani svi žalbeni navodi u tom pravcu.

21. Pored toga, tužitelj-protutuženik je i prije sklapanja predmetnog ugovora sklopio dva ugovora o zajmu pod lihvarskim uvjetima što je utvrđeno uvidom u pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu koja prileži spisu, a koja je činjenično i pravno opisana u toč. 16. prvostupanjske presude.

22. Naime, iz izreke te presude proizlazi da je DĆ pravomoćno osuđen da je zajedno sa drugim osobama (između ostalih i AĆ), davao zajmove pod lihvarskim uvjetima, iskorištavanjem teških materijalnih prilika zajmoprimaca, pri čemu je u ugovorima naveden znato veći iznos od stvarno danog zajma, koristeći pri tome više trgovačkih društava (između ostalih i TD Pulenat d.o.o., TD Sedma sreća d.o.o., TD Irving d.o.o.) na koji način je pozajmio novac najmanje 660000 zajmoprimaca, od kojih je na ime povrata tih zajmova danih pod lihvarskim uvjetima pribavio imovinsku korist od najmanje 91.350.523,48 kuna, pa su tako između ostalog i

- s NĆ i R, kao zajmoprimcima, sklopljeni ugovori od zajmu pod lihvarskim uvjetima (list 44 izreke presude), kao i s ŽĆ (list 54 presude), a iz obrazloženja presude razvidno je da se radi o ugovoru o zajmu sklopljenim između NĆ i RĆ, kao zajmodavca, od 5. prosinca 2011. (list 263 spisa), te ugovor o zajmu sklopljen između RĆ kao zajmodavca i ŽĆ od 12. prosinca 2011. (list 291 presude).

23. Činjenica da je tužitelj-protutuženik i prije sklapanja predmetnog ugovora o zajmu sklapao ugovore o zajmu u odnosu na koje je navedenom pravomoćnom kaznenom presudom utvrđeno da su sklopljeni pod lihvarskim uvjetima, ukazuje da je tužitelj i protutuženik i prije sklapanja predmetnog ugovora o zajmu koristeći teške materijalne prilike zajmoprimaca za sklapanje ugovora o zajmu, sklapao takve ugovore u cilju pribavljanja nerazmjerne imovinske koristi. Navedeno potkrepljuje zaključak prvostupanjskog suda i ovog suda, da je tužitelj i protutuženik obzirom na sve utvrđene okolnosti konkretnog slučaja znao da je tužena-protutužiteljica bila u teškim materijalnim prilikama i stanju nužde, te je upravo koristeći se njenim teškim materijalnim prilikama i nedovoljnim iskustvom ugovorio za sebe nerazmjernu imovinsku korist.

24. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio ništetnim predmetni ugovor te pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev.

25. Kako slijedom navedenog žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude, te kako tužitelj žalbom određeno ne pobija odluku o troškovima postupka, a u odnosu na povrede materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti, to ta odluka ostaje neizmijenjena. Kako tužitelj-protutuženik sa žalbom nije uspio nema pravo na naknadu troška parničnog postupka (toč. II. Izreke ove presude).

U Zagrebu, 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić