Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-880/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Amande Snoj, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josipa Grubišića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn- 27/2019-76 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-27/2019-76 od 9. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete preko iznosa od 3.369,17 Eur do iznosa od 6.161,92 Eur za iznos od 2.792,75 Eur sa zateznim kamatama počevši od 10. prosinca 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku 15 dana, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 3.664,05 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2025. do isplate.

II. Preinačava se navedena presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju s osnova naknade štete preko iznosa od 6.161,92 Eur sa zateznim kamatama, kao i u odnosu na troškove parničnog postupka iz toč. I. i III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik plati s osnova neimovinske štete daljnji iznos od 4.037,83 Eur sa zateznim kamatama počevši od

10. prosinca 2018. do isplate.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 418,69 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 184,75 Eur u roku 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe u iznosu od 127,25 Eur i troškova sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju na ime naknade štete iznos od 10.199,75 Eur sa zateznim kamatama, kao i naknaditi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana, a pod toč. II. s viškom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.953,08 Eur tužitelj se odbija, dok je pod toč. III. naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.933,48 Eur u roku 15 dana. Rješenjem je utvrđeno da je povučen dio tužbenog zahtjeva s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.990,84 Eur, te troškova prijevoza i terapije u iznosu od 1.386,02 Eur (sada već pravomoćno).

2. Protiv te presude u odnosu na toč. I. izreke u dijelu kojim mu je naloženo tužitelju platiti preko iznosa od 3.369,17 Eur (toč. 10. žalbe), te u odnosu na trošak parničnog postupka određen u toč. I. i III. izreke žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP). Predlaže istu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 3.369,17 Eur te obvezati tužitelja da mu naknadi trošak parničnog postupka i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.813,45 Eur sa zateznim kamatama (konačno postavljeni tužbeni zahtjev na listu 210 do 212 spisa i listu 230 spisa), s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a koju štetu je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 25. studenog 2017., i u kojoj je isti kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] zadobio tjelesne ozljede, a tu nesreću skrivio je vozač motocikla osiguranog kod tuženika.

5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu pod toč. I. i III. izreke, nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovnom čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako ni one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje upire žalba tuženika, a u odnosu na toč. I. izreke presude, jer presuda u odnosu na toč. I. izreke sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama a ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika i isprava i samih tih zapisnika i isprava, te se može ispitati.

6. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je među strankama nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, te da je tužitelju s osnova štetnog događaja tuženik isplatio 2.953,08 Eur, prije utuženja.

7. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da tužitelju s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 13.152,83 Eur, pa kako je prije podnošenja tužbe tuženik tužitelju isplatio iznos od 2.953,08 Eur to je ostao nepodmiren iznos od 10.199,75 Eur, koji je tužitelju dosuđen pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, dok je za daljnji iznos od 2.953,08 Eur zahtjev tužitelja odbijen (toč. II. izreke presude).

8. Provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zoran Jukić utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio lake i teške tjelesne ozljede i to istegnuće kralježnice, nagnječenje lijeve podlaktice, nagnječenje prsišta, mnogobrojne ogrebotine lijeve ruke, akutna reakcija na stres, razderotina stražnjeg ligamenta čunjaste kosti lijeve ruke, istegnuće prednjeg ligamenta čunjaste kosti lijeve ruke sy sudeck lijeve ruke, te ožiljak na lijevoj šaci bez promjene u odnosu na zadnji pregled, a koji ožiljak je nepravilnog slova S duljine 16 cm.

9. Uslijed zadobivenih ozljeda tužitelj je pretrpio jake fizičke bolove u trajanju od jednog dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i slabog intenziteta u trajanju od 4 mjeseca, primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju 20 dana i straha lakog stupnja u trajanju od 360 dana. Također je utvrđeno da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice koje umanjuju životnu aktivnost tužitelja za 21,50 % u kojem postotku će u daljnjem životu isti morati ulagati pojačane napore.

10. Naime, nalazom je utvrđeno da postoji umanjenje životne aktivnosti od 15 % zbog pokretljivosti lijevog ručnog zgloba. Postoji umanjenje pokretljivosti kralježnice koja je dijelom posljedica ozljeda u štetnom događaju u visini od 10 %. Postoji umanjenje životne aktivnosti zbog povremenih bolova različitih intenziteta koji traju i sada u visini od 4 %. Također postoji umanjenje životne aktivnosti zbog povremenog straha različitog intenziteta koji traje do sada u visini 4 %. Stoga je vještak utvrdio umanjenje životne aktivnosti od 21,50 %.

Također je utvrđeno da ožiljak na stražnjoj stani lijeve šake te umanjena pokretljivost zgloba lijeve šake vidljiva kod pokretanja kao i umanjenje pokretljivosti kralježnice vidljivo samo kod intenzivnih kretnji, predstavlja naruženje niskog stupnja.

11. Pozivom na odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje: ZOO), prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj zbog povrede prava osobnosti koje se ogledaju u pretrpljenim fizičkim bolovima, njihovom intenzitetu, duljini trajanja i pretrpljenog straha, naruženosti niskog stupnja ponekad vidljivoj trećima, kao i imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće životne sposobnosti tužitelja u omjeru od 21,50 %, pripada iznos od 13.152,83 Eur. Od tog iznosa odbijen je iznos od 2.953,078 Eur koliko je tuženik bio platio tužitelju, te je dosuđen iznos od 10.199,75 Eur.

12. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog čl. pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Imajući u vidu okolnosti samog slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, jačinu i trajanje posljedica, način na koji se iste očituju, posljedično naruženje tužitelja, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO te imajući u vidu opseg smanjenja životnih aktivnosti, prema shvaćanju ovog suda pravična naknada u iznosu od 9.115,00 Eur u svojoj ukupnosti predstavlja bi primjereno zadovoljenje u smislu citiranog propisa kao i uz primjenu navedenih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020.

14. Stoga su po ocijeni ovog suda djelomično osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo jer je visinu neimovinske štete utvrdio u previsokom iznosu.

15. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud za pretrpljeni strah tužitelju dosudio iznos od 45.500,00 kn/6.038,89 Eur a da mu je po tom osnovu trebao dosuditi iznos od 15.000,00 kuna/1.990,84 Eur, za naglasiti je da neimovinska šteta zbog povreda prava osobnosti je jedinstvena šteta koja se dosuđuje u vidu novčane satisfakcije pri čemu pojedini kriteriji za određivanje novčane satisfakcije nisu samostalni vidovi štete, nego svi zajedno čine jednu cjelinu.

16. Imajući u vidu navedeno, u smislu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO ovaj sud je ocijenio kao što je navedeno da tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 9.115,00 Eur s obzirom na utvrđene relevantne okolnosti (vrsta i težina povrede, jačina i trajanje fizičkih bolova i straha, naruženje, umanjenje životnih aktivnosti, cilj kojem služi ta naknada i sve druge okolnosti slučaja), no po odbitku uplaćenog iznosa štete ta naknada štete iznosi 6.161,92 Eur, pa kako tuženik osporava visinu naknade neimovinske štete preko dosuđenog iznosa od 3.369,17 Eur to je za iznos od 2.792,75 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2018. do isplate valjalo u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

17. Naime, neosnovano žalitelj smatra da iznos naknade neimovinske štete treba umanjiti za ukupno 5.740,25 Eur jer mu je tuženik taj iznos već platio. Nesporno je da je tuženik prije utuženja tužitelju isplatio iznos od 22.500,00 kuna/2.953,08 Eur što proizlazi iz tužbe i odgovora na tužbu, za koji iznos je umanjenja utvrđena visina neimovinske štete. Tuženik je tijekom postupka tužitelju isplatio i iznos od 3.716,24 Eur, što je razvidno iz podneska tuženika od 16. siječnja 2024., te navoda tužitelja na zapisniku od 13. veljače 2024. (list 230 spisa). Međutim, iz tog zapisnika razvidno je da je tužitelj za taj iznos povukao tužbeni zahtjev, ostajući kod tužbenog zahtjeva koji se odnosi na bolove, strah, naruženje i umanjenje životne aktivnosti. Naime, iz navedenog zapisnika proizlazi da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev i to materijalnu štetu u ukupnom iznosu od 3.376,86 Eur (što je pravomoćno utvrđeno naprijed navedenim rješenjem prvostupanjskog suda), dok je zaostatak plaćenog iznosa od 339,38 Eur snižen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete na iznos od 12.813,45 Eur. Kako je tužbeni zahtjev za plaćeni iznos od 3.716,24 Eur povučen i tuženik se povlačenju nije protivio, to se naknada neimovinske štete ne može umanjivati za taj iznos, pa su neosnovani svi žalbeni navodi u tom pravcu.

18. Neosnovan je i prigovor tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je na povećani dio tužbenog zahtjeva postavljen podneskom tužitelja od 7. prosinca 2023. (za iznos od 6.810,34 Eur) dosudio zatezne kamate od dana 10. prosinca 2018., jer kamata teče od preinake tužbe, a ne od 10. prosinca 2018., kako je to određeno prvostupanjskom presudom.

19. U odnosu na navedeni prigovor tuženika u vezi tijeka zatezne kamate, treba reći da je ovaj drugostupanjski sud na sjednici sudaca Građanskog odijela Županijskog suda u Zagrebu održanoj 9. srpnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje, prema kojem kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe (kod kojeg pravnog shvaćanja se i ostalo i na sjednici sudaca Građanskog odijela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022.).

20. Dakle, suprotno žalbenim navodima, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od podnošenja zahtjeva, jer je to sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) prema kojem u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelju je i na povišeni iznos naknade štete, valjalo dosuditi pripadajuće zakonske zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 10. prosinca 2018.

22. Budući slijedom iznesenog, prema shvaćanju ovog suda tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.161,92 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2018., te je prvostupanjskom presudom tužitelju dosuđen iznos od 10.199,75 Eur sa zateznim kamatama, to je prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti za daljnji iznos od 4.037,83 Eur i temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod toič. II. izreke ove presude.

23. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, te je izmijenjen stoga uspjeh stranaka u sporu, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka te tuženiku koji je u većoj mjeri uspio, temeljem čl. 154. st. 2. ZPP u svezi čl. 155. ZPP priznati trošak zastupanja istog po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje u tekstu OT) i obzirom na vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 12.813,45 Eur, srazmjerno njegovom uspjehu, dok tužitelj nema pravo naknade tog parničnog troška.

24. Stoga tuženik ima pravo naknade nastalog troška zastupanja po odvjetniku na 4 održane glavne rasprave na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (Tbr. 9/1 OT), te na sastav odgovora na tužbu, te sastav 4 obrazložena podneska (3. lipanj 2022., 9. lipanj 2023., 16. siječanj 2024. i 13. veljače 2024.), sve po Tbr. 8/1 OT što sveukupno uz primjenu Tbr. 46 i 54 OT iznosi 2.250,00 Eur.

25. Kako je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP između ostalog propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, neosnovano tuženik zahtjeva naknadu odvjetničkog troška prema vrijednosti predmeta spora od 16.529,00 Eur na koji iznos je bila preinačena tužba (16. siječnja 2024.), jer se i odvjetnički trošak obračunava prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

26. Budući je tuženik u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično uspio to je ovaj sud imajući u vidu da osnov tužbenog zahtjeva nije bio sporan, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP utvrdio da je tuženik u odnosu na visinu uspio 51,91 %. Kada se od njegovog uspjeha oduzme uspjeh tužitelja od 48,09 % dolazi se do konačnog omjera uspjeha tuženika od 3,82 %.

27. Stoga tuženik srazmjerno tom uspjehu ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 85,95 Eur, te sukladno čl. 156. st. 1. ZPP u svezi čl. 154. st. 3. ZPP ima pravo i na trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 332,74 Eur, odnosno ukupni trošak od 418,69 Eur (toč. III. izreke ove presude), dok nema pravo na zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.664,05 Eur sa zateznim kamatama (toč. I. izreke presude).

28. Budući je tuženik sa žalbom u odnosu na glavnu stvar uspio 59,12 % to ima pravo naknade troška žalbe srazmjerno tom uspjehu. Kako trošak žalbe sukladno Tbr. 10/1 i Tbr. 42. i 56. OT iznosi 312,50 eur, tuženik ima pravo naknade troška žalbe u iznosu od 184,75 Eur, a nema pravo na trošak sudske pristojbe na žalbu jer ista nije plaćena, te je za preostali iznos troška žalbe zahtjev neosnovan, to je odlučeno kao pod toč. IV. i V. izreke ove presude.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić