REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3329/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB 81793146560, sa sjedištem u Zagrebu, Roberta Frangaša Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika A1 HRVATSKA d.o.o., OIB 29524210204, sa sjedištem u Zagrebu, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Edin Karakaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3624/2024-2 od 3. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-843/2023-18 od 9. svibnja 2024., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-3624/2024-2 od 3. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 843/2023-18 od 9. svibnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj cijeni da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu. Razlog važnosti naznačenih pitanja predlagatelj nalazi u nepostojanju prakse revizijskog suda, kao i u neujednačenoj praksi drugostupanjskog suda (ukazano na odluke Visokoga trgovačkog suda broj Pž-5901/2014 od 8. rujna 2018. i Pž-2977/2013 od 10. ožujka 2016. i Pž-8884/2013 od 8. rujna 2016). Ujedno je predloženo reviziju dopustiti i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu prava na zaštitu od arbitrarnosti.
2. Pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu glase:
"1) Jesu li prisilne naravi odredbe članka 54. i 55. Zakona o telekomunikacijama, osobito u dijelu kojim je propisana obveza operatora sa znatnijom tržišnom snagom pružiti pristup mreži davateljima usluga, sukladno načelu troškovne usmjerenosti;
2) Sukladno članku 296. Zakona o obveznim odnosima, jesu li ništetne odredbe općih uvjeta ugovora operatora sa znatnijom tržišnom snagom, donesene protivno načelu troškovne usmjerenosti iz članka 54. i 55. Zakona o telekomunikacijama, neovisno o tome što su takve odredbe odobrene od strane nadležnog tijela; odnosno, u konkretnom postupku, je li ništetna odredba članka 3.5. Dodatka 11. Standardne ponude tužitelja kojom je propisano da se potrošena električna energija plaća na osnovu deklarirane snage uređaja, neovisno o tome što je takva odredba odobrena od strane Hrvatske regulatorne agencije mrežne djelatnosti (HAKOM);
3) Je li tužitelj, kao operator sa znatnijom tržišnom snagom, dužan tuženiku, kao operatoru korisniku i korisniku usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, električnu energiju i troškove održavanja uređaja u kolokacijskim prostorijama obračunavati po stvarnoj potrošnji, dakle u skladu s načelom troškovne usmjerenosti iz članka 54. i članka 55. ZT?".
3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, ocijenio ga je neosnovanim te ga je predložio odbiti uz naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i stoga ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije. Razlog tomu je u činjenici što je o dopuštenim pravnim pitanjima, u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima, odgovoreno u presudama ovog suda broj Rev- 388/2025-2 od 21. svibnja 2025. i Rev-1198/2021-2 od 8. srpnja 2025., a načelo jedinstva sudske prakse najvišeg suda u pravilu predstavlja načelo tumačenja prava jer se tako osigurava jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, što i jest ustavna uloga najvišeg suda.
5. To pravno shvaćanje glasi:
Prisilne su naravi odredbe članka 54. i članka 55. Zakona o telekomunikacijama, osobito u dijelu kojim je propisana obveza operatora sa znatnijom tržišnom snagom pružiti pristup mreži davateljima usluga, sukladno načelu troškovne usmjerenosti. Kada su stranke, s obzirom na prirodu svog poslovanja koje su obje jednako osposobljene ocijeniti odredbe Ugovora kojima uređuju svoje međusobne odnose i kada je temeljem ugovora i odredbama Standardne ponude jednoj od ugovornih strana (ovdje tuženiku) ostavljena mogućnost izbora kako će urediti plaćanje utroška električne energije, i to kroz mogućnost ugradnje kontrolnog brojila, kao i kada operater sa slabijom tržišnom snagom (ovdje tuženik) izabere jednu od ponuđenih opcija, konkretno plaćanje utroška električne energije po snazi uređaja i po cijenama koje naplaćuje nacionalni distributer električnom energijom, operater s jačom tržišnom snagom (ovdje tužitelj) nije dužan utrošak električne energije naplaćivati po stvarnoj potrošnji ako tuženik nije ugradio kontrolno brojilo. Ako ne postoji obveza tužitelja postupati suprotno odredbama Ugovora i Standardne ponude, onda one nisu ništetne niti prema odredbi članka 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).
6. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). Sadržaj predmetnog prijedloga za dopuštenje revizije kao i njegovih priloga ne upućuje na vjerojatnost povrede navedenog temeljnoga ljudskog prava upravo stoga što je predlagatelju u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze, te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se one ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da predlagatelj nije imao pravično suđenje.
7. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP, a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP u dijelu kojim je dopuštenje revizije zatraženo zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje.
8. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP zato što je o prijedlogu za dopuštenje revizije bilo moguće odlučiti na način na koji je odlučeno i neovisno o odgovoru tužitelja. Stoga je ovaj prijedlog tužitelja odbijen radi čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
