Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5003/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Jasenke Grgić, sudac izvjestitelj i član vijeća Marijan Vugić te člana vijeća Renate Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužiteljice ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Martin Sherrij, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Višeslava 11, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pn-138/2022-15 od 29. studenog 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pn-138/2022-15 od 29. studenog 2023. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku IE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici ĆE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.000,00 eura (60.276,00 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1. 7. 2022. g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.000,00 € (7.534,50 kuna), po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22.- dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud, a obzirom na tvrdnje iz tužbe da je tuženik dana 10. svibnja 2022. godine Sektoru pravnih poslova i ljudskih resursa JANAF-a podnio prijavu povrede prava osobnosti i povrede kodeksa poslovnog ponašanja, a u kojoj je iznio cijeli niz neistina i uvreda na štetu tužiteljice, povrijedivši tako njezino pravo na ugled i dobar glas, čast, i dostojanstvo, a na temelju rezultata dokaznog postupka, odbija tužiteljicu sa traženom pravnom zaštitom smatrajući da nije došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21.- dalje ZOO).

5. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja potrebno je prvostupanjsku presudu ispitati s aspekta eventualne povrede jamstva slobode mišljenja i izražavanja misli propisanog čl. 38. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske po kojima se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli te sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

Na temelju čl. 16. st. 2. Ustava RH sloboda i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i pravnih drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naradi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

I člankom 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – međunarodni ugovori broj 18/97… 13/17 – dalje: Konvencija), propisano je da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, da to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice, ali je također stavkom 2. propisano da kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti itd., a među inima i radi zaštite ugleda ili prava drugih.

Iz prakse ESLJP proizlazi da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedno od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja ne odnosi se samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivim ili ne izazivaju nikakvu reakciju nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojeg nema demokratskog društva.

Međutim, kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni, međutim, ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.

Drugim riječima, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo pa ni članak 10. Konvencije, kao ni čl. 38. Ustava RH, ne jamči neograničenu slobodu izražavanja jer ona može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud, pred kojim se nađe prigovor ograničenja slobode izražavanja, utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. Pritom, ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane. Stajalište je ESPLJ da pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazivati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, pa stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kad se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te vrijednosne sudove podržava, jer u suprotnom ti se vrijednosni sudovi mogu smatrati pretjeranim. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnost svakog slučaja i "opći ton" izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama.

U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je "sukob" potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti, s jedne strane prava na slobodu izražavanja, i s druge strane prava na poštivanje osobnog života drugih.

Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli.

6. Ova odluka suda prvog stupnja za sada se ne može prihvatiti.

7. Naime, tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik u prijavi naveo da tužiteljica drugim radnicima širi povjerljive i osobne podatke koje joj je povjerio kao predsjednici Sindikata u svrhu zaštite svojih prava, da ga je ona pokušala diskreditirati (a time u biti se to odnosi na navode prijave da je tužiteljica drugima govorila da je tuženik tražio njezin opoziv iz nadzornog odbora da bi se oslobodio disciplinske odgovornosti, te kao predsjednica Sindikata postupak koji je pokrenut protiv tuženika stavila na dnevni red sjednice sindikata), da je u prijavi okarakterizirao da "takvo ponašanje tužiteljice nije usklađeno sa moralnim, profesionalnim normama i opće prihvaćenim vrijednostima", te da je slične navode tuženik za tužiteljicu širio i prije, počam od veljače 2022. godine, prozivajući tužiteljicu da nije dovoljno učinila za radnike, niti osobno a niti kao predstavnik Sindikata.

8. Pregledom sadržaja prijave koju je tuženik podnio protiv tužiteljice proizlazi da tuženik navodi da, a nakon što je tuženik inicirao opoziv tužiteljice iz nadzornog odbora, tužiteljica radnicima poslodavca prenosila da je to učinio iz razloga što je ucijenjen od poslodavca jer se isti nalazi u pred disciplinskom postupku zbog neovlaštene izrade i korištenja pečata poslodavca na službenoj dokumentaciji, pa da se takvim iniciranjem opoziva spasio od otkaza, te da je stoga tuženik "na udaru poslodavca", da je "radnicima pljunula u lice" te da manipulira ljudima putem Whats App grupe.

9. Nadalje, iz prijave proizlazi tvrdnja tuženika da se u vezi tog pred disciplinskog postupka obratio tužiteljici kao predsjednici sindikata, međutim ona je iskoristila te informacije pa je na dnevni red sjednice radničkog vijeća predložila točku "sumnja u tešku povredu radnog odnosa predsjednika radničkog vijeća IE neovlaštenom izradom pečata poslodavca i njegovom upotrebom u službenoj dokumentaciji" a što ne spada u nadležnost radničkoga vijeća, kao što iz prijave proizlazi tvrdnja tuženika da je prilikom razduživanja pečata i dokumentacije od Sindikata, grubo tužiteljica potjerala tuženika iz svog ureda.

10. Tužiteljica mora dokazati da tvrdnje iznesene u prijavi, a obuhvaćene tužbom, nisu istinite, dakle, da su neistinite tvrdnja tuženika iznesena u prijavi da je tužiteljica drugim radnicima širila povjerljive i osobne podatke koje joj je tuženik povjerio kao predsjednici Sindikata u svrhu zaštite svojih prava, te da ga je pokušala diskreditirati (a što se odnosi na navode iz prijave) da je tužiteljica drugima govorila da je tuženik tražio njezin opoziv iz nadležnog organa da bi se oslobodio disciplinske odgovornosti a zbog čega bi takvo ponašanje bilo suprotno kodeksu i opće prihvaćenim normama.

11. Tužiteljica je u svom iskazu navela da takve informacije nije iznosila, a u odnosu na postupak koji je vođen protiv tuženika (koji nije sankcioniran) navela je da je o tome "brujala cijela tvrtka" kao i da njoj nije poznat izvor takve informacije.

12. S druge strane tuženik u iskazu ne navodi da je upravo tužiteljica bila izvor informacija o prijavi koja je podneseno protiv njega, u prijavi protiv tužiteljice je naveo imena osoba kojima je tužiteljica govorila da se je tuženik spasio od otkaza time što je smijenio tužiteljicu iz nadzornog odbora, ali saslušanje tih osoba tuženik nije u ovom postupku predložio na okolnost istinitost tih navoda iz prijave.

13. Niti iz iskaza dva saslušana svjedoka u ovom postupku ne proizlazi da su oni osobno čuli da tužiteljica iznosi takve navode radnicima (uz napomenu da je svjedok NE bio član povjerenstva koji je odlučivao o prijavi tuženika protiv tužiteljice, pa su mu relevantne činjenice poznate iz stanja spisa u povodu te prijave).

14. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da se radilo o postupku "tajne naravi" da je u toj prijavi bila priložena komunikacija između tužiteljice i tuženika i tužiteljice i drugih radnika, da je bila i pisana korespondencija članova Radničkog vijeća koji su formirali svoju Whats App grupu, međutim nitko nije predložio, da se dostavi spis tog postupka radi uvida u isti i dokazni materijal koji njemu prileži.

15. Odgovara da u tom postupku je tužiteljica oglašena odgovornim, međutim nije bilo zapreke za predlaganjem pribave tog spisa zbog "tajnosti" postupka a sve sukladno čl. 306. i 307. ZPP.

16. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, a na što ukazuje i žalba, sud nije vezan, a sa stajališta činjenice da li su tvrdnje tuženika iz prijave istinite, odlukom poslodavca stranaka kojom je tužiteljici izrečeno upozorenje, i protiv koje odluke nije dopuštena sudska zaštita, nije se radilo o kaznenom dijelu i kaznenoj odgovornosti a niti je taj postupak i odluka donesena u njemu prethodno pitanje za ovaj postupak.

17. Pri tom, treba reći da je tužiteljica u tužbi navela da je tuženik i počam od veljače 2022. godine prozivao tužiteljicu da nije učinila dovoljno za radnike, niti osobno, niti kao predsjednica Sindikalnog jadranskog naftovoda, a koje tvrdnje tuženika nisu sadržane u prijavi tuženika protiv tužiteljice, valja reći da za sada iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica takve tvrdnje nije ničim dokazala.

18. Pri tom je osobito potrebno pažljivo cijeniti iskaz svjedoka NE koji je bio član povjerenstva i koji samo navodi dokumentaciju koju su imali na raspolaganju prije donošenja odluke o upozorenju tužiteljici, ali i ne reproducira sadržaj te dokumentacije.

19. Potrebno je osobito pažljivo cijeniti izvedene dokaze sa stajališta istinitost iznesenih tvrdnji u prijavi da je tužiteljica navodila drugima da je tuženik inicirao njezin opoziv da bi se spasio od otkaza, da li su takve tvrdnje koje tužiteljica iznosila istinite, te ukoliko jesu, u kojoj mjeri oni mogu i predstavljati povredu prava osobnosti tužiteljice.

20. Dakle, u ponovljenom postupku potrebno je točno razlučiti na koje navode iz prijave se činjenični navodi tužbe tužiteljice odnose, te primjenom pravila tereta o dokazivanju ocijeniti koje od tvrdnji iz tužbe predstavljaju činjenice koje se mogu dokazati a koje vrijednosne sudove.

21. Zbog navedenog, a temeljem čl. 370. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

22. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

U Zagrebu 9. prosinca 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić