Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-2/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SR, zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – izbjegavanje carinskog nadzora - iz članka 257. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-161/2024-4 od 21. studenog 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 09. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika branitelja optuženika Marija Rođaka, odvjetnika iz Zagreba,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog SR kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi SR proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva – izbjegavanje carinskog nadzora - iz članka 257.stavak 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci te presude, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženi u roku 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme lišenja slobode od 10. rujna 2024. do 21. studenog 2024.
3. Na temelju članka 40. stavak 2. i 5. KZ/11 u vezi članka 42. stavak 1., 4. i 5. KZ/11 izrečena mu je sporedna novčana kazna u iznosu od 150 (sto pedeset) dnevnih iznosa, s time da je visina jednog dnevnog iznosa 33,33 eura (trideset tri eura trideset tri centa), što ukupno iznosi 5.000,00 eura (pet tisuća eura).
4. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 optuženik je dužan novčanu kaznu platiti u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.
5. Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11 optuženik je upozoren da kada novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11, ista će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.
6. Na temelju članka 257. stavak 2. KZ/11 od optuženika je oduzeto 2.970 kg melase za nargilu „Adalya premium Hookah Tobacco“, koja je od optuženika privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Graničnog carinskog ureda Ilok, RGP Ilok ... od 10. rujna 2024. te je povjerena na daljnje raspolaganje Carinskoj upravi, Područni carinski ured Osijek.
7. Na temelju članka 189. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024. – dalje: ZKP) optuženiku je vraćen mobitel marke Samsung Galaxy Z Fold 3, IMEI broja [IMEI broj]:353249146735971 i IMEI broja [IMEI broj]:357788716735971, pozivnog broja: [broj telefona] koji predmet je od optuženika oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Postaje granične policije Ilok ser. broj: [serijski broj] od 10. rujna 2024.
8. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP optuženik je dužan platiti sudu na ime troškova kaznenog postupka paušalni iznos od 500,00 eura (petsto eura) i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
9. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnika zbog odluke o kazni s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da se optuženik osudi na kaznu zatvora.
9.1. Protiv te presude žalbu je podnio i optuženik putem branitelja Borisa Hlatkog, odvjetnika iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da se smanji sporedna novčana kazna. Ujedno se predlaže na sjednicu vijeća pozvati optuženika i branitelja.
10. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu koje je vratilo spis sudu s očitovanjem da je optuženikova žalba neosnovana, dok je žalba državnog odvjetnika osnovana.
11. Optuženik je putem branitelja Borisa Hlatkog podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
12. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obavješteni ŽDO u Zagrebu i optuženik, dok je pristupio zamjenik branitelja Mario Rođak, odvjetnik iz Zagreba koji je naveo da ostaje u cijelosti kod žalbe i odgovora na žalbu te je istaknuo da nije na nedvojben način utvrđeno o kojoj se robi radi, a ako je utvrđeno da se radi o robi koja podliježe carinskom nadzoru optuženik nije bio svjestan te činjenice.
13. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
14. Optuženik u žalbi navodi da pobijana presuda nije na zakonu osnovana budući da je obrazloženje pobijane presude nejasno i ne može se ispitati čime je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP. Osim što optuženik navedeno tvrdi, ne obrazlaže u kojem je to dijelu obrazloženje presude nejasno i u čemu bi se sastojala nerazumljivost obrazloženja, a ovaj drugostupanjski sud ukazuje žalitelju da je obrazloženje pobijane presude jasno i razumljivo, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama i podobna je za ispitivanje, te nije ostvarena navedena žalbena osnova na koju upire optuženik.
15. Nadalje, optuženik tvrdi da je pobijana presuda donesena na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je pogrešan zaključak suda kada ne prihvaća obranu optuženika iz koje proizlazi da isti nije imao svijest o protupravnosti svog postupanja. Robu je vozio prije svega s uvjerenjem da njezin prijevoz nije zabranjen i nije imao saznanja o kakvoj vrsti robe se radi, te tijekom postupka nije utvrđeno o kakvoj vrsti robe se radi jer ovlašteni tužitelj na kojem je teret dokaza nije predlagao provođenje toksikološkog vještačenja.
16. Međutim, na temelju odredbe članka 464. stavak 7. ZKP žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ovlašten podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, stoga optuženik, s obzirom na svoje očitovanje da se smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret optužnicom, nije sada ovlašten pobijati presudu zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se njegovi navodi u vezi pobijanja činjenica neće razmatrati.
17. Nije u pravu optuženik kada se žali i zbog povrede kaznenog zakona koju smatra ostvarenom iz razloga jer postoje okolnosti koje isključuju krivnju na strani optuženika jer isti nije imao svijest o protupravnosti djela, sve iz razloga jer se izjasnio da se smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret optužbom.
18. Državni odvjetnik pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni smatra da je izrečena uvjetna osuda preblaga i neprimjerena kaznenopravna sankcija cijeneći težinu kaznenog djela, jačinu povede zaštićenog dobra kao i činjenicu da je optuženik potpisao izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka kojom se suglasio da ga sud proglasi krivim i osudi na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci a koju izjavu sud prema stavu državnog odvjetnika neosnovano nije prihvatio. Sud je propustio otegotnim cijeniti intenzitet kršenja carinskih propisa koji proizlazi iz velike količine i carinske vrijednosti melase za nargile bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske.
19. Optuženik pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na izrečenu sporednu novčanu kaznu jer smatra da je ta kazna u visinu 150 dnevnih iznosa previsoko određena te da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio imovno stanje optuženika koji radi kao vozač i ostvaruje mjesečnu plaću od 1.000,00 eura te uzdržava sebe i bolesnu majku, te smatra da bi se s obzirom na okolnost da sud nije našao otegotnih okolnosti, svrha kažnjavanja mogla postići i blažom sporednom novčanom kaznom. U odnosu na izrečenu uvjetnu osudu smatra da je ista u cijelosti adekvatna stupnju krivnje i da će u cijelosti ispuniti svrhu kažnjavanja.
20. Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena kaznenopravna sankcija optuženiku u vidu uvjetne osude i sporedne novčane kazne u svemu je primjerena sankcija koja je adekvatna stupnju njegove krivnje, te utvrđenim okolnostima iz članka 47. KZ/11. Naime, nije u pravu državni odvjetnik da je izrečena uvjetna osuda preblaga i da se samo bezuvjetnom kaznom zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja, imajući u vidu sve utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika koje je pravilno utvrdio i ispravno vrednovao prvostupanjski sud. Stoga, neovisno o većoj vrijednosti i količini robe koju je optuženik prevozio preko granice, uzimajući u vidu njegovu dosadašnju neosuđivanost, a radi se o profesionalnom vozaču koji vrlo često prevozi robu preko državnih granica, evidentno je navedeni prijevoz bio iznimka u njegovom dosadašnjem ponašanju, pa se strože kažnjavanje ne ukazuje nužnim za ostvarenje specijalne i generalne prevencije, niti potrebnim za postizanje razmjernosti s obzirom na težinu kaznenog djela. Stoga je izrečena uvjetna osuda, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, u svemu primjerena kaznenopravna sankcija izrečena optuženiku za počinjeno kazneno djelo.
20.1. U odnosu na žalbene navode državnog odvjetnika da je optuženik potpisao izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka kojom se suglasio da ga sud proglasi krivim i osudi na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a koju izjavu sud prema stavu državnog odvjetnika neosnovano nije prihvatio, ističe se da pregledom spisa i e-spisa, navedena izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka ne prileži spisu, niti odluka suda o odbijanju sporazuma. S obzirom da se ovaj postupak nalazi pred žalbenim sudom povodom žalbi stranaka nakon donošenja prvostupanjske presude, faza sporazumijevanja stranaka je prošla, odluka optužnog vijeća o odbijanju izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranka ne prileži spisu, pa se žalbeni navodi državnog odvjetnika u tom pravcu ukazuju netočni, a s obzirom na fazu postupka potpuno irelevantni.
21. Nije u pravu niti optuženik da je sporedna novčana kazna koja mu je izrečena previsoko odmjerena. Naime, imajući u vidu da je riječ o kaznenom djelu počinjenom iz koristoljublja, te cijeneći veću vrijednost robe koju je optuženik prevozio izbjegavajući mjere carinskog nadzora, prvostupanjski je sud odredio primjerenu visinu sporedne novčane kazne u visini 150 dnevnih iznosa, imajući u vidu raspon propisane kazne od trideset do petstotina dnevnih iznosa ili za kaznena djela iz koristoljublja kada se može izreći do tisuću dnevnih iznosa, pri čemu je vodio računa o okolnostima iz članka 42. stavak 4. KZ/11. Stoga je izrečena sporedna novčana kazna optuženiku adekvatna novčana kazna primjerena okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobnim okolnostima optuženika iz članka 47. KZ/11, zbog čega žalba optuženika zbog odluke o visini sporedne novčane kazne nije osnovana.
22. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 09. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
