Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4918/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vlatki Glad-Zakšek odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-182/2021-20 od 29. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-182/2021-20 od 29. travnja 2024. u pobijanoj točki I izreke u dijelu u kom je odbijen tužbeni zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru pod poslovnim brojem Ovr-464/18 koji se odnosi na namirenja novčane tražbine zakonskih zateznih kamata na iznos od 8.218,22 kn tekućih od 24. veljače 2015., pa do isplate, određuje ovrha pljenidbom novčane tražbine p svim računima i oročenim sredstvima kod svih banaka ovršenika KČ iz [adresa], rođen **.**.1971. u [adresa], bez njegove suglasnosti te prijenosom ove tražbine na račun br. HR [broj bankovnog računa], tekući račun ĆČ, supruge u RBA banci u HR, koja je suglasna da se zaplijenjena neplaćena tražbina za ovrhovoditelja prenese na gore navedeni račun te se nalaže Financijskoj agenciji Zagreb, Vrtni put 3 da provede određenu ovrhu, odnosno na svim bankama ovršenika u kojima ovršenici imaju račune i oročena sredstava izda nalog za novčane iznose, za koje je određena ova zapljena i prenesu sa istih na gore navedeni račun ovrhovoditelja.
II. Preinačava se ista presuda u preostalom dijelu i sudi:
Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru pod poslovnim brojem Ovr-464/18 u dijelu kojim se radi namirenja novčane tražbine zakonskih zateznih kamata na iznos od 8.218,22 kn tekućih od 14. rujna 2009. do 23. veljače 2015., određuje ovrha pljenidbom novčane tražbine p svim računima i oročenim sredstvima kod svih banaka ovršenika KČ iz [adresa], rođen **.**.1971. u [adresa], bez njegove suglasnosti te prijenosom ove tražbine na račun br. HR [broj bankovnog računa], tekući račun ĆČ, supruge u RBA banci u HR, koja je suglasna da se zaplijenjena neplaćena tražbina za ovrhovoditelja prenese na gore navedeni račun te se nalaže Financijskoj agenciji Zagreb, Vrtni put 3 da provede određenu ovrhu, odnosno na svim bankama ovršenika u kojima ovršenici imaju račune i oročena sredstva izda nalog za novčane iznose, za koje je određena ova zapljena i prenesu sa istih na gore navedeni račun ovrhovoditelja.
III. Odbija se zahtjev tužitelja protutuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Odbija se tužitelj-protutuženi KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru pod poslovnim brojem Ovr-464/18 u dijelu kojim se radi namirenja novčane tražbine zakonskih zateznih kamata na iznos od 8.218,22 kn tekućih od 14. rujna 2009. godine do isplate određuje ovrha pljenidbom novčane tražbine p svim računima i oročenim sredstvima kod svih banaka ovršenika KČ iz [adresa], rođen **.**.1971. u [adresa], bez njegove suglasnosti te prijenosom ove tražbine na račun br. HR [broj bankovnog računa], tekući račun ĆČ, supruge u RBA banci u HR, koja je suglasna da se zaplijenjena neplaćena tražbina za ovrhovoditelja prenese na gore navedeni račun te se nalaže Financijskoj agenciji Zagreb, Vrtni put 3 da provede određenu ovrhu, odnosno na svim bankama ovršenika u kojima ovršenici imaju račune i oročena sredstava izda nalog za novčane iznose, za koje je određena ova zaplijena i prenesu sa istih na gore navedeni račun ovrhovoditelja.".
2. II Odbija se tuženi-protutužitelj FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa protutužbenim zahtjevom koji glasi:
3. "Protutuženik KČ dužan je protutužitelju TČ po osnovi naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu psihičke boli i dr … isplatiti pravičnu naknadu štete u iznosu od 5.000,00 kn. (pettisućakuna) kao i namiriti uzrokovane troškove spora po tužbi i protutužbi, sve u roku od 15 dana od pravomoćne odluke suda pod prijetnjom ovrhe.".
2. Citiranu presudu u točki I žalbom pobija tužitelj protutuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđene uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Tuženik-protutužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja protutuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu u cijelosti.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužitelja-protutuženika za proglašenjem ovrhe Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Ovr-464/18 od 8. ožujka 2018. temeljem ovršen isprave - presude Općinskog suda u Samoboru br. P-738/2008 radi namirenja novčane tražbine tuženoga u dijelu kojim se radi namirenja novčane tražbine zakonskih zateznih kamata na iznos od 8.218,22 kn tekućih od 14. rujna 2009. godine do isplate određuje ovrha pljenidbom novčane tražbine p svim računima i oročenim sredstvima ovršenika iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, nedopuštenom.
6. Pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih isprava i zapisnika, tako da se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost. U presudi su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama radi čega nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč.1. ZPP-a.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.
8. Neosnovano nadalje tužitelj upire da bi činjenično stanje bilo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
9. Iz danog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud proveo po strankama predložene dokaze i iste cijenio pravilno u smislu čl. 8. ZPP-a na temelju čega je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i to:
- da je Općinski sud u Samoboru donio je presudu 14. rujna 2009. godine kojom se Nalaže se tuženiku DČ iz [adresa], da isplati tužitelju TČ iz [adresa], iznos od 8.481,79 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18.7.2008. pa do isplate, te da je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 16.181,78 kuna, kao neosnovan.
- da je navedena presuda Općinskog suda u Samoboru potvrđena je i djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-1495/09 od 24. veljače 2011 kojom je pod točkom I. odbijena je žalba tuženika KČ kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru posl.br. P-738/08-25 od 14. rujna 2009. u dijelu pod točkom I. izreke za iznos glavnice od 8.350,00 kn sa kamatama tekućim na iznos od 8.218,22 kn od 14. rujna 2009. pa do isplate, a na iznos od 131,78 kn od 18. srpnja 2008. do isplate a da je pod toč. II. preinačena je ista presuda u dijelu pod točkom I izreke za iznos glavnice od 131,79 kn te u dijelu odluke o kamatama na dosuđeni iznos glavnice od 8.218,22 kn za razdoblje od 18. srpnja 2008. pa do 13. rujna 2009. i u tom dijelu je zahtjev pravomoćno odbijen.
- da iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-2949/18 od 21. siječnja 2020. razvidno je da je odbijena žalba ovršenika DČ kao neosnovana, te potvrđeno rješenje o ovrsi ovog suda broj Ovr-464/18 od 8. ožujka 2018 izvan žalbenih razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 9.-11. Ovršnog zakona. I da je u obrazloženju navedeno da suprotno žalbenim navodima ovršenika, ovrhovoditelj je u prijedlogu za ovrhu pravilno naznačio svoju tražbinu u dijelu koji se odnosi na stopu zateznih kamata jer je iz prijedloga za ovrhu vidljivo da je ovrhovoditelj naplatu zateznih kamata zatražio prema stopi koja je bila važeća na dan podnošenja istog, a čime je postupio sukladno odredbama iz čl. 39. st. 1. i 3. Ovršnog zakona te da je u prijedlogu za ovrhu je kao račun na koji će se prenijeti zaplijenjena novčana sredstava ovršenika pravilno naveden ovrhovoditeljev tekući račun, budući da je ovrhovoditelj podneskom od 6. ožujka 2018. ispravio prijedlog za ovrhu upravo u tome dijelu, a čime je postupio sukladno odredbi iz čl. 1204. st. 1. OZ-a, u svezi čl. 39. st. 1. i 3. OZ-a.
- da je tuženik podnio prijedlog za ovrhu 23. veljače 2018.
10. Iako predmet spora u ovoj pravnoj stvari nije nedopustivost ovrhe u odnosu na glavnicu od 8.218,22 već samo namirenje tražbine zakonskih zateznih kamata na taj iznos tekućih od 14. rujna 2009. g., pa do isplate, valja reći da je pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a odnosno da nije nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom budući da je tužba u predmetu broj Pu P-64/16 (ranije P-738/08) Općinskog suda u Novom Zagrebu podnijeta od strane tužitelja TČ protiv tuženika KČ **.**.2008.,da je prvostupanjska presuda u navedenom predmetu donijeta je 14. rujna 2009. godine, a koja presuda je potvrđena u dijelu u kom se predlaže ovrha presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1495/09. od 24. veljače 2011.
11. Tuženik je podnio prijedlog za ovrhu 23. veljače 2018., u kom trenutku je predmetna presuda bila ovršna budući daje postala pravomoćna i da je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje.
12. Dakle pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije protekao rok od 10 godina za podnošenja prijedloga za ovrhu budući da prema čl. 233 st. 1 ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela, javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.
13. Međutim pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda kako potraživanja u dijelu koji se odnosi na potraživanje s osnove zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos glavnice a koje ovrhovoditelj tj. tuženik potražuje od 14. rujna 2009 pa do isplate nisu djelomično u zastari.
14. Tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje s osnova kamata koja je sporedno potraživanje koje zastarijeva u roku od 3 godine a sukladno članku 226. ZOO. Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja).
15. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina (st. 2.).
15.1. U konkretnom slučaju radi se o povremenoj tražbini utvrđenoj citiranom pravomoćnom presudom općinskog suda u Samoboru P-738/2008 koja je pravomoćna 24. veljače 2011. a ovršna protekom pariciskog roka od 15 dana pa sve povremene tražbine koje proistječu iz pravomoćnih sudskih odluka ili odluka drugih nadležnih tijela, odnosno javnobilježničkih akata zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, sukladno odredbi čl. 233. st. 2. ZOO. Rok zastarijevanja povremenih tražbina propisan je odredbom čl. 226. st. 1. ZOO i taj rok iznosi tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Nema nikakve dvojbe da se taj rok primjenjuje i za tražbine kamata koje također predstavljaju povremene tražbine, kao što proizlazi iz samog teksta odredbe čl. 226. st. 1. ZOO. Prema tome, u konkretnom slučaju ne može se primijeniti zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, već se primjenjuje rok od 3 godine prema odredbi čl. 233. st. 2. u vezi čl. 226. st. 1. ZOO. Radi čega je ovaj sud primjenom čl. 373. toč. 3. zaključio kako su u zastari sve tražbine s osnova zakonskih zateznih kamata koje su dospjele nakon proteka od 3 godine od podnošenja ovršnog prijedloga 23. veljače 2015., (ovršni postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu 23. veljače 2018.) te je stoga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
15.2. Iz prednje navedenih razloga pobijana presuda potvrđena je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP dok je u preostalom dijelu preinačena temeljem toč. 2. ZPP.
16. U odnosu na žalbene navode kako je prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud propustio odlučiti o troškovima postupka valja reći da je odluka o troškovima postupka donesena dopunskim rješenjem prvostupanjskog suda posl. br. Gž P-182/21-30 od 26. kolovoza 2025. a koja odluka nije predmetom žalbe.
16. Kako je žalitelj samo djelomično uspio sa žalbom u 50% to je odlučeno da snosi svoj trošak žalbe (čl. 154. st. 4. ZPP-a).
U Zagrebu, 9. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Jakovčević