Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4498/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Franu Olujiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnici Niki Šobat Šimić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o., Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3490/2021-20 od 4. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3490/2021-20 od 4. srpnja 2024. godine, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovo suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da joj tuženik isplati iznos od 51.790,50 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, pobliže naznačenim u točki I.1. izreke prvostupanjske presude, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

2. Ujedno je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 4. srpnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude žali se tužiteljica iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. Osnovani su žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne da ispitati, a u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 51.790,50 eura, sa zakonskim zateznim kamatama i troškom parničnog postupka.

7. Tužiteljica je s prednikom tuženika 13. studenog 2012. godine sklopila Ugovor o novčanom pologu, sukladno odredbi čl. 990. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), i položila iznos od 52.800,00 eura na svoj devizni račun, te taj polog oročila u skladu s odredbom čl. 993. st. 1 ZOO na rok od 13. studenog 2012. do 13. veljače 2013. godine, bez posebne namjene što proizlazi iz Ugovora o oročenom depozitu od 13. studenog 2012. godine.

8. Iz priloženih ugovora o oročenom depozitu koji se nalaze na listovima 79 do 86 spisa, proizlazi da je tužiteljica sa tuženikom sklapala ugovore o oročenom depozitu na rok od 3 mjeseca sve do travnja 2016. godine.

9. Sukladno odredbi čl. 994. st. 1. i 2. ZOO banka je dužna obavješćivati položitelja o svakoj promjeni stanja na njegovom računu, te je dužna koncem svake godine, a ako je to ugovoreno ili uobičajeno i češće, obavijestiti položitelja o stanju računa (saldo).

10. Iz priloženih izvadaka deviznog računa koji su se godišnje izdavali za razdoblja od 1. siječnja 2012. do zaključno 30. prosinca 2016. godine, priloženih na listu 87 do 94 spisa, vidljivo je da su određene transakcije i prijenos sredstava vršeni na račun MR, bivšeg supruga tužiteljice, iako tužiteljica tvrdi da niti MR, niti itko drugi nije imao njezinu punomoć za podizanje sredstava s njezinog deviznog računa niti vršenja uplata kako na njezin tekući račun tako i na tekući račun druge osobe.

11. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev navodeći da je tužiteljica znala za kretanje na svom deviznom računu, te da su transakcije sa njezinog računa obavljene uz njezino znanje i u njezinom interesu i da nije bilo neovlaštenih postupaka i podizanja novca s njezinog računa za koje ona nije znala, te da je, ukoliko je i bilo izvršenih transakcija bez njezinog odobrenja, trebala odmah reagirati i prigovoriti tuženiku.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona sa MR bila u braku od 1983. godine do 2020. godine, a da je MR od 1988. godine do odlaska u zatvor bio zaposlenik tuženika, te je bio i voditelj poslovnice prednika tuženika u [adresa] i to od završetka Domovinskog rata pa do vođenja kaznenog postupka protiv njega i njegovog odlaska u zatvor. Predmetni iznos od 50.900,00 eura, dobivenog prodajom stana, položila je kod prednika tuženika i taj je iznos oročila i nije ga imala namjeru trošiti, a izvode o stanju računa od tuženika nije dobivala, te je tek u prosincu 2019. godine kada je prešla na digitalno bankarstvo, vidjela svoje stanje na računu odnosno da na računu više nema novaca. Sumnja da je novac podigao njezin bivši suprug koji je radio kod tuženika, a za što on nije imao punomoć za raspolaganja njezinim novcem na deviznom računu, ali su na izvodima i ugovorima o oročenju njegovi potpisi, a ona sve te ugovore o oročenju nije nikad potpisivala nego je samo potpisala prvi ugovor o oročenju kada je i položila predmetni iznos na devizni račun. O raspolaganju novca s njezinog deviznog računa nije ništa znala niti je o tome bila obavještavana, a s obzirom da je imala oročeni novac koji nije dirala, nije smatrala potrebnim informirati se o stanju svog deviznog računa, a tek podnošenjem tužbe i odgovorom tuženika na tužbu saznala je za postojanje drugih ugovora o depozitima. Što se tiče tekućeg računa znala je stanje na njemu jer je od tuženika dobivala izvode te je na taj račun dobivala iznose kredita koje je podizala, koje je uredno podmirivala, a isto tako je podmirivala minuse na tekućem računu na način da je vršila uplate u poslovnici banke osobno, a više puta je znala davati novac svoj bivšem suprugu da ga uplati na njezin tekući račun.

13. Iz pravomoćne kaznene presude suda prvog stupnja broj K-36/20 od 6. lipnja 2022. godine vidljivo je da je MR zbog počinjenja sedam kaznenih dijela u stjecaju od kojih četiri kaznena dijela protiv imovine – pronevjerom, te tri kaznena dijela krivotvorenje službene ili poslovne isprave, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci, te je dužan vratiti tuženiku iznos od

86.939,48 CHF i 60.000,00 Eura

14. Sud prvog stupnja, iako je tužiteljica predložila dokaz saslušanjem MR, ne prihvaća taj dokazni prijedlog navodeći da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupka, te da su izvedeni svi bitni dokazi za donošenje meritorne odluke.

15. Takav zaključak suda prvog stupnja nije pravilan, jer je sud prvog stupnja trebao utvrditi je li MR imao mogućnost kao voditelj poslovnice tuženika u [adresa], podizati novac bez punomoći tužiteljice, s obzirom da bez pisane punomoći nije imao zakonsku mogućnost podizanja novca s oročenog depozita tužiteljice, što je i navedeno u čl. 10. Općih uvjeta poslovanja tuženika za oročene štedne uloge, iz srpnja 2012. godine, odnosno je li imao usmeni nalog tužiteljice za podizanje tog novca i uplate na njen i njegov tekući račun.

16. Osim toga, sud prvog stupnja ne daje razloge o tome jesu li predmetni ugovori o oročenom depozitu raskinuti, odnosno jesu li prestali kako je to navedeno u čl. 13. Uvjeta poslovanja tuženika, jer se radi o ugovorima koji su sklapani na određeni rok od 3 mjeseca i koji su se po isteku automatski obnavljali, pa tužiteljica kao klijent nije mogla raspolagati oročenim novčanim pologom prije isteka tog roka i podizati novčana sredstva s deviznog računa, a u spisu nema dokaza da su ugovori na bilo koji način raskinuti.

17. Isto tako, sud prvog stupnja ne daje ni razloge o tome je li doista tuženik postupao sukladno odredbi čl. 994. ZOO i obavještavao tužiteljicu o svakoj promjeni stanja na njezinom računu, što je bio dužan učiniti, pogotovo stoga što iz izvadaka proizlazi da su sredstva sa deviznog računa tužiteljice dizana za vrijeme trajanja oročenja.

18. Prema tome, kako sud prvog stupnja o bitnim činjenicama nije dao valjano obrazložene razloge na temelju kojih bi bilo vidljivo je li postupanje tuženika bilo u sladu sa zakonom, to se predmetna odluka ne da ispitati, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

19. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje ovim rješenjem ukazano, te provesti sve predložene dokaze dokaze i pravilnom ocjenom istih, u smislu odredbe čl. 8 ZPP, odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i za svoju odluku dati valjano obrazložene razloge.

20. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb