Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2411/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Andrini Raspor Flis, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnica iz OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-20/2024- 8 od 11. travnja 2024., dana 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P- 20/2024-8 od 11. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja žali se tuženik iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje ukine i traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Neosnovani je žalbeni navod da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, budući da tuženik u nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.
5. Naime neosnovano tuženik navodi da sud prvog stupnja nije proveo kontradiktoran postupak, budući da je iz spisa vidljivo da je tužiteljica podneskom od 25. rujna 2023. godine osporila prigovor mjesne nenadležnosti istaknut u odgovoru na tužbu, te da je rješenjem Ureda predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru od 2. siječnja 2024. godine, predsjednik Županijskog suda u Bjelovaru odredio Općinski sud u Virovitici kao drugi nadležni sud za postupanje u ovom predmetu. To rješenje je dostavljeno tuženiku naredbom općinskog suda u Virovitici od 26. veljače 2024. godine, o čemu se tuženik očitovao podneskom od 25. ožujka 2024. godine, nakon čega je sud prvog stupnja odredio pripremno ročište 11. travnja 2024 godine, kojem je prisustvovao punomoćnik tuženika, a na kojem je rješenjem sud prvog stupnja odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.
6. Prema tome, sud prvog stupnja je proveo kontradiktoran postupak i objema strankama u postupku dao jednaku mogućnost da izlože činjenice, te ni jednu od stranaka nije stavio u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu, pa je stoga neosnovan taj prigovor tuženika.
7. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a tuženik niti ne navodi koju je to točno povredu iz te zakonske odredbe sud prvog stupnja počinio.
8. Također, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
9. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
10. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje ZSP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formuliranja od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standarnog ugovora trgovca.
11. Nesporno je da je ugovorom o kreditu [broj kredita] sklopljenog između stranaka 12. svibnja 2005. godine, ugovorena za slučaj spora nadležnost suda u mjestu sjedišta banke.
12. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. godine zaključeno je da je prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo, te je ona ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, imajući u vidu pritom vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta potrošača i banke, mogućnost dolaska na sud, opće imovno stanje potrošača i ostale odlučujuće okolnosti.
13. Prema odredbi čl. 1. st. 3. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, nepoštenim uvjetima će se smatrati one jednostrane odredbe koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, te se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.
14. Odredba čl. 82. alineja 19. ZZP propisuje da je ugovorna odredba koja se može smatrati nepoštenom, primjerice, odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača ostvarivati prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
15. Na sjednici sudaca građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu, održanoj dana 8. lipnja 2022. godine zauzeto je pravno shvaćanje, koje se, između ostalog. osniva i na rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr 1-143/19 od 11. prosinca 2019. godine, prema kojem se odredba čl. 19. i st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16 – dalje ZPK), a koja propisuje da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, te da se ta odredbe primjenjuje na sve sporove koji nastaju nakon stupanja na snagu ZID ZPK (Narodne novine broj 102/15), a koji je u primjeni od 30. rujna 2015. godine, jer se radi o procesnoj odredbi.
16. Stoga, a s obzirom na to da je tužitelj podnio tužbu 2023. godine, sukladno tom pravnom shvaćanju, neosnovan je prigovor mjesne nenadležnosti, što je pravilno ocijenio i sud prvog stupnja, pri čemu je sud prvog stupnja imao u vidu da je ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište tužiteljice kao potrošača, već je ono udaljeno 243 km u jednom smjeru od [adresa] do Rijeke, što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača s obzirom na udaljenost između prebivališta tužiteljice i sjedišta tuženika, te tužiteljičine mogućnosti dolaska na sud i njezinu imovinsku situaciju, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja postupio donoseći pobijano rješenje.
17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.
U Zagrebu 9. prosinca 2025.
Sudac:
Andrina Raspor Flis
