Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-680/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Labura, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Labura u Šibeniku, protiv 1. tuženika CH pok. Marijana iz Vodica, Blata 52, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika EH iz [adresa], 3. tužene OH pok. Marijana iz Slovenije, Ljubljana, Celovška cesta 287, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužene ZH pok. Marijana iz Slovenije, Ljubljana, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje 1. – 4. tužene zastupani po punomoćniku TH, odvjetniku u [adresa], 5. tužena ĆH iz [adresa], 6. tuženi RH pok. F, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nakon zaključene glavne javne rasprave dana 22. travnja 2024.g. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika Igora Labura te zamjenika punomoćnika tuženika ad.1), ad.3) i ad.4) Josipa Petkovića, odvjetnika u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-19/2022 od 27. svibnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025. godine,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-19/2022 od 27. svibnja 2024. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem, a koje rješenje je ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-19/2022 od 14. srpnja 2025. godine, odlučeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Ovlašten je tužitelj da se temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik opisane nekretnine, brisanjem upisa sa društvenog vlasništva, brisanja upisa sa Cukrov AH, brisanje upisa sa Cukrov MH i RH F. C, svakog za 1/3 dijela te brisanje upisa prava doživotnog plodouživanja u korist RH E udova C'.
i
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je povučena tužba u odnosu na tuženika ad.6) RH.
II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženicima ad.1), ad.3) i ad.4) trošak ovog postupka u iznosu od 750,00 EUR-a."
2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinače sukladno žalbenim navodima.
3. Žalba je osnovana.
4. Suprotno navodima žalbe nisu počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:
"Dakle, analizom i ocjenom u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, temeljem čl.8. ZPP-a kao i rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud postavljeni zahtjev tužitelja, kako je to već navedeno, nalazi neosnovanim.
Kraj naprijed navedenog stanja stvari, a što je utvrđeno uvidom u zemljišne knjige, ocjena je ovog suda da je na predmetu spora dano pravo korištenja dano temeljem čl.38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta RH IH, RH MH i RH F, svima za po 1/3 dijela dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi (Z-110/60), a iz spisa ne proizlazi, niti to tužitelj tvrdi niti je za to priložio bilo kakve dokaze, da je predmet spora naknadno rješenjem o predaji zemljišta predan u posjed općini ili drugoj osobi pa tako ni pravnim prednicima tužitelja.
Dakle, na temelju rezultata ovako utvrđenog činjeničnog stanja, analizom i ocjenom svih prethodno iznesenih dokaza, prihvaćajući kao vjerodostojne dokaze sve navedeno u prethodnim pasosima obrazloženja ove presude (koji se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja neće ponovno iznositi), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim jer tužitelj nije dokazao da je stekao pravo vlasništva predmeta spora nasljeđivanjem odnosno izvedenim (derivativnim) načinom stjecanja, dakle, izvodeći svoje pravo vlasništva iz prava svojih prethodnika i to tužitelj od svoga oca VH a VH od svog oca F.
Za napomenuti je da nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego on sam ima pa tako niti tužiteljev otac VH (Miro) Cukrov nije mogao na tužitelja prenijeti vlasništvo predmeta spora jer isti nasljeđivanjem stekao vlasnišvo predmeta spora. Dakle, nasljeđivanjem se može steći vlasništvo i tada vlasništvo sa otuđivatelja prelazi na stjecatelja (tužitelja), naravno, u granicama ovlaštenja kojim je dotadašnji vlasnik raspolagao tom nekretninom, ali kako u konkretnom slučaju, kako je to već navedeno, tužitelj nije uspio dokazati da su njegov otac kao niti njegov djed FHG bili vlasnici predmeta spora.
Nadalje, tužiteljevog oca SH nije naslijedio samo tužitelj, kako to navodi tužitelj, nego i maloljetna kći UH i to kao zapis u odnosu na zemlju zv. Drag za ½ djela i zemlju zv. Kraje kod hotela Olimpia površine 500m2, također žena KH kuću u [adresa] za ½ dijela, vrt uz kuću za ½ dijela te konobu za cijelo ali u rješenju o nasljeđivanju iza tužiteljevog oca se ne navodi da je predmet ostavine bio predmet ovog spora kao izvanknjižno vlasništvo tužiteljevog oca.
Ako je riječ o derivativnom (izvedenom) stjecanju, kao što to tužitelj u tužbi tvrdi jer u istoj navodi da je predmet spora stekao nasljeđivanjem iza oca VH, on je morao dokazati titulus, modus i vlasništvo prednika. Naravno, moraju biti ispunjene i opće pretpostavke stjecanja prava vlasništva (čl.114. ZV-a), ali tužitelj, kako je to naprijed navedeno, ničim nije dokazao.
Obzirom da je u ovom postupku tužitelj nije dokazao kako niti osnov niti slijed stjecanja predmeta spora odnosno nije dokazao da su se ispunili uvjeti za njegovo stjecanje prava vlasništva predmeta spora nasljeđivanjem od oca (a tuženici ad.1,3,4 su osporavali i postavljeni tužbeni zahtjev) te sudu nije pružio apsolutno nikakav, kako materijalni tako ni personalni, dokaz kojim bi s uspjehom dokazao tužbene navode te uzimajući u obzir da je na tužitelju dokazati - probatio incumbit actori, teret dokazivanja je na onome koji tvrdi da neka činjenica postoji, a ne na onome koji je poriče (tuženik) - probacio incumbit ei qui affirmat none ei qui negat, tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva predmeta spora iz svih naprijed navedenih razloga trebalo je odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.
Obzirom da je povučena tužba u odnosu na tuženika ad.6) EH a njegov privremeni zastupnik nije se protivio povlačenju tužbe to je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja sukladno čl.193. st.2. ZPP-a."
6. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna.
7. Na navode žalbe valja reći da odgovara da iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da dana 1. veljače 1960. godine, a na temelju čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskih zemljišta uknjiženo je na predmetnom zemljištu pravo korištenja dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed Općini ili drugoj osobi i to u korist EH AH (djeda tužitelja), EH MH i EH F. C (tuženi su njihovi pravni slijednici) i to svakoga za 1/3 dijela, kao što odgovara da spisu prileži i rješenje o nasljeđivanju iza EH AH (djeda tužitelja) od 21. veljače 1946. godine i koje rješenje očito, a u trenutku nacionalizacije nije bilo provedeno u zemljišnim knjigama.
8. Međutim, prije sveg treba reći da iz tog rješenja o nasljeđivanju iz 1946. godine nije razvidno niti po broju zemljišnoknjižnog uloška, niti po broju katastarske čestice, a niti po opisu kulture, da se to rješenje o nasljeđivanju odnosi na nekretninu koja je predmet ovoga spora, a ukoliko i jeste, onda valja reći da iz tog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da osim EH VH (oca tužitelja) navedena su još tri suvlasnika, pri čemu reći da u tijeku postupka tužitelj nije ni na koji način dokazao, a obzirom da traži da se utvrdi kao vlasnikom za cijelo utužene nekretnine, na koji način su suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika preneseni na njegovog oca EH VH.
9. Iz spisu priležećeg rješenja o nasljeđivanju iza oca tužitelja EH VH od 16. ožujka 1976. godine, također ne proizlazi da predmet nasljeđivanja iza njegovog pokojnog oca je bila predmetna nekretnina, obzirom da ona nije opisana niti po broju zemljišnoknjižnog uloška, niti po broju katastarske čestice a niti po kulturi, a osim toga, uz njega kao nasljednici su utvrđeni i njegova sestra i njegova majka.
10. Međutim, obzirom da tuženi ne osporavaju da su pravni slijednici iza troje nasljednika iza pokojnog djeda tužitelja EH AH, onda time i ne osporavaju da je otac tužitelja SH temeljem tog rješenja o nasljeđivanju postalo suvlasnik 2/8 dijela predmetne nekretnine, pa je potrebno utvrditi da li je tužbeni zahtjev makar djelomično osnovan u odnosu na suvlasnički dio njegovog oca VH.
11. Odgovara, da, a kao što je prethodno rečeno, u rješenju o nasljeđivanju iza oca tužitelja nije navedena predmetna nekretnina, međutim, valja reći, da to nije odlučno obzirom da u trenutku smrti ostavitelja nasljednici stupaju u njegovu pravnu poziciju glede svih pravnih entiteta, pa, dakle i oni koji se odnose na izvanknjižno stečeno vlasništvo.
12. Također, odgovara da u rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog oca tužitelja, osim tužitelju su kao nasljednici navedeni i tužiteljeva majka i sestra, pa je potrebno utvrditi, obzirom da je majka tužitelja preminula, tko je nasljednik iza nje i u odnosu na suvlasnički dio iza pokojnog oca tužitelja SH VH u opsegu od 2/8 dijela predmetne nekretnine, cijeneći pri tom i iskaz tužitelja da sa sestrom nije učinio diobu u odnosu na predmet spora, te na temelju tako utvrđenih činjenica ocijeniti da li je tužbeni zahtjev tužitelja barem djelomično osnovan.
13. Zbog navedenog a kako je za sada činjenično stanje pogrešno utvrđeno, to je temeljem čl. 370. ZPP odlučeno kao u izreci, s tim da će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud utvrditi kao relevantnim one činjenice na kojemu je ovaj sud ukazao u svom rješenju.
U Zagrebu, 9. prosinca 2025. godine
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić
