Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2349/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja VODOVOD ZAPADNE SLAVONIJE d.o.o., OIB: 71642681806, Nova Gradiška, Ljudevita Gaja 56, zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije [adresa]), zastupanog po punomoćniku Mislavu Karlovac, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 22. ožujka 2023., poslovni broj Povrv-127/2020-42, 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 22. ožujka 2023., poslovni broj Povrv-127/2020-42.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Kneza iz Svete Nedelje, Hrvatskih branitelja 49, poslovni broj OVRV-1741/2019 od 17. prosinca 2019. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju 64,68 eur/487,35 kn sa zakonskim zateznim kamatama. U toč. II. izreke se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 220,80 eur/1.663,60 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U toč. III. izreke se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 374,47 eur/2.821,48 kn, a toč. IV. izreke se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 486,36 eur/3.664,45 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv presude u toč. I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži naknadu troška sastava žalbe.

2.1. Protiv presude u toč. II., IV. i V. izreke žali se i tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalbe stranaka su neosnovane.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, presuda se prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

4.1. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.150,97 kn koji se odnosi na komunalne usluge za objekt na adresi [adresa].

6. Tijekom prvostupanjskog postupka, a sada i u žalbenom, sporna je osnova i visina tražbine te je li osnovan prigovor zastare.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da se utuženi iznos odnosi na naknade za zaštitu vode, fiksnih troškova održavanja- odvodnja, usluge potrošnje odvodnje, sakupljanja i prijevoza otpada, te sanacije i odlagališta za razdoblje od mjeseca lipnja 2011. do zaključno prosinca 2013., a od mjeseca siječnja 2014. do mjeseca ožujka 2016. na naknadu za zaštitu vode, fiksne troškove održavanja-odvodnje i usluge potrošnje odvodnje,

- da tužitelj od 1. siječnja 2014. ne naplaćuje usluge odvoz komunalnog otpada već usluge vezane za fiksne troškove održavanja-odvodnje, naknade za zaštitu vode i usluge potrošnje odvodnje,

- da se potraživanje tužitelja koje se odnosi na plaćanje komunalne naknade temelji na Zakonu o financiranju vodnog gospodarstva, koji uređuje vodne naknade, dok se tražbina tužitelja u odnosu na račune za izvršenu uslugu sakupljanja i prijevoza otpada, te naknade sanacije odlagališta temelji na Zakonu o otpadu i Zakonu o održivom gospodarenju,

- da tuženik nije priznao dugovanje prema tužitelju,

- da u smislu čl. 240. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) nije došlo do prekida zastare,

- da tuženik nije dokazao da je postupio prema odredbi čl. 79. Općih uvjeta tužitelja, odnosno obavijestio tužitelja o promjeni vlasništva nekretnine iza smrti oca pok. VZ,

- da tuženiku nisu dostavljani utuženi računi, ali mu nije mu mogla ostati nepoznata činjenica postojanja obveze podmirenja prema tužitelju,

- da su tražbine koje se odnose na troškove sakupljanje i prijevoza otpada, te naknade sanacije odlagališta zastarjele sukladno čl. 232. st. 1. ZOO za razdoblje od

25. srpnja do 17. siječnja 2014.

- da za dio tražbine od po 20,00 kn s dospijećem od 4. svibnja 2012., 11. lipnja 2012. i 16. srpnja 2012. (ukupno 60,00 kn), tužitelj nije dokazao osnovanost u smislu čl. 219. u svezi s čl. 221.a ZPP,

- da je zastarni rok 6 godina za tražbine po osnovi vodnih doprinosa i naknade za zaštitu voda (fiksne troškove održavanja voda, naknade za korištenje voda, naknade za zaštitu voda, usluge potrošnje odvodnje i naknade za fiksne troškove održavanja odvodnje) sukladno odredbi članka 94., stavak 1. i 2. Općeg poreznog zakona, u vezi s odredbom članka 74., stavak 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva,

- da su tražbine s osnove fiksne troškove održavanja voda, naknade za korištenje voda, naknade za zaštitu voda, usluge potrošnje odvodnje i naknade za fiksne troškove održavanja odvodnje u zastari za razdoblje od 25. srpnja 2011. do 15. prosinca 2013.,

- da nije zastarjelo potraživanje s osnove vodnih doprinosa i naknade za zaštitu voda za razdoblje od 17. siječnja 2014. do 15. travnja 2016. u visini od 487,35 kn,

- da je valjalo odbiti dio zahtjeva za iznos od 1.603,60 kn.

8. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na prigovorima da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je nekretnina spojena na vodnu infrastrukturu te da je zapuštena, odnosno da nitko ne živi tamo. Navedeni žalbeni navodi se sastoje od osporavanja utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojih se presuda male vrijednosti ne može pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP), slijedom čega ih ovaj sud nije razmatrao.

9. Žalbene navode da u spisu nema dokaza da je tuženik vlasnik nekretnine, odnosno da je naslijedio upravo nekretninu za koju su utužena potraživanja, tuženik ističe tek u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP), slijedom čega ih ovaj sud također nije razmatrao.

10. U odnosu na navode da je pogrešno primijenjena odredba čl. 461.a ZPP, valja odgovoriti da se radi o relativno bitnoj povredi, radi čega nije dopušteno pobijati presudu u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP).

11. Nadalje, žalbene prigovore tužitelja da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije priznao dugovanje u smislu čl. 240. Zakona o obveznim odnosima, valja odgovoriti da se predmetni navodi sastoje od osporavanja utvrđenog činjeničnog stanja i preocjene iskaza svjedoka i tuženika, zbog kojih se presuda male vrijednosti ne može pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP), slijedom čega ih ovaj sud nije razmatrao.

11.1. Osim toga, sama činjenica da postoji svijest dužnika da postoji dugovanje ne znači priznanje niti se činjenica da je tuženik i razgovarao sa zaposlenicima vezano za dugovanje može smatrati priznanjem duga u smislu čl. 240. ZOO-a.

12. Na žalbene navode tuženika da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio zastarne rokove u odnosu na potraživanje, odnosno da je zastara nastupila u odnosu na potraživanje od 64,68 eur/487,35 kn, valja reći sljedeće.

13. Odredbom iz čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO-a propisano je da zastarijevaju za jednu godinu tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, a odredbom iz čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

14. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za naplatu naknade za zaštitu voda te fiksnih troškova održavanja odvodnje, odnosno usluga potrošnje odvodnje (list 80- 105 spisa), dakle vodne naknade propisane u Zakonu o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/2009, 90/2011, 56/2013, 154/2014, 119/2015, 120/2016), pa se za zastaru ima primijeniti Opći porezni zakon ("Narodne novine" 147/08, 18/11) koji se kasnije mijenja i to "Narodne novine" 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16, 115/16 - dalje: OPZ.

15. Prema odredbi članka 94. stavak 1. OPZ pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamate i troškova ovrhe, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kad je zastara počela teći. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik samo utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe (članak 94. stavak 4. OPZ).

16. Prema odredbi članka 95. stavak 1. OPZ tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

17. Odredbom članka 96. stavak 1. OPZ apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za 6 godina računajući od dana kad je zastara počela teći, a prema odredbi članka 94. stavak 3., 4. i 5. ovog zakona.

18. Prema tome, u konkretnom slučaju za ocjenu osnovanosti prigovora zastare za naplatu gore navedenih vodnih naknada, odnosno doprinosa, nije mjerodavna odredba članka 233. ZOO na koji se poziva tuženik, nego su mjerodavne odredbe OPZ.

19. I prema pravnom shvaćanju sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. je da zastara tražbine po osnovi vodnih doprinosa i naknada za zaštitu vode se računa prema članu 94. stavak 1. OPZ u vezi s članom 74. stavak 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva.

19.1. Međutim imajući u vidu da je tužitelj kao ovrhovoditelj svoj prijedlog za ovrhu podnio kod navedenog javnog bilježnika 13. prosinca 2019. te zastarni rok od 6 godina, tada potraživanja u razdoblju od 31. siječnja 2014. do 31. ožujka 2016. nije u zastari, pa je posljedično tome i žalbu tuženika valjalo u ovom dijelu ocijeniti neosnovanom.

20. Konačno, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini, a što se žalbama posebno niti ne osporava (čl. 154 st. 2. i čl. 155 st. 1 ZPP).

21. Slijedom svega navedenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Sudac:

Josip Grubišić