Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3237/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice NR /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Katarina Šmit i Massimo Činić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo financija /OIB: 18683136487/, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P- 283/2023-12 od 10. svibnja 2024., na sjednici održanoj 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-283/2023-12 od 10. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-283/2023-12 od 10. svibnja 2024. je odbijen tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštene ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-610/2012-2 od 31. listopada 2012. (stavak I. izreke) i naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura (stavak II. izreke).
Pod stavkom III. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška.
2. Protiv presude žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe.
1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštene ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-610/2012-2 od 31. listopada 2012., koji tužiteljica (ovršenica upućena na pokretanje parnice iz ovrhe) temelji na opozicijskom razlogu iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a[2] - nastupanju zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnim ispravama.
6. Ispitivanjem pobijane presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tužiteljica, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
6.1. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja koju je moguće ispitati. Odbijanje suda da izvede neke od predloženih dokaza ne predstavlja povredu procesnih odredbi, već može eventualno imati za posljedicu nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
7. Tumačenje činjenica po tužiteljici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi nema značaj žalbenog razloga nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP- a), niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je za tražbinu (porez na dodanu vrijednost) iz ovršnih isprava – "Prijava poreza na dodanu vrijednost" za razdoblje od 1. rujna 2009. do prosinca 2009. (Obrazac PDV) zastara počela teći 1. siječnja 2010., a po istoj Prijavi za 2010. godinu - 1. siječnja 2011., iz rješenja tuženice od 16. studenog 2009. (izvršno 8. siječnja 2010.) i od 6. prosinca 2010. (izvršno 31. prosinca 2010.) - 1. siječnja 2011. i zaključio da do pokretanja ovršnog postupka na temelju tih ovršnih isprava (23. listopada 2012.) nije protekao rok zastare od tri godine prema pravilima o zastari sadržanim u OPZ-a/2008[3] , kojima je između ostalog propisano:
- da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći (članak 94. stavak 1.);
2 Ovršni zakon (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., u daljnjem tekstu: OZ-a)
3 Opći porezni zakon (Narodne novine, broj: 147/2011., 18/2011., 78/2012., 136/2012., 73/2013., 26/2015., 44/2016., u daljnjem tekstu: OPZ-a/2008)
- da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate (članak 94. stavak 3.),
- da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe (članak 94. stavak 4.),
- i da zastara prava na naplatu tražbine po osnovi poreza, kamata i troškova ne nastupa ako je tražbina osigurana založnim pravom ili hipotekom koji su upisani u javnu knjigu, a u kojem slučaju će se tražbina naplatiti iz opterećenih stvari (članak 94. stavak 7.).
10. Stoga, nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (članak 94. OPZ-a/2008) kada za tražbine koje se prema navedenim ovršnim ispravama odnose na dug po osnovi porez na dodanu vrijednost za 2009. i 2010. godinu, kao početak roka zastare utvrdio istekom 2009. (1. siječnja 2010.) i istekom 2010. (1. siječanj 2011.).
10.1. Naprotiv, prvostupanjski je sud na temelju materijalnih dokaza, sadržaj kojih nije bio sporan, bez potrebe za saslušanjem tužiteljice kao stranke, utvrdio odlučne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo kada je opozicijski prigovor tužiteljice iz odredbe članka 50. stavaka 1. točke 11. OZ-a vezano za tražbinu tuženice po osnovi poreza na dodanu vrijednost o kojoj je odlučeno ovršnim ispravama, na temelju kojih je Općinski sud u Pazinu odredio ovrha pod poslovnim brojem Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-610/2012-2 od 31. listopada 2012., radi naplate iste na suvlasničkom dijelu nekretnine tužiteljice, ocijenio neosnovanim.
11. Neosnovano je i ustrajavanje tužiteljice na opozicijskom razlogu iz članka 50. stavak 1. točke 11. OZ-a vezano za tražbinu iz ovršnih isprava na temelju kojih je određena predmetna ovrha, a koje se odnose na doprinose za obvezno osiguranje.
12. Naime, prema pravilima o zastari sadržanim u odredbama ZDOO-a/2002[4] , koji je bio na snazi od 1. siječnja 2003. do 1. siječnja 2009., relativan rok zastare od 5 godina (članak 82. stavak 1.) i apsolutan rok zastare od 10 godina (82. stavak 6.) prava za naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe počeo je teći nakon isteka kalendarske godine u kojoj je obveznik sam obračunao obvezu ili u kojoj je tijelo nadležno za obračunavanje doprinosa utvrdilo obvezu, kamate, troškove ovrhe (članak 82. stavak 2. točka 3.), prekidao se svakom službenom radnjom tijela nadležnog obračunavanje i naplatu doprinosa usmjerenom na obračunavanje ili naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje obvezniku doprinosa (članak 82. stavak 3.) i nakon poduzimanja radnji počeo ponovo teći (članak 82. stavak 5.).
4 Zakon o doprinosima za obvezno osiguranje (Narodne novine, broj: 147/2002., 75/2003., 177/2004., u daljnjem tekstu: ZDOO-a/2002)
13. Budući da je zastara za najstarije potraživanje po osnovi doprinosa obveznog osiguranja za 2003. godinu prema mjerodavnim pravilima počela teći 1. siječnja 2004., da je na prijedlog tuženice 2007. godine određeno osiguranje namirenja te tražbine, nastavno i tražbine po istoj osnovi za razdoblje od siječnja 2005. do svibnja 2012., u kojem postupku je sudjelovala i tužiteljica kao protivnica osiguranja, da je tom i drugim poduzetim službenim radnjama (donošenjem odluka o utvrđivanju obveza po osnovi doprinosa, koje su dostavljane tužiteljici, bezuspješnom pokušaju naplate na pokretninama tužiteljice, provedena ovršna radnja 4. prosinca 2007.) prekinuta zastara i ponovo počela teći 5. prosinca 2007. (za najstarije potraživanje), a rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-610/2012-2 od 31. listopada 2012., određena ovrha radi namirenja tražbina po toj osnovi na predmetu osiguranja, suvlasničkom dijelu nekretnini tužiteljice iz predmetne parnice, po prijedlogu tuženice koji je podnesen prije isteka roka zastare od 5 godina (23. listopada 2012.), to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije osnovan opozicijski prigovor iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a niti vezano za namirenje tražbine iz ovršnih isprava na temelju kojih je određena ovrha 31. listopada 2012. pod poslovnim brojem Ovr-610/2012-2, radi namirenja duga po osnovi doprinosa obveznog osiguranja, a koji zaključak s obzirom na materijalne dokaze ne umanjuje sama činjenica što na okolnosti zastare tražbine o kojima je odlučeno ovršnim ispravama nije saslušana tužiteljica (prema odredbi članka 264. ZPP-a sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušanjem stranka, što nije slučaj u predmetnoj parnici).
14. Stoga, nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da ona kao porezna obveznica plaćanja doprinosa za osiguranja ne bi bila obaviještena o poduzetim radnjama tuženice usmjerenim na naplatu istih, da je po prvostupanjskom sudu pogrešno ocijenjen početak roka zastare za naplatu tražbina po osnovi doprinosa obveznog osiguranja, da nije jasno za koji dio tražbine je po tuženici utvrđena zastara (isto rješenje se nalazi u priklopljenom predmetu porezne uprave, sadržaj kojeg je pročitan na ročištu za glavnu raspravu /list 40. - 41./) i da nisu dani razlozi neizvođenja dokaza financijskim vještačenjem, poglavito ako se ima u vidu da se opozicijskom tužbom kakva i predmetna ne dotiče egzistencija, sadržaj i pravomoćnost odluke na temelju koje je ovrha određena, a što proizlazi iz okolnosti da se i opozicijski razlog zbog kojeg se tužba može podnijeti mora temeljiti na okolnostima koje su nastale nakon momenta na koji se odnosi pravomoćnost.
15. Dakle, prvostupanjski je sud ispitao podneske, argumente i dokaze iznesene po strankama vezano i za zastaru tražbine po osnovi doprinosa obveznog osiguranja o kojoj je odlučeno ovršnim ispravama, na temelju kojih je određene ovrha rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-610/2012-2 od 31. prosinca 2012., pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev i za odluku pod stavkom I. izreke dao dostatne i jasne razloge pod točkama 14. - 25. obrazloženja prvostupanjske presude, koji se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu.
16. Kako tužiteljica nije navela konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima, već se samo pozvala na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima pod stavkom II. i stavkom III. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.
17. Tužiteljici nije priznat trošak žalbe jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
18. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P- 283/2023-12 od 10. svibnja 2024. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužiteljici, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 9. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Nika Grospić Ivasović
