Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3257/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja FS pok. F iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dobrili Tenžera Kerum, odvjetnici u Sinju, protiv tuženika LS pok. L iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ines Milić, odvjetnici u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu

- Stalna služba u Sinju, poslovni broj Psp-111/2020 od 10. srpnja 2023., dana 9. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu - Stalna služba u Sinju, poslovni broj Psp-111/2020 od 10. srpnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da je tuženik time što je u razdoblju od 04. 07. do 06. 07. 2020. premjestio dobar dio kamenih vaca tužitelja s č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nabacao ih na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način kako je to prikazano i označeno plavim zatvorenim linijama na skici mjesta spora stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza iz svibnja 2023. tako da je time ujedno onemogućio tužitelja da pristupa do svojih u blizini smještenih nekretnina zasmetao tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu odnosno suposjedu nekretnine označene kao dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] onako kako je to prikazano na naprijed opisanoj skici stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza pa da mu se naloži da u roku od 8 dana uspostavi ranije stanje posjeda odnosno suposjeda na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da na vlastiti trošak vrati i uredno posloži uz suhozid položen uz rub i na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sve po njemu razbacane kamene vace tužitelja ili će to o njegovom trošku učiniti tužitelj i time ujedno omogućiti tužitelju pristup do njegovog vrta i voćnjaka, a ujedno mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda odnosno suposjeda tužitelja. Pod točkom II. izreke dužan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 398,17 €[1] /3.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite jer da ga je tuženik zasmetao u posjedu odnosno suposjedu time što je premjestio "dobar dio" kamenih vaca sa č. zem. [katastarska čestica] na č. zem. [katastarska čestica] čime da ga je onemogućio u pristupu do svojih u blizini smještenih nekretnina i čime da ga je zasmetao u njegovom posljednjem mirnom posjedu odnosno suposjedu nekretnine označene kao dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i uspostava ranijeg stanja posjeda odnosno suposjeda na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da na vlastiti trošak vrati i uredno posloži uz suhozid položen uz rub i na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sve po njemu razbacane kamene vace tužitelja.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, pobijano rješenje ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima rješenja, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

6. Nadalje, imajući u vidu sadržaj istaknutih žalbenih razloga proizlazilo bi da tuženik ukazuje na ostvarenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP-a. Stajalište je ovog žalbenog suda da su provedeni dokazi cijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

- da iz posjedovnog lista broj 268 k. o. [katastarska općina] za č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je tužitelj upisan kao posjednik dijela ovih nekretnina, a uvidom u katastarski plan utvrđeno je da ove nekretnine međusobno graniče;

- da iz uvida u službenu zabilješku PP Sinj od 2. travnja 2020. proizlazi da je intervenirala policija radi bacanja kamenja sa jedne parcele na drugu nakon čega tužitelj izjavljuje da je počeo čistiti zajednički prolaz te kamenje vraćati gdje je bilo u prvobitni položaj, nakon čega tuženik vraća kamenje te ga počinje bacati. Isto tako, iz službene bilješke od 2. travnja 2020. proizlazi da je policijski službenik utvrdio da je u obavljenom pojedinačnom razgovoru sa tužiteljem i njegovom kćeri te tuženikom utvrđeno da ima narušavanja javnog reda i mira u vidu vike i galame;

- da iz uvida u službenu zabilješku PP Sinj od 30. ožujka 2020. proizlazi da je tužitelj prijavio tuženika da sječe grane sa stabla i premješta drvene letve koje su se nalazile na hrpi kamenja izvan dvorišta;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na očevidu tužitelj pokazao naslaganu hrpu kamenja koja je položena okomito na ulični suhozid, a potom pokazuje svoje zemljište koje se nalazi ispod nadstrešnice od željeznih cijevi, a također je pokazao i hrpu kamenja položenu uz kameni ogradni zid stambenog objekta koji nosi anagrafsku oznaku [adresa]. Nadalje, vještak utvrđuje da obje hrpe kamenja su u skici mjesta spora označene plavim zatvorenim linijama te je u skici mjesta spora vidljivo da se obje hrpe kamenja nalaze unutar k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Isto tako, vještak je utvrdio da južna hrpa kamenja ima približne dimenzije od 3,7 metara x 1 metar, a sjeverna hrpa ima dimenzije 2,10 m x 0,5 m dok je zemljište tužitelja označeno zatvorenom isprekidanom linijom te zahvaća k. č. [katastarska čestica]. Zatim, proizlazi da suhozid koji dijeli ulicu od zapadnog zemljišta je sastavni dio k. č. [katastarska čestica] odnosno njoj pripada;

- da je vještak uspoređujući stanje zatečeno u trenutku održavanja očevida s fotografijom dostavljenom uz tužbu na listu 6 spisa, naveo da je u smjeru istok – zapad hrpa kamenja bila na istom mjestu, ali se o njezinu položaju u smjeru sjever – jug nije mogao očitovati s dovoljnom sigurnošću zbog čega je taj pravac označio samo isprekidanim linijama te je svojem nalazu i mišljenju priložio skicu mjesta spora te na licu mjesta snimljene fotografije koje zorno dočaravaju predmet spora;

- da iz iskaza svjedoka RS proizlazi da se stranke spore oko kamenja položenog u blizini ceste, da se s ceste skrene lijevo nizbrdo na jedan put koji da je dosta strm i sa čije lijeve strane da je bilo složeno kamenje na način da se tuda moglo proći, da je dolazio i u ožujku, travnju i srpnju 2020. budući da je bio angažiran oko poljoprivrednih radova te mu je tuženik govorio da s tužiteljem ima spor, ali da on nije vidio u čemu je problem jer da je kamenje uvijek stajalo jednako kako je i pamtio i da njemu to uvijek isto izgleda, da se preko hrpe kamenja ne može proći, nego uz nju, da je sve jednako kao i od polovice ožujka 2020. kad je prvi put išao saditi krumpire.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da su iskazi saslušanih stranaka su kontradiktorni u dijelu u kojem opisuju vrijeme odvijanja spornih događaja jer tuženik tvrdi da se kamen nije pomicao od početka travnja 2020., dok tužitelj tvrdi da je smetanje posjeda izvršeno između 04. i 07. srpnja 2020. iako o tome utuženom razdoblju nema materijalnih dokaza budući da policija nije intervenirala, a iskazi svjedoka i stranaka o ovim okolnostima ili su kontradiktorni ili nejasni, ali utvrđuje da je tužba podnesena unutar zakonskog roka te da odbacivanjem tužbe u ovom predmetu ne bi bio riješen meritum spora što zasigurno ne ide u prilog tuženiku, a tužitelj bi bio onemogućen u traženju posjedovne zaštite.

9. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj postavljenim zahtjevom traži utvrditi da ga je tuženik zasmetao u posjedu odnosno suposjedu time što je premjestio "dobar dio" kamenih vaca sa č. zem. [katastarska čestica] na č. zem. [katastarska čestica] čime da ga je onemogućio u pristupu do svojih u blizini smještenih nekretnina i čime da ga je zasmetao u njegovom posljednjem mirnom posjedu odnosno suposjedu nekretnine označene kao dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i da tuženik uspostavi ranije stanje posjeda odnosno suposjeda na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da na vlastiti trošak vrati i uredno posloži uz suhozid položen uz rub i na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sve po njemu razbacane kamene vace tužitelja. Prvostupanjski sud zaključuje da iz postavljenog zahtjeva je nejasno traži li tužitelj utvrditi da ga je tuženik smetao u posjedu ili pak u suposjedu, je li ga tuženik smetao u posjedu hrpe kamenja ili pak u posjedu ili suposjedu dijela zemljišta na kojem je kamenje bilo položeno te na koncu je li možda smetan u posjedu ili suposjedu prava stvarne služnosti puta do drugih svojih nekretnina pa ukoliko se radi o smetanju posjeda prava stvarne služnosti, za navesti je da tužitelj nije potpuno isključen niti bitno ograničen u pristupu do nekretnina u njegovu posjedu čemu se sud uvjerio na licu mjesta, tužitelj naime do svojeg vrta može pristupiti i eventualno premješteno kamenje ne mijenja bitno način pristupa do tužiteljeva vrta. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik tužitelju oduzeo posjed kamenja, naime tužitelj niti ne tvrdi da je makar jedan njegov kamen tuženik oduzeo, već navodi da bi bila samo promijenjena lokacija "dobrog dijela kamenih vaca".

10. Također, prvostupanjski sud zaključuje da iz izvedenih dokaza, a posebno iz iskaza samog tužitelja, ne proizlazi da je tužitelj bio u ni u suposjedu, ni u posjedu spornog dijela zemljišta koji predstavlja krajnji sjeverni dio nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da iz iskaza samog tužitelja proizlazi da su se prednici stranaka pred više desetljeća podijelili na način da je tuženiku (odnosno njegovim prednicima) pripao dio predmetnih nekretnina sjeverno od tužiteljeva vrta pa iz iskaza tužitelja (u kojem dijelu je suglasan i iskaz tuženika) proizlazi da je upravo tuženik u isključivu posjedu ovog dijela zemljišta. Konačno, kamenje je pri očevidu zatečeno na krajnjem južnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan ogradnog zida tužiteljeve kuće i na dijelu zemljišta koji u naravi predstavlja put koji nije u isključivom posjedu tužitelja niti je položenim kamenjem tužitelj u potpunosti isključen od dotadašnjeg suposjeda puta niti bitno ograničen u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti pa slijedom navedenog zaključuje da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe budući iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj bio u isključivom posjedu (pa niti u suposjedu) krajnjeg sjevernog dijela čest. zem. [katastarska čestica] niti da je njegov suposjed na krajnjem južnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] bitno ograničen, odnosno da je iz suposjeda u potpunosti isključen, slijedom čega odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane odluke.

11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dok je st. 2. istog članka propisano da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

13. Tuženik osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju povredu postupka tuženik sadržajno u žalbi također ističe.

14. Naime, kako to proizlazi iz postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelj traži da se utvrdi da ga je tuženik zasmetao u njegovom posljednjem mirnom posjedu odnosno suposjedu nekretnine označene kao dio č. zem. [katastarska čestica] k.o. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da obje hrpe kamenja su u skici mjesta spora označene plavim zatvorenim linijama te je u skici mjesta spora vidljivo da se obje hrpe kamenja nalaze unutar k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Zatim, iz iskaza tužitelja proizlazi da je zemljište podijeljeno među prednicima stranaka još 1930-ih godina, da on drži u posjedu dio č. zem. [katastarska čestica] koji je u skici prikazan kao pravokutnik - trapez, a tuženik dio sjeverno od njegova dijela prema č. zem. [katastarska čestica], a da dio čest zem 1439 cijelom svojom duljinom sa sjeverne strane kao i dio čestice 1440/3 služi kao pristup oranicama, vrtovima i voćnjacima. Isto tako, iz iskaza tuženika proizlazi da je čestica 1439 u naravi podijeljena i da njemu pripada zemljište sjeverno od granica tužiteljevog vrta pa sve do granice s čest. zem. [katastarska čestica] te ga nikad nitko nije ometao u posjedu čestice 1439, a on je to održavao te na toj čestici nikad nije bilo kamenja ni ičega drugog pa tako niti spornih kamenih vaca.

15. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao u smislu odredbe čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da se nalazio u posljednjem posjedu spornog dijela kčbr. [katastarska čestica] za koju traži posjedovnu zaštitu. Sud prvog stupnja je dakle, pravilno ocijenio iskaze tuženika koje je doveo u svezu s očevidom na licu mjesta te iskazom tužitelja u tom dijelu te je na temelju istih pravilno zaključio da se je u posljednjem posjedu spornog dijela kčbr. [katastarska čestica] nalazio upravo tuženik, a ne tužitelj te je osim toga utvrđeno da na kčbr. [katastarska čestica] nikada nije bilo kamenja niti spornih kamenih vaca.

16. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da obje hrpe kamenja su u skici mjesta spora označene plavim zatvorenim linijama te je u skici mjesta spora vidljivo da se obje hrpe kamenja nalaze unutar k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] dok iz iskaza svjedoka RS proizlazi da je kamenje uvijek stajalo jednako kako je i pamtio i da njemu to uvijek isto izgleda, da se preko hrpe kamenja ne može proći, nego uz nju, da je sve jednako kao i od polovice ožujka 2020.

17. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj bio u isključivom posjedu (pa niti ne u suposjedu) krajnjeg sjevernog dijela čest. zem. [katastarska čestica] niti da je njegov suposjed na krajnjem južnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] bitno ograničen, odnosno da je iz suposjeda u potpunosti isključen, a što bi proizlazilo da tužitelj tužbenim zahtjevom traži. Nisu osnovani dakle, žalbeni navodi tužitelj da je sud pogrešno ocijenio personalne dokaze i fotografije koje su priložene u spis, a iz kojih prema stavu tužitelja, proizlazi da se upravo tužitelj nalazio u posljednjem posjedu spornog dijela kčbr. [katastarska čestica]. te se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanja vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud. Naime sud prvog stupnja je pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio kako personalne, tako i materijalne dokaze koji su izvedeni tijekom postupka koje je doveo u međusobno u svezu, te je na temelju istih pravilno utvrdio da tužitelj nije dokazao da se nalazio u posljednjem posjedu spornog dijela nekretnine.

18. Dakle, u prvostupanjskom postupku sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze, te je, posljedično tome, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 22. st. 1. i 2. u svezi s čl. 10. st. 1. ZVDSP kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Pri tome nije relevantno niti vlasništvo spornog kamenja u konkretnom slučaju jer tužitelj traži posjedovnu zaštitu u odnosu na česticu 1439, a za navedeno je jedino odlučno tko je bio u posljednjem mirnom posjedu spornog zemljišta i da li je i tko utuženi čin izvršio.

19. Ostali žalbeni navodi su neodlučni, obzirom zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnih smetanja njegovog posjeda, ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i bio samovlasno smetan (čl. 21. st. 1. ZVDSP) te sud odlučuje isključivo prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika.

20. U pogledu odluke o parničnom trošku, valja reći da je odluka o troškovima postupka također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova pri čemu kako je tužitelj izgubio parnicu dužan je naknaditi tuženiku parnični trošak.

21. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 438. ZPP-a potvrđeno je pobijano rješenje i odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom I.

22. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić