Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5326/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda, kao predsjednice vijeća Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., Gabriele Topić Kordej sutkinje izvjestiteljice i Renate Đaković Vranković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Odvjetničko društvo Glamuzina & Grošeta d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-223/2024-17 od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-223/2024-17 od 20. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke, te pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u visini 2358,62 eur sa zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P- 223/2024-17 od 20. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 2358,62 eur sa zateznom kamatom i rješava:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u visini 2672,93 eur sa zateznom kamatom.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na tužbu.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja, pod točkom I. izreke, je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke.

Pod točkom II. izreke je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu, a kako je to pobliže navedeno pod tom točkom izreke.

Pod točkom III. izreke je tužiteljici dosuđen parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

U odgovoru na tužbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te traži trošak sastava odgovora na tužbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nije kontradiktorna, sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama i okolnostima, te se može ispitati slijedom čega nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11 ZPP na koju ukazuje tuženik. Pored navedenog valja reći da nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te isplata razlike preplaćenog iznosa temeljem tih ništetnih odredaba.

6. Otklanjanju se kao neosnovane tvrdnje iz žalbe tuženika da prvostupanjska presuda predstavlja povredu prava na pravično suđenje zbog toga jer je prvostupanjski sud zanemario navode i dokazne prijedloge tuženika. U dokaznom postupku pred sudom prvog stupnja su po prijedlogu tuženika izvedeni svi dokazi koji su bili potrebni za utvrđenje činjeničnog stanja, a dokazni prijedlog za saslušanje djelatnice JC nije proveden jer je tuženik od tog dokaznog prijedloga odustao. Tako da se ne bi radilo o tome da su u potpunosti zanemareni navodi i dokazni prijedlozi tuženika, kao što se to netočno tvrdi u žalbi. Slijedom navedenog se kao neosnovan otklanja žalbeni prigovor o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) kao i žalbeni prigovor o povredi prava iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).

7. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je u bitnome slijedeće:

- da su tuženik, kao kreditor i tužiteljica, kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu dana 30. travnja 2008., a kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 21.953,10 švicarskih franaka u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita i da je ugovorena valutna klauzula,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,75 % godišnje,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim njegovim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnik kreditnih usluga, kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe i to u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. o valutnoj klauzuli, a u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. o promjenjivoj kamatnoj stopi,

- da su navedene presude donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502.a-502.h ZPP-a i čl. 131.-141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu,

- da se tužiteljica u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njezini interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršila isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

8. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala uz švicarski franak nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su zbog toga na osnovi čl. 81. u vezi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) ništetne.

9. Nadalje je prvostupanjski sud temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrdio tražbinu za valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu te naložio tuženiku isplatu osnovom odredbe čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11., 78/15. 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023. - dalje: ZOO) otklonivši prigovor zastare tražbine kao neosnovan.

10. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14., 110/15., 14/19.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ga u postupku povodom restitucijskog zahtjeva tužiteljice obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove povodom restitucijskog zahtjeva individualnog potrošača, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači, suprotno pravnom shvaćanju tuženika, mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

11. Nadalje, prema čl. 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna, s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo.

12. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila iznose u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka koje vještačenje je provedeno sukladno odredbama čl. 258.-260. ZPP, radi čega ga je i prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao stručan I obrazložen te je za pojedine preplaćene mjesečne iznose na ime promjenjive kamatne stope I valutne klauzule tužitelju pravilno dosudio utuženi iznos. Kako tuženica nije imala primjedbi na matematički izračun vještaka, a tužbeni zahtjev je postavljen sukladno matematičkom izračunu vještaka, to je neosnovan navod tuženice kojim prigovara primijenjenoj kamatnoj stopi pri izračunu vještaka.

13. Nije u pravu tuženik kada se u žalbi poziva na čl. 326. ZOO koji propisuje da se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor je u cijelosti ispunjen. Naime, u konkretnom slučaju radi se o isplati izvršenoj temeljem ništetnih odredbi Ugovora koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, što ne predstavlja "zabranu manjeg značaja", već uvelike određuje bitne sastojke Ugovora.

14. Pravilno je određen tijek početka zateznih kamata od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, obzirom je nesporno da je u odnosu na valutnu klauzulu i kod promjene ugovorene kamatne stope tužena banka postupala nepošteno, pa dakle tužitelj prema čl. 1115. ZOO-a, ima pravo na naknadu i zateznih kamata od dana stjecanja.

15. Pravilno je odbijen i istaknuti prigovor zastare, i to upravo uzimajući u obzir pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17, od 20. ožujka 2018., odnosno kako je nesporno da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a kojom je utvrđena ništetnost u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule i načina promjene kamatne stope, postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17, od 14. lipnja 2018., i presude poslovni broj Pž-7129/13, od 14. lipnja 2014., a tužba u ovom predmetu je podnesena 12. lipnja 2019., to proizlazi da nije protekao petogodišnji zastarni rok za isticanjem restitucijskih zahtjeva temeljem tako utvrđenih ništetnih odredbi, a takav stav u pogledu početka računanja roka zastare kod ovakve vrste restitucijskih zahtjeva zauzet je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/22, od 31. siječnja 2022.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita u osnovu sukladno čl. 154. st. 1., ali ne i u visini čl. 155. ZPP. Naime, pravilno navodi tuženik da su tužiteljici protivno odredbi Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14. 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23. dalje: Tarifa) dosuđeni troškovi za sastav više od 4 podnesaka. Analizirajući sadržaj obrazloženja prvostupanjskog sud u dijelu o troškovima postupka valja reći da je pravilno dosuđen trošak sastava podnesaka 12. srpnja 2021., 6. listopada 2022, 7. listopada 2022. i 29. kolovoza 2024. po Tbr. 8. t. 1. Tarife (ukupno 800 eur).

17. Podneskom od 7. svibnja 2021. dostavlja se uplatnica kao dokaz o plaćanju sudske pristojbe koji trošak sastava podneska ne može ići na teret tuženika jer je to obaveza koju je tužiteljica bila dužna ispuniti prilikom podnošenja tužbe; podnesak 5. listopada 2021. je odgovor na žalbu koji trošak nije nužan za vođenje postupka; podnesci 8. lipnja 2022., 9. lipnja 2022., 28. lipnja 2022., 29. srpnja 2022. i 3 studeni 2022. su obrazloženi podnesci koji sadrže sudsku praksu ili se ponavljaju već izneseni navodi pa stoga nisu bili potrebni za vođenje postupka; podnesak 6. rujna 2022. ne prileži spisu (ukupno 1450 eur).

18. Podnesak 20. rujna 2022. je podnesak kojim se dostavlja uplatnica za vještačenje, a podnesak 8. srpnja 2024. je podnesak kojim se tužiteljica po pozivu suda očituje o izvođenju dokaza. a ti podnesci po ocjeni ovog drugostupanjskog suda predstavljaju podneske na koje se priznaje nagrada po Tbr. 8. t. 4. Tarife (ukupno 100 eur). Pravilno je, suprotno žalbenim navodima dosuđen trošak za pristup punomoćnika tužiteljice na 2 ročišta za objavu jer je to u skladu s Tbr. 9. t. 3. Tarife (ukupno 200 eur).

19. Slijedom navedenog tužiteljici je osnovano dosuđen parnični trošak za zastupanje po odvjetniku u visini 1600 eur što s PDV iznosi 2000 eur. Također je pravilno tužiteljici dosuđen trošak vještačenja u cijelosti u visini 265,45 eur te za sudsku pristojbu na presudu P-197/21 u visini 93,17 eur jer je taj trošak i u tom iznosu tužiteljica imala.

20. Zato je valjalo djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o parničnim troškovima na način da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 2358,62 eur, dakle za iznos od 2672,93 eur sa zateznim kamatama.

21. O trošku odgovora na žalbu odlučeno je temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za ovaj postupak.

22. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer je sa žalbom uspio samo u odnosu na sporedni zahtjev, a prema odredbi čl.35.stav.2. ZPP-a sporedni zahtjev nije kvalifikatorni element utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, to ni zatraženi trošak sastava žalbe ne udovoljava pretpostavci normiranoj odredbom čl.164.stav.1. i 2. ZPP-a pa je tuženikov zahtjev radi naknade mu troška sastava žalbe valjalo odbiti.

23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke osnovom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373 t. 3. ZPP.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.