Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2176/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Davorinu Mičinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv prvo tuženika RH, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugo tužene ŠH, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćnici Vesni Narančić, odvjetnici u Krapini, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi prvo i drugo tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-308/2022-21 od 27. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvo i drugo tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P- 308/2022-21 od 27. veljače 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvo i drugo tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke je utvrđeno da Ugovor o darovanju od 17.12.2021., sklopljen između prvo i drugo tuženika, gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine koja iznosi 16.776,32 €/ 126.401,22 kn[1] , zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose od po 254,19 €/ 1.915,17 kn, dospjele u periodu od 31. ožujka 2016. do 31. kolovoza 2021., kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke presude. Pod točkom II. izreke je utvrđeno da su prvo i drugo tuženici dužni trpjeti da tužitelj namiri svoju tražbinu u iznosu iz točke I. koju ima prema prvo tuženiku, prodajom nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Krapina, opisane kao z.č.br. 283/2, KUĆA I DVORIŠTE U [adresa], površine 119 čhv, upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarske općine: 315214, [adresa]. Točkom III. izreke je naloženo prvo i drugo tuženiku da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 3.645,40 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2024. do isplate.

2. Protiv navedene presude žale se prvo i drugo tuženici zbog svih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92,, 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07

- Odluka USRH, 84/08., 96/08 - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14 - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda prvostupanjskog suda preinači uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja s osnove pobijanja pravnih radnji dužnika.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koji sadržajno ističu prvo i drugo tuženici.

7. U sklopu prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je prvo tuženik ovjerenom izjavom kod javnog bilježnika Vlasta Podgajskog 9. kolovoza 2011. potvrdio da je tužitelj 2. kolovoza 2010. podigao kredit u iznosu od 18.800,00 € koji je u cijelosti dan tužitelju i koji se obvezao vraćati isti u 120 mjesečnih rata od po 253,57 € do cjelokupne otplate,

-da je prvo tuženik 16. kolovoza 2011. putem dvije bjanko zadužnice, potvrđene od strane javnog bilježnika Vlasta Podgajskog iz Zaboka pod brojem OV-9540/11 i OV- 9540/11 uz upozorenje da imaju pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi te svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha, dao suglasnost da se tužitelju naplati tražbina u iznosu od 100.000,00 kn te 95.0000,00 kn, zapljenom računa prvo tuženika,

- da je tužitelj protiv prvo tuženika 17. 12. 2019. podnio zahtjev za izravnom naplatom Financijskoj agenciji temeljem bjanko zadužnice te je FINA dopisom od 15. srpnja 2022. izdala potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( "Narodne novine" broj: 68/2018., 2/2020., 46/2020., 83/2020. i 133/2020),

- da je prvo tuženik bio vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Krapina, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], KUĆA I DVORIŠTE U [adresa], površine 119 čhv, koja je temeljem ugovora o darovanju od 17. 12. 2021. uknjižena s upisom prava vlasništva za korist drugo tuženice,

- da je drugo tuženica majka prvo tuženika,

- da je provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mladenu Pavetiću, dipl. oec. utvrđeno da dug prvo tuženika iznosi ukupno 229.820,40 kn ili 30.428,40 €, (120 rata x 1.915,17 kn = 229.820,40 kn 120 rata x 253,57 € = 30.428,40 €) a tuženik je u periodu do 8. 6. 2022. uplatio na račun tužitelja ukupno 98.100,00 kn ili 13.020,11 € obračunatih prema tečaju konverzije.

8. Temeljem takvih utvrđenja, a polazeći od nesporne činjenice da su prvo tuženik i drugo tužena sin i majka, a sklapanje ugovora o darovanju za predmetnu nekretninu predstavlja besplatno raspolaganje, slijedom čega su tuženici znali da takvim raspolaganjem nanose štetu tužitelju kao vjerovniku, koji je u postupku dokazao da prvo tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine, a što proizlazi iz potvrda o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (list 18-19 i 28 spisa), tim više što je prvo tuženik Ugovorom o darovanju uknjižio pravo osobne služnosti – pravo plodouživanja u svoju korist iako i nadalje koristi cijelu nekretninu, čime je tužitelja onemogućio u naplati predmetnog potraživanja, slijedom čega sud prvog stupnja pronalazi da su u cijelosti ispunjene zakonske pretpostavke za pobijanje predmetnog ugovora o darovanju, pa primjenom čl. 66. i čl. 70. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023; dalje: ZOO) usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti i nalaže tuženiku nadoknaditi parnične troškove postupka.

9. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, odredbom čl. 66. st. 1. i 2. ZOO propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

10. Kako u postupku nije sporno da je prvo tuženik sin drugo tuženice, kao niti činjenica prema kojoj su isti sklopili 17. 12. 2021. ugovor o darovanju nekretnina temeljem kojeg je drugo tuženica uknjižena kao vlasnica nekretnina, a tužitelj predstavlja vjerovnika sa dospjelom tražbinom za isplatom, to je isti aktivno legitimirana osoba za podnošenje tužbe u smislu čl. 66. ZOO, pri čemu se temeljem čl. 67. st. 2. ZOO pretpostavlja da je ugovor o darovanju poduzet na štetu tužitelja ako zbog njega dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine, i koju posljednju činjenicu je tužitelj također dokazao provođenjem ovršnih postupaka na novčanim sredstvima prvo tuženika u sklopu kojih očigledno nije uspio namiriti svoju tražbinu.

11. Prvo i drugo tuženici u žalbenim navodima ne osporavaju činjenicu besplatnog pravnog raspolaganja nekretninama koje su predmetom postupka, kao niti činjenicu postojanja dugovanja, a žalbeni razlog iscrpljuju u tvrdnji o djelomičnom podmirivanju potraživanja u visini od 1.200,05 €. U odnosu na navedeno valja ukazati da je tužitelj u postupku dokazao propisane pretpostavke za pobijanje pravnih radnji prvo tuženika kao njegova dužnika ( čl. 69. st. 1. 2. i 3. ZOO), pri čemu je provedenim vještačenjem utvrđeno da preostalo nepodmireno dugovanje iznosi čak i više od ukupno utuženog iznosa, pa tako izneseni prigovor nije osnovan niti utječe na u postupku utvrđene i dokazane zakonske pretpostavke za pobijanje pravnih radnji.

12. U odnosu na preostali žalbeni navod prvo i drugo tuženika kojima ističu prigovor zastare, riječ je o prigovoru koji tuženici nisu istaknuli u prvostupanjskom postupku i o kojemu drugostupanjski sud nije u mogućnosti odlučivati primjenom odredbe čl. 352. st. 2. ZPP, kojom je propisano ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili drugi prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi.

13. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), pri čemu tuženici samu visinu nisu posebno osporavali.

15. Slijedom svega navedenog, žalbu prvo i drugo tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

16. Zahtjev prvo i drugo tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nisu uspjeli te je stoga valjalo, sukladno čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 9. prosinac 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić