Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1410/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Antunu Maričiću, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi raskida ugovora o osnivanju prava doživotnog plodouživanja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1206/2023-9 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1., 2. i 3. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1206/2023-9 od 13. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se raskida ugovor o osnivanju prava doživotnog plodouživanja sklopljen između pok. UG, kao vlasnika nekretnine i tuženice ZG, kao ovlaštenice plodouživanja - plodouživateljice koji ugovor je sklopljen dana 15. studenog 2019. i ovjeren kod javnog bilježnika Nevenke Nakić broj: Ov-12671/2019 koji ugovor je uknjižen u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku pod brojem Z-14948/2019.

2. Protiv navedene presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskidom Ugovora o osnivanju prava doživotnog plodouživanja sklopljenog 15. studenog 2019. između sada pok. oca tužitelja UG i ovdje tuženice (dalje: Ugovor).

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a niti žalitelji određeno ne navode koja bi to bitna povreda bila učinjena.

6. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelji navode neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njihovog viđenja predmetne pravne situacije.

7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je pokojni otac tužitelja UG živio u izvanbračnoj zajednici sa tuženicom te su nakon određenog vremena sklopili Ugovor o osnivanju prava doživotnog plodouživanja ovjeren pod brojem OV 12671/2019 kod javnog bilježnika Nevenke Nakić dana 15.11.2019 te je isti evidentiran u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku na nekretnini koja se katastarski identificira kao kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina];

- da iz čl. 2. navedenog Ugovora proizlazi da pok. UG kao vlasnik nekretnine čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zk. ul. [broj ZK uloška], osniva u korist tuženice kao plodouživateljice pravo doživotnog plodouživanja na teret predmetne nekretnine, dok je čl. 4. naznačeno da ugovorne strane složno izjavljuju da ugovor predstavlja njihovu stvarnu volju te se odriču pobijanja ugovora iz bilo kojeg razloga;

- da je presudom Općinskog suda u Šibeniku posl. broj P-3527/05 od 24. siječnja 2007. pod točkom I. utvrđeno da su stranke temeljem nasljedstva iza smrti LG stekle 1/3 nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], kuća 420 m2, svaka za po ¼;

- da iz izjave pok. BG od 7. kolovoza 2020. proizlazi da je naveo da je sa tuženicom sklopio ugovor o osnivanju prava doživotnog plodouživanja te da su na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj O-160/2002 od dana 13. kolovoza 2002. i temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku broj P 3527/05 od dana 24. siječnja 2007. suvlasnici nekretnine upisane u Zemljipnoknjižnom odjelu [adresa] K. O. [katastarska općina] broj ZK uloška [broj ZK uloška] kat. čest. [katastarska čestica], kuća, površina 420 m2 njegov sin i kćerka, a da je predmetni ugovor sklopio iako je znao da nekretnina nije u njegovom suvlasništvu već u suvlasništvu sina i njegove kćeri pa zbog povrede načela savjesnosti i poštenja izjavom želi raskinuti predmetni ugovor;

- da iz izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] Zem. uložak [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], proizlazi da su upisani kao suvlasnici NG u 1/12, zatim GG u 11/24 te JG u 11/24, dok je u teretovnici uknjižena osobna služnost - pravo plodouživanja temeljem Ugovora o osnivanju prava doživotnog plodouživanja od 15. studenog 2019. za korist tuženice ZG.

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelji svojim zahtjevom traže da se raskine Ugovor o osnivanju prava doživotnog plodouživanja sklopljen 15. studenog 2019. između sada pok. oca UG i ovdje tuženice i to zbog sljedećih razloga, da je od sklapanja predmetnog ugovora došlo do promijenjenih okolnosti, i to da je još prije očeve im smrti, a nakon sklapanja Ugovora, prestala izvanbračna zajednica postojeća između oca im UG i tuženice, da je njihov otac predmetnu nekretninu opteretio osobnom služnošću bez njihove suglasnosti, a kao preostalih suvlasnika iste i da je tuženica iskazala loše ponašanje i nezahvalnost prema sada pok. im ocu i njima osobno.

9. Prvostupanjski sud zaključuje da u odnosu na razlog da je nakon sklapanja Ugovora, a više od godinu dana prije očeve smrti, došlo do prestanka izvanbračne zajednice između stranaka Ugovora ne predstavlja okolnost čija bi zakonska posljedica bila raskid ugovora. Isto tako, činjenica da je njihov sada pok. otac predmetnu nekretninu opteretio osobnom služnošću u korist tuženice bez njihove suglasnosti, a kao preostalih suvlasnika iste, također ne predstavlja razlog koji bi doveo do raskida ugovora, već isto predstavlja razlog ništetnosti Ugovora (članak 41. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.), koji zahtjev tužitelji ne stavljaju u ovoj parnici. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje i da razlog istaknut po tužiteljima u prilog zahtjevu za raskid Ugovora da je tuženica iskazala loše ponašanje i nezahvalnost prema sada pok. im ocu i njima osobno, sve da i jest tako, ne predstavlja zakonski razlog za raskid Ugovora, već isto predstavlja razlog opoziva ugovora o darovanju u smislu odredbi članka 494. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.). Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da iz činjeničnog supstrata tužbe ne proizlazi osnovanost postavljenog zahtjeva tužitelja kojim traže da se raskine Ugovor te odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

10. Zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud. Naime, iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je i pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti na jednak način.

11. Naime, tužitelji u konkretnom slučaju zahtijevaju raskid predmetnog Ugovora zbog promijenjenih okolnosti koje se sastoje u tome da je izvanbračna zajednica između sada pok. oca BG i tuženice prestala nakon sklapanja tog ugovora i to da je prestala više od godinu dana prije smrti UG koji je preminuo **.**.2020. kao i da su prije smrti UG koji je preminuo **.**.2020. kao i da su njihovi odnosi bili narušeni.

12. Odredbom čl. 369. st. 1. ZOO-a propisano je da ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine.

13. U konkretnom slučaju prestanak izvanbračne zajednice ili narušeni odnosi sa nasljednicima pok. oca BG predstavljaju okolnosti koje su nastupile nakon zaključenja predmetnog ugovora. Međutim, takve okolnosti ne predstavljaju zakonom predviđen razlog za prestanak ugovora o osnivanju prava doživotnog plodouživanja, niti predstavlja raskidni razlog u smislu obveznog prava kao niti izvanredne okolnosti, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud. Pored toga izvanredne okolnosti iz čl. 369. st. 1. ZOO-a odnose se na okolnosti koje se u pravilu nalaze izvan stranaka (viša sila), odnosno koje su nepredvidive i na koje se nije moglo računati jer se normalno ne dešavaju i ne mogu se otkloniti (kao što su neotklonjivi prirodni događaji poput poplava, potres, političke i društvene promjene i dr.), a u što nedvojbeno ne spada okolnosti koje ističu tužitelji naročito imajući u vidu da iz čl. 3. Ugovora proizlazi da je tuženica trebala samo izjaviti da pristaje biti ovlaštenica prava doživotnog plodouživanja i da nema nikakvih prigovora.

14. Nadalje, u odnosu na razlog za raskid ugovora jer da pok. otac u trenutku sklapanja Ugovora nije bio isključivi vlasnik nekretnine, već suvlasnik, te da bez njihove suglasnosti nije mogao osnovati pravo osobne služnosti na cijeloj kat. čest. [katastarska čestica] Zem. uložak [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], valja reći da navedeno nije razlog ništetnosti kako pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, ali navedeno nije niti razlog za raskid ugovora u konkretnom slučaju. Naime, sukladno odredbi čl. 41. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za osnivanje osobne služnosti na cijeloj stvari potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Međutim, posljedica takvog raspolaganja nije raskid ugovora, već nedostatak stvarnopravnog učinka u odnosu na suvlasničke dijelove onih suvlasnika koji nisu dali suglasnost. Tužitelji u ovom postupku nisu postavili stvarnopravni zahtjev radi utvrđenja da pravo doživotnog plodouživanja ne postoji na njihovim suvlasničkim dijelovima, niti brisanja zemljišnoknjižnog upisa u tom dijelu, već isključivo zahtjev za raskid ugovora kao obveznopravnog odnosa. Stoga je u odnosu na ovaj razlog tužbeni zahtjev pogrešno postavljen, zbog čega sud nije mogao pružiti traženu pravnu zaštitu. U tom dijelu prvostupanjski sud pravilno odbija zahtjev, ali pogrešno obrazlaže pravne posljedice, jer se ne radi o ništetnosti ugovora, već o ograničenju njegovih stvarnopravnih učinaka.

15. Isto tako, u odnosu na daljnje žalbene navode da postoji razlog za raskid ugovora jer da je tuženica iskazala nezahvalnost, valja reći da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je ugovor o osnivanju prava doživotnog plodouživanja sklopljen bez ikakve protučinidbe, zbog osobnog odnosa između ugovornih strana, pa takav ugovor po svojoj pravnoj naravi predstavlja besplatno raspolaganje imovinom, na koje se analogno primjenjuju pravila o darovanju. U sudskoj praksi prihvaćeno je da se kod besplatnih pravnih poslova prestanak može zahtijevati i pod nazivom "raskid", pri čemu sud nije vezan nazivom zahtjeva, već njegovim sadržajem i činjeničnom osnovom. Međutim, tužitelji u činjeničnim navodima tužbe ističu samo nezahvalnost bez činjeničnih navoda o tome u čemu bi se stvarno sastojala ta nezahvalnost.

16. Naime, odredbom čl. 494. st. 1. ZOO je propisano da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika, dok je st. 2. propisano da gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Međutim, iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi u čemu se sastoji nezahvalnost jer činjenica da je izvanbračna zajednica prestala ne znači da je tuženica nezahvalna odnosno tužitelji nisu tvrdili niti dokazivali da se radi o gruboj nezahvalnosti u smislu citirane odredbe.

17. Osim toga, iz izjave pok. BG niti ne proizlazi da je želio raskinuti Ugovor zbog nezahvalnosti već zbog toga jer je predmetni ugovor sklopio iako je znao da nekretnina nije u njegovom suvlasništvu već u suvlasništvu sina i njegove kćeri pa zbog povrede načela savjesnosti i poštenja izjavom želi raskinuti predmetni ugovor, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.

18. Pri tome, valja još dodati da pravo zahtijevati konstitutivnom tužbom da sud odluči o raskidu ugovora propisano je samo kao iznimka od pravila – primjerice odredbama čl. 133. ZOO zbog promijenjenih okolnosti (i po odredbi ranije važećeg Zakona o nasljeđivanju u odnosu na ugovor o doživotnom uzdržavanju – sada odredbi čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima).

19. Isto tako, u revizijskoj odluci broj Revx-158/11 od 28. travnja 2011. navedeno je slijedeće: "U slučaju da ugovor nije raskinut izjavom prije podnošenja tužbe, može se smatrati da sama tužba predstavlja izjavu volje kojom se ugovor raskida. U takvom slučaju sud nije ovlašten konstitutivnom presudom raskinuti ugovor, jer se smatra da je (ukoliko nije raskinut po samom zakonu) ugovor raskinut istekom primjerenog roka nakon podnošenja tužbe. Sud bi bio jedino ovlašten donijeti deklaratornu presudu utvrđenjem da je ugovor raskinut, ali samo u slučaju ako bi bio postavljen takav deklaratorni tužbeni zahtjev.

20. Drugim riječima, u navedenoj odluci izraženo je shvaćanje da o konstitutivnom zahtjevu o raskidu nije moguće donijeti odluku jer raskid nastaje jednostavnom izjavom volje o raskidu no u slučaju naknadnog postavljanja deklaratornog zahtjeva na utvrđenje da je ugovor raskinut, onda se postavljanje takvog zahtjeva ima smatrati da je dana izjava volje o raskidu. (tako u odluci Vrhovnog suda Rev-x 488/2017-2 od 31. ožujka 2021.)

21. Slijedom svega navedenog, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić