Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinsko 5
Poslovni broj Gž-3979/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Renate Đaković Vranković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Maru Ogresta, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boženka Mostarčić i Maro Ogresta u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1710/2025-78 od 22. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1710/2025-78 od 22. kolovoza 2025. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.571,56 eura sa zateznom kamatom kako slijedi:
- na iznos od 41,62 eura od dana 1. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 41,80 eura od dana 1. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 41,51 eura od dana 1. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 41,58 eura od dana 1. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 41,37 eura od dana 1. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 40,90 eura od dana 2. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 41,40 eura od dana 1. studenoga 2012. do isplate,
- na iznos od 41,64 eura od dana 1. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 41,47 eura od dana 1. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 40,52 eura od dana 1. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 41,33 eura od dana 1. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 41,40 eura od dana 3. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 41,08 eura od dana 1. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 40,10 eura od dana 1. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 40,08 eura od dana 2. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 40,32 eura od dana 1. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 40,70 eura od dana 1. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 41,24 eura od dana 1. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 40,96 eura od dana 1. studenoga 2013. do isplate,
- na iznos od 41,16 eura od dana 1. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 41,38 eura od dana 1. siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 15,79 eura od dana 1. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 15,90 eura od dana 1. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 15,86 eura od dana 1. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 15,74 eura od dana 1. svibnja 2014. do isplate,
- na iznos od 15,70 eura od dana 1. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 15,72 eura od dana 1. srpnja 2014. do isplate,
- na iznos od 15,86 eura od dana 1. kolovoza 2014. do isplate,
- na iznos od 15,97 eura od dana 2. rujna 2014. do isplate,
- na iznos od 1.581,46 eura od dana 4. rujna 2014. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana." kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1710/2025-78 od 22. kolovoza 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova a nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova rješava:
1. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.906,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. kolovoza 2025. do isplate.
2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.308,66 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2025. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za ostale osobe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), u roku od 15 dana.
II Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1710/2025-78 od 22. kolovoza 2025. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke.
III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 385,67 eura, u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-1710/2025-78 naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.571,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose sa početkom tijeka prvih dana u mjesecu u razdoblju od svibnja 2012. do rujna 2014. pa sve do isplate, kao u izreci prvostupanjske presude.
1.2. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. P-1710/2025-78 naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.906,91 eura sa zateznom kamatom od dana 22. kolovoza 2025. do isplate, kao u stavku I izreke tog rješenja.
1.3. U stavku II izreke rješenja suda prvog stupnja naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 385,67 eura sa zateznom kamatom od 22. kolovoza 2025. do isplate
1.4. U stavku III izreke prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 99,61 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama.
2.1. Protiv navedene presude i rješenja u dijelu iz stavka I izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže osporene prvostupanjske odluke preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška uz zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate i uz naknadu troška sastava žalbe.
2.2. Žali se i tužiteljica koja žalbom osporava rješenje suda prvog stupnja u dijelu iz stavka II izreke i predlaže preinačiti u tom dijelu prvostupanjsko rješenje odbijanjem zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška. Predlaže da joj se dosudi naknada troška žalbenog postupka.
3.1. Žalba tuženika je osnovana.
3.2. Žalba tužiteljice je neosnovana.
4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi i rješenju suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer su odluke suda prvog stupnja razumljive, nisu proturječne niti su rezultat izvođenja nejasnih ili pogrešnih zaključaka već sadrže jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom odluka i sukladni su stanju spisa tako da se presuda i rješenje kao takvi mogu ispitati. Ujedno se ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
4.2. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica a na tim je činjenicama utemeljio presudu.
4.3. Kada je prihvatio tužbeni zahtjev i tužiteljici dosudio razliku u otplati kredita primjenom ugovorene kamatne stope promjenjive jednostranim odlukama tuženika u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 3,99 % godišnje iz Ugovora o [broj kredita] od 7. travnja 2006., prvostupanjski je sud pogrešno primijenio čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1., 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09 i 133/09, dalje: ZZP/07) i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) s obzirom na između stranaka Aneksom br. 1. od 12. kolovoza 2011. ugovorenu kamatnu stopu od 5,95% godišnje.
5.1. U predmetnoj pravnoj stvari presudom suda prvog stupnja posl. br. P-2513/17- 18 od 1. listopada 2018. prihvaćen je tužbeni zahtjev no ista je presuda rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5984/2018-3 od 13. listopada 2020. ukinuta te je predmet vraćen na ponovno suđenje radi odluke o tuženikovom zahtjevu za izuzeće, kojeg je tuženik potom povukao te je prvostupanjski sud presudom posl. br. P-5535/20-41 od 21. svibnja 2021. ponovo prihvatio tužbeni zahtjev, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog sud u Zagrebu posl. br. Gž-2317/2021-4 od 30. kolovoza 2022.
5.2. Nakon dopuštenja revizije rješenjem br. Revd 4/2023-2 od 16. svibnja 2023. u odnosu na pravno pitanje koje glasi: „Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate, za razdoblje nakon sklopljenog aneksa uz ugovor o kreditu kojim su stranke sporazumno izmijenile visinu kamatne stope (koja među strankama nije sporna), isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope ili iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope iz aneksa ugovora o kreditu?“
5.3. Vrhovni je sud Republike Hrvatske rješenjem br. Rev 1125/2023-2 dana 9. travnja 2024. ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2317/2021-4 od 30. kolovoza 2022. i presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 5535/20-41 od 21. svibnja 2021. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U ponovnom je suđenju sud prvog stupnja presudom posl. br. P-4019/2024- 64 od 19. prosinca 2024. prihvatio tužbeni zahtjev s nalogom tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.571,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate.
5.4. Prihvaćajući kao osnovanu žalbu tuženika ovaj je sud rješenjem posl. br. Gž- 558/2025-2 od 18. veljače 2025. ukinuo presudu posl. br. P-4019/2024-64 od 19. prosinca 2024. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s uputom o potrebi razmatranja činjenice da su stranke dana 12. kolovoza 2011. ugovorile i Aneks br. 1 ugovora o kreditu kojim su u čl. 3. st.1. tog aneksa ugovorile da se na utvrđenu preostalu glavnicu kredita na dan 31. kolovoza 2011. od 49.178,52 Chf obračunavaju kamate po stopi od 5.95 % godišnje, koja stopa je i dalje promjenjiva. Pri tom se tužbenim zahtjevom traži isplata razlike po osnovi jednostrano promjenjive kamate stope upravo za razdoblje nakon sklapanja Aneksa br. 1. ugovora o kreditu pa do prijevremene otplate kredita. Stoga je prema uputi iz rješenja br. Rev-1125/2023-2 bilo potrebno utvrditi svodi li se tražbina po osnovi stjecanja bez osnove temeljem ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi na razliku između otplaćenih anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu br. 016-834/2006 od 3,99 % godišnje ili na razliku u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 5,95% godišnje iz čl. 3. st. 1. Aneksa br. 1., kao što je navedeno u rješenju posl. br. Gž-558/2025-2 od 18. veljače 2025.
6.1. Kao što je tužiteljica u podnesku od 29. travnja 2017 razjasnila, njezin se tužbeni zahtjev ne temelji na tvrdnji o ništetnosti cjelokupne odredbe o kamatnoj stopi već samo u onom dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva jednostranim odlukama tuženika.
6.2. U tim je granicama prethodno pitanje ništetnosti navedenog dijela odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika riješeno odgovarajućom primjenom čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1., 2. i 4. ZZP/07.
6.3. Na temelju utvrđenja ništetnosti odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi prvostupanjski je sud u osporenoj presudi zaključio kako je tuženik temeljem stjecanja po toj ništetnoj ugovornoj odredbi u obvezi vratiti tužiteljici razliku između otplaćenih anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o [broj kredita] od 3,99 % godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2013. a za razdoblje od 1. siječnja 2014. do rujna 2014. primjenom kamatne stope od 3,23% godišnje, koja razlika iznosi 2.571,56 eura.
7.1. Suprotno zaključku suda prvog stupnja a polazeći od zakonskih odredbi o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, tužiteljica bi imala pravo na razliku između ugovorene kamatne stopu od 5,95% godišnje iz čl. 3. st. 1. Aneksa br. 1. i eventualno primijenjene više kamatne stope. Međutim takva razlika nije nastala jer je pri obračunu anuiteta otplaćenih u utuženom razdoblju primijenjena niža kamatna stopa od ugovorenih 5,95 % godišnje iz čl. 3. st. 1. Aneksa br. 1. i to do 31. prosinca 2013. stopa od 5,45 % godišnje a od 1. siječnja 2014. do rujna 2014. stopa od 3,23 % godišnje.
7.2. Odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o [broj kredita] od 7. travnja 2006. ne dovodi do ništetnosti kasnije između stranaka ugovorene odredbe čl. 3. st. 1. Aneksa br. 1. od 12, kolovoza 2011. s ugovorenom kamatnom stopom od 5,95% godišnje. Polazeći od shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. na koje je ukazano ukidnim rješenjem toga suda br. Rev-1125/2023-2 od 9. travnja 2024., i ništetna odredba nekog ugovora može se nadomjestiti voljom stranaka.
7.3. Na tragu pravnog shvaćanja iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. br. Rev-1299/2021-2, br. Rev-610/2022-2, br. Rev-777/2022, br. Rev-1172/2018-2 i kao i Rev-1125/2023-2 tužiteljici kao potrošaču bi pripalo pravo na povrat razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih primjenom one kamatne stope koja je ugovorena u dijelu koji nije utvrđen ništetnim, dakle u dijelu koji bi pri obračunu anuiteta prelazio godišnju kamatnu stopu od 5,95%. Budući da takva razlika nije nastala jer je obračun vršen primjenom manje stope od ugovorene, valjalo je uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu, preinačiti presudu suda prvog stupnja i odlučiti kao u izreci ove presude, temeljem čl. 373. toč. 2 ZPP.
8.1. Posljedično je primjenom čl. 380. toč. 2 u vezi čl. 154. st. 1. ZPP preinačena i odluka o naknadi parničnih troškova tužiteljici te je odlučeno kao u stavku I, toč. 1 izreke ovog rješenja.
8.2. U stavku I, toč. 2. izreke rješenja je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 151., 154. st. 1. i čl. 155. ZPP odlučeno o naknadi parničnog troška tuženiku. Trošak tuženika odmjeren je primjenom tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) a odnosi se na sastav odgovora na tužbu (tbr. 8. toč. 1: 100 bodova), sastav 4 obrazložena podneska (tbr. 8. toč. 1: 400 bodova), zastupanje na ročištima od 12. ožujka 2018., 11. srpnja 2018., 9. travnja 2021. i 8. studenog 2024. (tbr. 9. toč. 1: 400 bodova), zastupanje na ročištima od 13. listopada 2018. i 22. siječnja 2021. (tbr. 9. toč. 2: 100 bodova), sastav 2 žalbe - od 12. studenog 2018. i od 7. lipnja 2021. (tbr. 10. toč. 1: 250 bodova), sastav prijedloga za dopuštenje revizije (tbr. 10. toč. 5. 150 bodova), sastav revizije (tbr. 10. toč. 5: 150 bodova) ili 1550 bodova. Uz obračun po tbr. 54. naknada iznosi 3.100,00 eura a uz uvećanje od 25% za PDV po tbr. 46. iznosi 3.875,50 eura. Tuženiku pripada naknada troška za pristup vještaka (list 85 spisa predmeta suda prvog stupnja) od 33,18 eura, te naknada pristojbi na odgovor na tužbu (list 122) od 36,57 eura, na žalbu od 15. listopada 2018. (list 131) od 144,40 eura, na žalbu od 7. lipnja 2021. (list 253) od 73,17 eura, na prijedlog za dopuštenje revizije (list 266) od 73,17 i na žalbu od 5. rujna 2025. (list 434) od 73,17 eura, što je ukupno 433,66 eura ili sveukupno 4.308,66 eura. Primjenom čl. 151. st. 3. ZPP u vezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO prihvaćen je zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih od donošenja ove odluke o naknadi parničnih troškova.
8.2. Nastavno na tuženikovo pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. ZPP a budući da je o naknadi troška sastava žalbe tuženika od 2. siječnja 2025. odlučeno kao u stavku II izreke prvostupanjskog rješenja, u tom je dijelu primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP valjalo odbiti neosnovanu žalbu tužiteljice, kao u stavku II izreke ovog rješenja.
9.1. Tužiteljici je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP te tbr. 10. toč. 1., tbr. 46. i tbr. 54. Tarife naloženo naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe od 5. rujna 2025. od 250,00 eura što uz uvećanje od 25% za PDV iznosi 312,50 eura a uz naknadu pristojbe na žalbu od 73,17 eura ukupno iznosi 385,67 eura, kao u stavku III izreke rješenja.
9.2. U stavku IV izreke rješenja je primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
U Zagrebu 9. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Gabriela Topić Kordej