Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3423/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika: ADDIKO BANK d.d. (prije: HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6921/2024-72 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6921/2024-72 od 29. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

„I Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 3. st. 2. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita]., sklopljenog dana 10.06.2005. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 14.06.2005. godine po Javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem: OU-1382/2005, u dijelu odredbe koji glasi: ''...obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja,.....''

- iz čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita]., sklopljenog dana 10.06.2005. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 14.06.2005. godine po Javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem: OU-1382/2005, u dijelu odredbe koji glasi: ''sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ovisno o skupini klijenta u kojoj pripada Korisnik kredita.''

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju OĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 36.173,56 EUR / 272.549,66 kn (uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja 1 EUR = 7,53450 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

16.09.2006.

299,07 kn tekućom od 16.10.2008.

2 kn tekućom od 16.05.2009.

m od 16.12.2009.

om od 16.07.2010.

tekućom od 17.02.2011.

kn tekućom od 16.09.2011.

24 kn tekućom od 16.04.2012.

65,72 kn tekućom od 16.11.2012.

2.391,68 kn tekućom od 16.06.2013.

14.

16.02.2015.

16.08.2015.

od 16.03.2016.

od 16.10.2016.

om od 16.05.2017.

tekućom od 16.12.2017.

kn tekućom od 16.07.2018.

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, u razdoblju od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 9.100,97 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29.04.2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se tuženik poziva. Presuda sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će biti nastavno obrazloženo.

6. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Između stranaka nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 10. lipnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji je 14. lipnja 2005. potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba, poslovni broj ovjere OU-1382/2005. Na osnovu tog ugovora tužitelj je kod tuženika ishodio kredit u iznosu od 155.900,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na da korištenja kredita s rokom otplate do 30.3.2018. kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 1.282,47 CHF, uz redovnu kamatnu stopu od 3,99% godišnje, koja je promjenjiva sukladno Odluci banke. Iz ugovora o kreditu i pripadajuće dokumentacije banke, evidentno je kako mjesečni anuiteti koje je plaćao tužitelj za tuženika nisu uvijek iznosili kako je ugovoreno što je rezultat povećanih mjesečnih plaćanja po ugovornim odredbama, temeljem jednostrane promjene kamatne stope od strane tuženika i primjenom valutne klauzule u CHF.

8. Tuženik prigovara da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, odnosno da nisu provedeni potrebni dokazi i utvrđene specifične okolnosti slučaja, pri čemu je predložio provođenje dokaza saslušanjem svojih djelatnika, ali je od istog dokaznog prijedloga odustao u podnesku od 4.3.2025., kako to obrazlaže prvostupanjski sud.

9. Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile u tijeku postupka pa kada nije predložio, odnosno odustao je od provođenja dokaza radi utvrđenja okolnosti sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, tuženik ne može osnovano prigovarati da bi činjenično stanje bilo nepotpuno i nepravilno utvrđeno.

10. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-16/22619 od 11.07.2016. (list 4 spisa) sud je utvrdio da je tuženik dana 11.07.2016 promijenio tvrtku iz Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u Addiko Bank d.d.

11. Uvidom u Ugovor o kreditu broj [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 10.06.2005., potvrđenog dana 14.06.2005. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem OU-1382/2005 (list 5 - 12 spisa), zk izvadak za nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] sa stanjem na dan 22.04.2005. (list 13 spisa), očitovanje volje trgovačkog društva HOTO KUĆE d.o.o. o podjeli prava vlasništva na suvlasničke dijelove (list 14 - 16 spisa), izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo HOTO KUĆE d.o.o. (list 17 – 19 spisa), punomoć za Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 20 - 21 spisa) i u izvadak iz sudskog registra za Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 22 - 23 spisa, a isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da su dana 10.06.2005. tuženik, kao banka i kreditor, te tužitelj kao korisnik kredita zaključili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (list 5 - 12 spisa - u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), koji je solemniziran dana 14.06.2005 kod javne bilježnice Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OU- 1382/2005, s ugovorenim iznosom kredita od 155.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate do 30.06.2018., u svrhu kupovine stana od HOTO KUĆE d.o.o., s tim da je ugovorena redovna kamata po stopi od 3,99 % godišnje, promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika. Citirani Ugovor o kreditu sadrži sve odredbe za koje tužitelj u tužbi tvrdi da su ništetne i to odredbe kojima se ugovara jednostrano promjenjiva kamatna stopa sadržane u čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu i odredbe kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržane u čl. 3. st. 2. Ugovora o kreditu.

11.1. Uvidom u početni otplatni plan (list 25 - 28 spisa), specifikaciju uplata (list 60 - 62 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 63 spisa), pregled prometa po kreditu (list 64 - 72 spisa) i u izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstvu (list 73 - 76 spisa), a s tim da niti ove činjenice među strankama i nisu sporne, sud je utvrdio kada i u kojem iznosu je tužitelj otplatio svaki obrok gore opisanog kredita, da je tužitelj otplaćivao kredit uglavnom u ugovorenim rokovima dospijeća svakog obroka, s tim da je tuženik tijekom otplate ovog kredita više puta mijenjao na više kamatnu stopu po kojoj je tužitelj vršio isplate, pa je tako nakon početno ugovorene kamatne stope od 3,99 % godišnje tuženik dana 30.04.2006. povećao kamatnu stopu na 4,60 % godišnje, dana 31.03.2007. povećao kamatnu stopu na 5,00 % godišnje, dana 29.02.2008. povećao kamatnu stopu na 5,99 % godišnje, dana 30.11.2008. povećao kamatnu stopu na 6,20 % godišnje, dana 30.11.2010. izmijenio kamatnu stopu na 5,95 % godišnje, dana 30.09.2011.. izmijenio kamatnu stopu na 5,45 % godišnje, dok je nakon 31.12.2013. primjenjivana stopa od 3,23 % godišnje.

11.2. Tuženik niti tvrdi, a niti je isto utvrđeno tijekom ovog postupka da je tuženik o promjenama kamatne stope pregovarao s tužiteljem prije početka primjene svake nove kamatne stope. Nije sporno da je u tijeku otplate kredita došlo do aprecijacije tečaja CHF u odnosu na početni.

12. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-3948/2015-19 od 31. siječnja 2018., donesena u postupcima protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

12.1. Navedena je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

Također, odlukom VTS RH, br: Pž-7129/13-4, od 13.06.2014. god utvrđeno je kako je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008 godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u predmetnom Ugovoru, a koje se odnose na način promjene kamatne stope, kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tuženik je tužitelju naplatio utužene iznose bez pravne osnove. Ovdje tuženica u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da je ista u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući s njima ugovore o kreditima u kojima je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupano suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90 tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.

13. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

14. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP.

15. Zato je pravilan zaključak, da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i time ništave u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO/05).

16. Pri tom je utvrđeno, da u kontekstu spornog ugovora tužitelj ima status potrošača te predmetni ugovor ima status potrošačkog ugovora, što se u postupku ne osporava.

17. U odnosu na učinak odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je pravilno zaključio da odluka iz tog postupka ima učinak na ovaj postupak upravo tako što je sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014, 110/2015, 14/2019, dalje: ZZP), odnosno odredbe čl. 126. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22) i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz te parnice, a sve u vezi s odredbom članka 122. ZZP-a (odredba čl. 130. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača).

18. U pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog, utvrdio je da je tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i ovaj predmetni ugovor o kreditu (od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

19. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.

20. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li tuženici bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatiti takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da se radi o postupanju suprotnom načelu savjesnosti i poštenja.

21. U konkretnom slučaju se radi upravo o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa kakva je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnog interesa i prava potrošača.

22. Tuženik nije dokazao, da bi u konkretnom slučaju na valjan način tužitelju kao potrošaču pri sklapanju ugovora ponudio valjano objašnjenje posljedica i dosega ugovornih odredbi po njega kao potrošača kao i da bi se o takvoj ugovornoj odredbi pojedinačnog pregovaralo.

23. Budući da je odredbom iz čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe čl. 324. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platila na temelju ništetnog dijela odredbi.

24. U pogledu temelja za obračun tražbine, prvostupanjski sud je prihvatio pravni stav tužitelja da je potrebno uzeti u obzir prilikom obračuna visine tražbine tečaj CHF u odnosu na kunu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a sve s obzirom na zauzeti stav u vezi ništetnosti u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, budući da je smisao obračuna da se utvrdi je li došlo do preplate sukladno istaknutim parametrima, pa je stoga sud uzeo u obzir obračun iz nalaza i mišljenja vještaka koji je kao temelj za izračun upravo uzeo u obzir preplaćene iznose kad je tečaj rastao, a ne i kad je tečaj padao.

25. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 23.09.2020. (list 104 - 165 spisa), stalni sudski vještak za financije Đuro Lobaš iz Vještačenja Lobaš d.o.o. u bitnome navodi da u skladu sa dokumentacijom u spisu i utvrđenjima i izračunima iz nalaza, te na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja da je na konačni datum

29.06.2018. (završi datum u nalazu):

1. ukupni iznos preplaćenih kamata - razlika kamata po KTA 3,99% iznosi

77.765,42 HRK, kao preplata tužitelja,

2. ukupni iznos preplaćenog tečaja - razlika kamata po KTA 3,99% iznosi

194.784,24 HRK, kao preplata tužitelja

3. ukupni iznos preplaćenih kamata - razlika kamata po KTA 9,93% iznosi

798.895,65 HRK, kao preplata tužitelja

4. ukupni iznos preplaćenog tečaja - razlika kamata po KTA 9,93% iznosi 405.123,97 HRK, kao preplata tužitelja, s tim da su pojedini mjesečni iznosi razlika dani u tablicama u prilogu nalaza i mišljenja.

26. Prihvaćajući u cijelosti nalaz vještaka (a koji je, suprotno navodima žalbe, valjano obrazložio te se očitovao na prigovore tuženika) sud je utvrdio da je tuženik bez valjane pravne osnove naplatio od tužitelja iznos od 36.173,56 eura, u skladu s čim je u smislu odredbe čl. 1111. i 1115. ZOO usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

27. Sud je pravilno odredio tijek zakonskih zateznih kamata od plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa a ne od podnošenja tužbe jer je tuženik koristio nepoštenu ništetnu odredbu prilikom sklapanja ugovora tako da se isti može smatrati nesavjesnim stjecateljem pa je na stečeni novčani iznos po čl. 1115 ZOO-a dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta.

28. Prvostupanjski sud pravilno je postupio, kada nije uzeo u obzir manje plaćene iznose tužitelja po kreditu (tzv. negativne razlike) te izvršio umanjenje potraživanja na ime negativnih razlika jer tuženik u postupku nije postavio nikakav određen zahtjev, niti protutužbeni niti prigovor radi prijeboja, niti bi to bilo u skladu sa odredbom čl. 323.st.1. i 2. ZOO. Odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primila, što znači da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.

29. Predmet ovoga spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, utvrđena ništetnom. Kako zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (članci 1112. – 1120. ZOO) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće (pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužiteljice), to prilikom ocjene osnovanosti kondikcijskog zahtjeva osnovano nisu uzete u obzir negativne tečajne razlike.

30. Neosnovano tuženik prigovara i zastari, odnosno ističe da kolektivna tužba ne bi prekidala zastarne rokove za tražbine pojedinačnih potrošača.

31. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci posl. br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, kao što je predmetni, počinje teći ispočetka tek od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.) radi čega zastara u konkretnom sporu, pokrenutom 29.5.2019. godine, nije nastupila. Radi toga, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

32. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.

33. Prilikom donošenja odluke o troškovima pravilno je primijenjena odredba čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP. Pravilno je sud postupio, kada je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/2023) koja se, prema Tbr. 52/3, primjenjuje u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

34. Pristup na ročište za objavu presude je povezan s pravom stranke na pristup sudu iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (NN br. 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/105/14) te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama (NN Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, dostave presude – za koju je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka.

35. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić