Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-351/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja EE iz [adresa], UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, Rudeška cesta 91, protiv tuženika LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d., Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16957/2021-28 od 6. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16957/2021-28 od 6. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 150,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14. kolovoza 2021., te iznos od 2.620,00 eura sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2025. do isplate i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

U točki II. izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 150,00 eura tekućih od 14. travnja 2021. do 13. kolovoza 2021. te na iznos od 2.620,00 eura od 14. travnja 2021. do 5. svibnja 2025., kao neosnovan.

U točki III. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 838,90 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pod točkama I i III izreke žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete proizašle iz štetnog događaja koji se zbio 14. travnja 2021. kada je tužitelj zadobio udarac viličarom u desnu potkoljenicu te prilikom udarca trznuo kralježnicom.

6. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je u tijeku postupka utvrdio sljedeće:

- da je svjedok KE (sada ĆE)u iskazu navela da je tužitelj obavljajući poslove foliranja paleta stajao u drugom redu, a ona u prvom, te da je palete folirao unatrag odnosno omatao je palete te se s folijom kretao unatrag, a što je protivno usmenim uputama poslodavca da se foliranje vrši prema naprijed, i u tom trenutku je udario stražnjim dijelom tijela u prednji dio njenog viličara te je navela da se nije žalio na ozljede,

- da je svjedok LE u svom iskazu kako nije vidio nastanak štetnog događaja, ali da ga je tužitelj došao obavijestiti da zbog toga što ga je kolegica viličarem udarila u koljeno napušta radno mjesto, a odbio je da zovu hitnu pomoć; da prilikom foliranja paleta radnici moraju voditi računa da taj posao rade isključivo kada ne smetaju drugim radnicima koji upravljaju viličarem; da je cijeli prostor koncipiran na način da se kretanje viličarem obavlja na polukružno skretanje u obliku zmije i ukoliko se poštuje taj način rada nema potrebe da se dva radnika susretnu na istom dijelu, a da foliranje unatrag nije dozvoljeno; da su događaj prijavili kao ozljedu na radu i uzeli izjave od očevidaca.

- da je tužitelj u svom iskazu naveo da je taj dan obavljao svoj posao kao i svaki dan, komisioniranje paleta, da im nikada nije rečeno da se ne može folirati paleta unatrag, a i nije logična izjava tuženika da je to zabranjeno zbog toga što se onda ne može vidjeti što se dešava iza radnika koji folira jer i kada folira unaprijed, radnik je u jednom trenutku leđima okrenut prema zbivanjima iza sebe; da je tužitelj svoj viličar zaustavio i krenuo sa foliranjem na način da se odmaknuo od regala kako bi se mogao kretati oko paleta, a kolegica je sa svojim viličarem skrenula, prošla ravno kraj njega i zaustavila se tek kada ga je udarila, iako je je bio obučen u reflektirajući prsluk i dobro vidljiv; da je iskazao da iako je prijavio nezgodu SE, voditelju odjela, isti nije ništa poduzeo, pa je tužitelj sam zatražio pomoć jer ga je boljela kralježnicom i noga u koju je udaren; da je vidio trenutak kada je kolegica ušla na početak reda, ali obzirom da je vršio foliranje nije ju vidio u svakom trenutku; da je u pogledu osposobljavanja za rad na siguran način iskazao kako je potpisao da ju je prošao, a imao je obuku nakon što je počeo raditi, a koja se sastojala od gledanja videa.

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da tužitelj nije pridonio nastanku štetnog događaja, budući da je postupao u skladu s danim mu radnim zadacima, a tuženik nije dokazao postojanje bilo kojeg ekskuplacionog razloga. To iz razloga što iz iskaza tužitelja kojem je prvostupanjski sud u cijelosti poklonio vjeru, ne proizlazi nikakav događaj koji bi se mogao pripisati krivnji tužitelja jer je sud utvrdio da je tužitelj u okolnostima u kojima je radio poklonio dužnu pažnju, dok svjedokinja KE nije spriječila da njezin viličar udari u tužitelja, a prema stavu prvostupanjskog suda, da je istinit iskaz navedene svjedokinje u pogledu dinamike nastanka događaja, ista je trebala zvučnim signalima koje ima viličar, upozoriti tužitelja da se kreće prema njoj, a ne stajati i čekati da on udari u nju. Stoga sud prvog stupnja ocjenjuje iskaz svjedokinje KE kao neuvjerljiv, nelogičan i usmjeren na izbjegavanje njezine odgovornosti.

9. Nadalje, sud prvog stupnja ocjenjuje da je navedena šteta nastala u procesu rada i predstavlja štetu na radu i u vezi s radom, a temeljem odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR), kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi takvu štetu po općim propisima obveznog prava, kao i odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) kojim je propisno da poslodavac odgovara radniku po načelu objektivne odgovornosti, a koje se može osloboditi ili ograničiti ako se radi o događajima nastalih zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

10. Ovdje treba dodati da je tuženik uz odgovor na tužbu od 16. prosinca 2021. dostavio dvije izjave svjedoka KE (list 30 i 31 spisa), od kojih je prva sačinjena 14. travnja 2021. u 10,25 sati i u toj izjavi imenovana svjedokinja navodi da je tužitelj udario stražnjicom u kut njezinog viličara te da je ona od tužitelja bila udaljena 40-tak centimetara, dok je u drugoj izjavi sačinjenoj 14. travnja 2021. u 15,25 sati navela da je tužitelj udario u stražnji desni kut njezinog viličara te da je ona bila udaljena otprilike 50 cm od tužitelja.

11. No, prva pisana izjava svjedokinje KE (sada ĆE) nije u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu niti nalazom i mišljenjem vještaka doc.dr.sc. Miljenka Franića zaprimljenog u spis 20. ožujka 2023. (list 63-65 spisa) iz kojih jasno proizlazi da je tužitelj zadobio površinsku ozljedu desne potkoljenice, tako da nedvojbeno nije udario stražnjicom u viličar kojim je upravljala KE, dok je druga (kasnija) izjava neprecizna i nedovoljno jasna u pogledu načina udara tužitelja u viličar.

12. Pored toga, ista svjedokinja je u svojoj izjavi (prvo) napisala da je bila udaljena oko 40 cm od tužitelja, što nedvojbeno nije dovoljan razmak za sigurno kretanje radnika koji obavlja radnju „foliranja“, to jest omatanja robe na paleti folijom pri kojoj radnji treba obilaziti oko paleta, a za koju radnju treba dovoljno manevarskog prostora jer je životno i logično da radnik prilikom takvog posla radi korake unaprijed i unatrag, a udaljenost vozila od samo 40-tak centimetara nije dovoljna za sigurno obavljanje radnog zadatka kojeg je obavljao tužitelj. Navedenu izjavu 14. travnja 2021. u 10,25 sati svjedokinja KE (sada ĆE) je pokušala korigirati davanjem nove izjave istoga dana u 15,25 sati, navodeći da je od tužitelja bila udaljena oko 50 cm, ali bez jasnih i uvjerljivih razloga za promjenu tog dijela prvobitne izjave.

13. Odredbom čl. 68. st. 1. ZZR-a je propisano da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Smatra se da radnik radi s dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjem i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način, te kada radi po uputama poslodavca, tako da između ostalog, pravilno koristi sredstva rada.

14. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelja udarila kolegica koja je upravljala viličarom, pravilan je zaključak tog suda da je tuženik, kao poslodavac, odgovoran za nastalu štetu na radu, dok tužitelj nije doprinio nastanku štete jer je obavljao poslove svog radnog mjesta na uobičajeni način.

15. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da je za nastanak štete odgovoran tužitelj jer prilikom foliranja paleta nije upotrijebio onu pažnju koju bi upotrijebila svaka prosječna osoba kao zaposlenik tuženika, te da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir da je zaposlenica tuženika ĆE zaustavila viličar kada je vidjela da je tužitelj neoprezno obavio radnju foliranja kako bi mogla izbjeći potencijalnu nezgodu.

16. Upravo suprotno, tužitelj je obavljao radnju foliranja krećući se na uobičajeni način oko palete, pri čemu je logično da kada radnik obilazi paletu može i treba koraknuti i unaprijed i u natrag prilikom razvlačenja folije, te je primijetio da je u njegov red ušla zaposlenica tuženika ĆE, ali ona očito nije upotrijebila dužnu pažnju jer se nije zaustavila na dovoljnoj udaljenosti od tužitelja, a kako bi mogla izbjeći udarac viličarom u tužiteljevu potkoljenicu.

17. Naime, svjedokinja KE je u svom iskazu na ročištu održanom dana 14. prosinca 2022. (list 49-50 spisa) navela da je kritične zgode upravljala svojim viličarom i stajala u svom redu, a u drugom redu je stajao tužitelj sa svojim viličarom, te je izjavila slijedeće: „Ja sam zastala jer sam vidjela da sam preblizu tužitelju, ali nevezano uz to sam komisionirala svoj dio, odnosno to znači da sam stavljala robu na svoj viličar. Viličarom se upravlja na taj način da se može ići naprijed-natrag, pri čemu mi stojimo na viličaru, princip kretanja između regala je vijuganje poput zmije, što znači da se mora napraviti polukrug da bi se ušao u drugi red.“

18. Dakle, svjedokinja KE (sada ĆE) je jasno iskazala da je vidjela kako se svojim viličarom dovezla preblizu tužitelju, ali je jednako tako iz njezinog iskaza vidljivo da nije poduzela ništa da se odmakne od tužitelja na primjerenu udaljenost koja bi tužitelju omogućila sigurno kretanja oko palete s robom i time izbjegla kontakt između tužitelja i viličara te nastanak konkretne ozljede na radu koju je tužitelj nesporno zadobio.

19. Budući da je u konkretnom slučaju do ozljede tužitelja došlo zbog radnje drugog radnika uslijed nepropisnog upravljanja viličarom kao opasnom stvari, a koji nastanak štete je u vezi sa tehnološkim procesom rada kod tuženika, za pretrpljenu štetu na strani tužitelja odgovara tuženik kao poslodavac u smislu odredbe čl. 111. st. 1. ZR- a, zbog čega je žalba tuženika neosnovana.

20. U pogledu odluke o visini naknade štete, prvostupanjski sud je proveo medicinsko vještačenje po Miljenku Franiću, vještaku za ortopediju i traumatologiju, iz čijeg nalaza i mišljenja od 20. ožujka 2023. proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio površinsku ozljedu desne potkoljenice; da nakon završenog liječenja zaostaju bolovi ograničena pokretljivost LS kralježnice te napeta PVM lumbalno, također iradijacija bolova duž desne noge te da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobio tužitelj. Prema mišljenju vještaka kod tužitelja su zaostale trajne posljedice zbog smanjenja životne aktivnosti u visini od 2%, kao posljedica ovog štetnog događaja zbog zaostalih tegoba od strane LS kralježnice.

Prema mišljenju vještaka tužitelj je pretrpio tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan; sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te slabijeg intenziteta 15 dana. Tužitelj je trpio bol jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta još slijedećih 20 dana, dok su povremeni bolovi trajne prirode i uključeni su u pojačane napore.

Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega dva sata dnevno kroz deset dana liječenja; u narednom periodu od 20 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od jedan sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...), dok kod tužitelja nije zaostalo naruženje kao posljedica ovog štetnog događaja.

Vještak se i dodatno očitovao u podnesku od 4. listopada 2023. navodeći da je tužitelj prilikom štetnog događaja zadobio udarac viličarem u desnu potkoljenicu i tom prilikom je trznuo kralježnicom te su se javili bolovi koje je imao ranije u LS kralježnici uz širenje trnaca u lijevu nogu; da je prije štetnog događaja tužitelj imao operaciju LS kralježnica u smislu interlaminektomija L4/5.2/2020., nakon čega je došlo do stabilizacije zdravstvenog stanje bez iradijacijskih tegoba, a nakon ovog štetnog događaja prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji te prema tvrdnji samog tužitelja evidentno dolazi do pogoršanja. Vještak je mišljenja da je predmetni štetni događaj uzrokovao pogoršanje zdravstvenog stanja i to za trajne posljedice u visini od 2% a kao posljedica ovog štetnog događaja.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22.- dalje: ZOO) ocijenio da primjerena naknada za neimovinsku štetu iznosi 2.500,00 eura.

21. Također je prvostupanjski sud tužitelju dosudio za 40 sati tuđe pomoći i njege naknadu štete u visini od 120,00 eura (1 sat=3,00 eura) te na ime naknade troškova liječenja je dosudio iznos od 150,00 eura, a prema računu za provedeno liječenje od 14. kolovoza 2021., i to pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. ZOO-a, dok tužitelj u odnosu na visinu dosuđene naknade štete nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod.

22. Stoga je, u odnosu na odluku o glavnoj stvari, žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.

23. U odnosu na odluku o troškovima postupka treba reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

24. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac