Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3587/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PN [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borko Bebić odvjetniku u Spiltu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupanog po punomoćniku Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4145/2021 od 2. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4145/2021 od 2. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj PN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) jedini i isključivi vlasnik, za cijelo, realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji je u skici od 7. lipnja 2024. godine koja je sastavni dio vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Žaka Šolića elektronski potpisanog 22. lipnja 2024. godine (koje vještvo sa skicom je sastavni dio ove presude) označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A i šrafiran linijama crvene boje i površine je 613 m2.

II. Ovlašćuje se tužitelj PN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da temeljem ove presude zatraži i postigne u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji je u skici od 7. lipnja 2024. godine koja je sastavni dio vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Žaka Šolića elektronski potpisanog 22. lipnja 2024. godine (koje vještvo sa skicom je sastavni dio ove presude) označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A i šrafiran linijama crvene boje i površine je 613 m2, na svoje ime, za cijelo, uz prethodno brisanje svih prava s imena tuženika Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), i to tako što je tužitelj temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići kod nadležnog ureda za katastar i geodetske poslove parcelaciju odnosno cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na način da se predmetni realni dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji je u skici od 7. lipnja 2024. godine koja je sastavni dio vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Žaka Šolića elektronski potpisanog 22. lipnja 2024. godine (koje vještvo sa skicom je sastavni dio ove presude) označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A i šrafiran linijama crvene boje i površine je 613 m2, formira kao zasebna čestica sa zasebnom zemljišnoknjižnom oznakom, što će se provesti i u zemljišnim knjigama, a nakon čega je tužitelj ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva te novoformirane zasebne čestice na svoje ime, za cijelo, uz prethodno brisanje svih prava s imena tuženika Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), a što je sve tuženik dužan trpjeti, sve pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak 2.330,00 Eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja 2. lipnja 2025 g. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv navedene presude se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je dosjelošću stekao pravo vlasništva realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označen u skici ŠN dipl. ing. geod. žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-A i površine je 613 m2. na kojem je izgradio slobodnostojeću zgradu (koja je ozakonjena pravomoćnim Rješenjem o izvedenom stanju Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostave Omiš klasa: Up/I-361- 02/13-05/255. ur.broj: 2181/1- 11-04/05-13-9 od 29. studenog 2013. godine i ucrtana i upisana u katastarsku mapu i zemljišnu knjigu), uz ovlaštenje za uknjižbu tog prava.

6. Polazeći od:

- rezultata provedenog očevida na licu mjesta i vještva vještaka geometra Žaka Šolića prema kojem predmet spora u naravi predstavlja stambene i poslovne građevine sa pripadajućom okućnicom i pomoćnim objektima, vidljivo omeđene sa svih strana i to sa sjeverne i južne strane asfaltnim pristupnim putevima-cestama, a sa zapadne i istočne strane vidljivim međašnim oznakama i dijelom zidovima, na skici lica mjesta označena točkama, linijama i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A i šrafirana linijama crvene boje ukupne stvarne površine od 613m2, a prema katastarskoj i ZK evidenciji predstavlja dio katastarske čestice [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], odnosno 6135203 dijela katastarske čestice [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

- rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava Omiš od dana 29. studeni 2013 prema kojem se predmetna nekretnina nalazi unutar građevinskog područja,

- pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostave Omiš klasa: Up/I-361- 02/13-05/255. ur.broj:

2181/1-11-04/05-13-9 od 29. studenog 2013. godine kojim je ozakonjena i ucrtana i upisana u katastarsku mapu i zemljišnu knjigu slobodnostojeća zgrada, koju je izgradio tužitelj,

- zk izvatka prema kojem je na predmetnom zemljištu upisana pomoćna zgrada, pomoćna zgrada i pašnjak,

te ocjenom izvedenih personalnih dokaza, kojima je u cijelosti poklonio vjeru, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine od 1970. , a da su istu prije njega posjedovali pokojni otac P, koji je preminuo 1993. u dobi od 80 godina i majka Š koja je preminula u dobi od 90 godina 2012., s time da je njegov pok. otac naslijedio istu od svoje majke JN, a ona od svoga oca jer J nisu imali muške djece, s time da je njegov pradjed otac od babe JN umro prije više od 100 godina, da je pokojni otac uvijek govorio da je to njihova zemlja, da je najprije 1972. ili 1973. sagradio obiteljsku kuću, a potom 1974. započeo i gradnju kuće u kojoj se nalazi pomoćna zgrada, koju je ozakonio 2013. (obiteljska kuća se nalazi pored nekretnine koja je predmet ovog spora i udaljena je 4-5 metara), a obrtom se bavi već 40 godina). Nitko ga nikada nije smetao u posjedu, nije svojatao vlasnička prava niti mi je zabranjivao rad obrta te je zaključio da je tužitelj kao savjesni posjednik od 1970. stekao vlasništvo predmetnog realnog dijela nekretnine dosjelošću u skladu s čl. 159 ZV te je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Odluka suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

8.1. Suprotno žalbenim navodima, pobijanom presudom, a i postupkom koji joj je prethodio nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

8.2. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9.1. Nije se ostvarila niti u žalbi tuženika označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP.

9.2. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za primjenu materijalnog prava.

9.3. U kontekstu ovog žalbenog razloga žalitelju valja odgovoriti da Zakon o parničnom postupku ne klasificira dokaze, a dokaz saslušanjem stranke i svjedoka je po važnosti jednakovrijedan dokaz kao i svi ostali dokazi izvedeni tijekom postupka, a u tom smislu je sud prvog stupnja na temelju raspoloživih i izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje da je predmetni realni dio nekretnine u posjedu tužitelja najkasnije od 1970. godine, okolnost što tužitelj i svjedoci nemaju konkretnih saznanja temeljem koje osnove je pradjed tužitelja (otac od babe JN) koji je umro prije više od 100 godina, stupio u posjed predmetnog dijela nekretnine ne dovodi samo po sebi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama.

9.4. Stoga, žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama.

10. Naime, obrazloženje pobijane presude, utemeljeno na suglasnim iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja, kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru, upućuju na zaključak da je tužitelj osobno u posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 1970., dakle u razdoblju u kojem je ona bila u društvenom vlasništvu s tim da je odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj: 6/80. i 36/90 - dalje: ZOVO) bilo propisano da se na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću.

11. Međutim, navedena odredba je stavljena izvan snage čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO (Narodne novine, broj 53/91), pa sve nekretnine koje su do donošenja Ustava Republike Hrvatske bile društveno vlasništvo, bez obzira na njihov status u prijelaznom periodu i glede dosjelosti su došle pod opći režim. Nadalje, odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZV) je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma, ali je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. ukinuta ta odredba s napomenom da se dosjelost treba računati tek od 8. listopada 1991.

12. U tom je smislu u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-x-974/2017-2 od 7. svibnja 2019. izražen pravni stav da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredbi tog zakona.

13. Suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni ovog suda, pravilno je utvrđeno da je do podnošenja predmetne tužbe dana 23. studenog 2021. tužitelj osobno nedvojbeno bio istinit i pošten posjednik predmetnog realnog dijela nekretnine najkasnije počev od 1970., to su ispunjeni svi uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to ne samo temeljem odredbe čl. 159. st.1. i 2., te čl. 160. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06.,141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZV) u vezi s čl.. 388. st. 2. ZV odnosno čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj: 6/80. i 36/90, te Narodne novine broj: 53/91. - dalje ZOVO), koji je bio na snazi u razdoblju od 1. rujna 1980. pa do 1. siječnja 1997. godine, kada je stupio na snagu ZV, ali i paragrafa 1460. i 1468. Općeg građanskog zakonika (Justizgesetzsammlung 1/1811, na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji od 1. svibnja 1853. godine - dalje: OGZ, koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, Narodne novine, broj: 73/91.)

14. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju po pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

15. Kako pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 159.) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe (2021.), tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (čl. 72.), tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (paragraf 326.).

16. Utvrđujući da je tužitelj bio pošteni posjednik u smislu pravnih pravila iz paragrafa 326. OGZ, odnosno odredbe članka 72. ZOVO jer je držao da je stvar koju posjeduje njegova, a nepošteni je posjednik samo onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da u slučaju kao što je ovaj, a kada teče vrijeme dosjelosti u dva vlasnička režima, po pravnim pravilima OGZ i ZOVO to znači da je vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću počev od 1970. isteklo 1990. godine, kada je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnog realnog dijela nekretnine s obzirom na protek označenog roka od 20 godina za dosijedanje.

17. Naime, pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao nekog ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed, a kao što je to slučaj u ovom predmetu kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. Teret dokaza da su tužitelj odnosno njegov prednik bili nesavjesni je na tuženiku Republici Hrvatskoj, no tijekom postupka tuženik nesavjesnost tužitelja nije dokazao.

18. Dakle, s obzirom na utvrđeni početak vremena dosijedanja u ovom konkretnom slučaju (početkom 1970.), po ocjeni ovog suda, nedvojbeno upućuje na zaključak da je posjed tužitelja bio pošten (savjestan) tijekom kojeg tužitelju nikada nitko nije osporavao pravo na posjed predmetnog realnog dijela nekretnine, te je tužitelj ispunio sve propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počev od 1970. za vrijeme važenja OGZ od 1970. do 31. kolovoza 1980., a potom ZOVO do 1990., što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju, a kod stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, vlasništvo se stječe ispunjenjem zakonskih pretpostavki, pa je upis u zemljišnu knjigu deklarativan, a ne konstitutivan.

19. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na predmetnom realnom dijelu nekretnine, a pasivno je legitimiran tuženik, zato jer je u zemljišnim knjigama uknjižen kao samovlasnik iste, te je dužan trpjeti da se umjesto njega u zemljišnim knjigama za predmetnu nekretninu uknjiži tužitelj.

20. Slijedom izloženog, žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja i odluku suda prvog stupnja, a koje prihvaća i ovaj viši sud jer tužitelj u smislu ranije citiranih pravila iz paragrafa OGZ nije dužan dokazivati zakonitost svog posjeda pa kako se poštenje posjeda pretpostavlja, to znači da je na tuženiku bio teret dokaza kako posjed prednika tužitelja i tužitelja nije pošten i da je predmetnu nekretninu tužitelj uzurpirao, a on to nije dokazao u ovom postupku niti je od odlučnog značaja kada je i na temelju čega navedeno zemljište podruštvovljeno i u zemljišnu knjigu upisano kao vlasništvo tuženika.

21. Osim toga, valja odgovoriti da poštenje posjednika prestaje u času kad primi tužbu suprotne strane i ukoliko izgubi dotičnu parnicu. Međutim, tuženik nije ustao protiv tužitelja tužbom radi prava na posjed zbog čega pretpostavka poštenja posjeda nije prestala.

22. Također, prema pravnim pravilima OGZ-a bilo je dopušteno dosjelošću steći pravo vlasništva i na šumskom zemljištu, dok je pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena 16. listopada 1990., stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90 - dalje: ZID ZOŠ), te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu, postale vlasništvo Republike Hrvatske, s time da se prema odredbi čl. 4. ZOŠ-a, šumom prema tom Zakonu smatralo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, a da se šumom nisu smatrale odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima, dok se šumskim zemljištem, prema tom Zakonu, smatralo zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

23. S obzirom da predmetni realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ni prema izvatku iz zemljišne knjige niti u naravi ne predstavlja šumu nego se radi o jasno omeđenom realnom dijelu sporne čestice označene kao pašnjak na kojoj su nedvojbeno sagrađene pomoćne zgrade i koja nekretnina se nalazi unutar građevinskog područja, to se u konkretnom slučaju, s obzirom da se savjesnost pretpostavlja, a tuženik nije dokazao suprotno, nedvojbeno radi o zakonitom, istinitom i poštenom posjedu tužitelja osobno tijekom više od 20 godina, tijekom kojih tužitelju nikada nitko nije osporavao pravo na posjed predmetnog realnog dijela nekretnine u cijeloj površini u kojoj je ograđen, kako je to pobliže navedeno u izreci pobijane presude pod stavkom I, to nije od odlučnog značaja kada je i na temelju čega navedeno zemljište u zemljišnu knjigu upisano kao vlasništvo tuženice.

24. Slijedom izloženog, žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja i odluku suda prvog stupnja, a koje prihvaća i ovaj viši sud jer tužitelj u smislu ranije citiranih propisa nije dužan dokazivati zakonitost svog posjeda pa kako se poštenje posjeda pretpostavlja, to znači da je na tuženiku bio teret dokaza kako posjed tužitelja nije pošten, a on to nije dokazao u ovom postupku. Osim toga, valja odgovoriti da poštenje posjednika prestaje u času kad primi tužbu suprotne strane i ukoliko izgubi dotičnu parnicu. Međutim, tuženik nije ustao protiv tužitelja tužbom radi prava na posjed zbog čega pretpostavka poštenja posjeda nije prestala. Također, valja reći da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik.

25. Budući da je parcelacija upravni, a ne građanski postupak, tužitelj je na temelju presude kojom je utvrđen vlasnikom realnog dijela utužene nekretnine stekao aktivnu legitimaciju za pokretanje postupka parcelacije. Za istaknuti je da sud ovom presudom ne provodi parcelaciju čestica, već samo daje ovlast za parcelaciju. Samu parcelaciju provodi katastar u upravnom postupku u kojem postupku ocjenjuje jesu li ispunjene sve zakonske pretpostavke za parcelaciju. Stoga je u izreci presude kojom se utvrđuje da je tužitelj vlasnik posebnog fizičkog dijela nekretnine neophodno navesti ovlast za parcelaciju kako bi se dala ovlast za uknjižbu na novoformiranim česticama. U tom smislu za istaknuti je da ako bi se smatralo da nije osnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži ovlast za parcelaciju nekretnine, onda bi bio neosnovan tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem se traži ovlast za uknjižbu. Naime, uknjižba se provodi u izvanparničnom postupku. Međutim, ovom presudom parnični sud ne provodi uknjižbu, već samo sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZV, daje ovlast za uknjižbu. Hoće li u konkretnom slučaju doći do uknjižbe odlučit će zemljišnoknjižni sud postupajući po odredbi čl. 117. st. 2. Zakon o zemljišnim knjigama (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. - dalje: ZZK). Jednako tako će i nadležni katastar odlučiti o parcelaciji zemljišta izvan granica građevinskog područja.

26. Odredbom čl. 126. st. 1. i čl. 130. st. 1. ZV propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju odluke suda ili drugog tijela vlasti i na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Stoga je tužbeni zahtjev osnovan i u dijelu kojim se traži ovlast za uknjižbu.

27. Ostala žalbena razlaganja u osnovi se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i to na način koji žalitelju odgovara bez realne podloge u sadržaju prikupljene procesne i činjenične građe.

28. Budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

29. Slijedom iznesenog, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tuženik, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a., to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić