¸¸

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-175/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Alanu Čuriku, odvjetniku u Odvjetničkom društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, protiv prvo tuženika ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Evici Mandić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri d.o.o. u Osijeku i drugo tuženika DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri d.o.o. u Osijeku, radi utvrđenja bračne stečevine te ništetnosti, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-413/2019-24 od 20. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba prvo i drugo tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-413/2019-24 od 20. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-413/2019-24 od 20. prosinca 2021. i predmet se vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

„I/ Utvrđuje se da je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor u [adresa], ukupne površine 459 m2 bračna stečevina tužiteljice EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] svakog u 1/2 dijela, što su tuženi dužni priznati.

II/ Ovlašćuje se tužiteljica EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da temeljem ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku ishodi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor u [adresa], ukupne površine 459 m2 u 1/2 dijela na svoje ime.

III/ Utvrđuje se da je Sporazum o osiguranju prijenosom prava vlasništva na nekretnini uz zabilježbu da je prijenos izvršen radi osiguranja potvrđenog po Javnom bilježnici Mirjani Borić iz Osijeka pod brojem OV-1193/2019 od 31. siječnja 2019., koji je sklopljen između tuženika ĆŽ i tuženika SŽ, a kojim sporazumom je tuženik ĆŽ dao suglasnost da se radi osiguranja tražbine u iznosu od 305.000,00 eura sa kamatama, naknadama, troškovima i ostalim uvjetima u skladu sa tim sporazumom prenese pravo vlasništva na cijeloj nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor u [adresa], na tuženika SŽ ništetnim u odnosu na 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice koja nekretnina je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor u [adresa], ukupne površine 459 m2, te sporazum u tom dijelu ne može proizvoditi nikakve pravne učinke.

IV/ Nalaže se Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku brisanje prava vlasništva tuženika SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], uknjiženog radi osiguranja novčane tražbine sa 1/2 suvlasničkog dijela tužiteljice EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nekretnine upisane u 2904 k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor u [adresa], ukupne površine 459 m2.

V/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da su osobni automobil marke Mercedes S Klase, registarske oznake [registarska oznaka] kao i sav namještaj i kućanski aparati koji se nalaze na nekretnini u [adresa], bračna stečevina tužiteljice EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela što je tuženik ĆŽ dužan priznati i tužiteljici EŽ predati u suposjed 1/2 dijela navedenog osobnog automobila i namještaja i kućanskih aparata, u roku od 15 dana", kao neosnovan.“

Rješenjem istog suda, u toč. I. izreke, odbačen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da su Ugovor o zajmu od 31. prosinca 2015. i Ugovor o zajmu od 30. lipnja 2016. koji su sklopljeni između DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmodavca i ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmoprimca kojim ugovorima su ugovorene pozajmice u ukupnom iznosu od 305.000,00 eura, te obveza povrata tih pozajmica u roku pet godina od dana sklapanja tih ugovora ništetni, te isti ne mogu proizvoditi nikakve pravne učinke prema tužiteljici EŽ.“

Točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Protiv rješenja, sadržanog u prvostupanjskoj presudu, žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe, te preinačiti rješenje na način da se utvrde ništetnim ugovori o zajmu i naloži tuženicima naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, te trošak žalbenog postupka.

Prvo tuženik osporava presudu u dijelu pod toč.I., II., III. i IV. izreke, te u dijelu pod toč. II. izreke rješenja, sadržanog u prvostupanjskoj presudi, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačti presudu u dijelu pod toč. I., II., III. i IV. izreke presude te donijeti novo rješenje o trškovima posutpka, podredno ukinuti presudu i rješenje u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Drugo tuženik osporava presudu u dijelu pod toč. III. i IV. izreke, te u dijelu pod toč. II. izreke rješenja, sadržanog u prvostupanjskoj presudi, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti presudu u dijelu pod toč. III. i IV. izreke te donijeti novo rješenje o troškovima postupka, podredno ukinuti presudu i rješenje u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužiteljice, prvo tuženik je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Žalbe prvo i drugo tuženika su djelomično osnovane.

6. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalitelji.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor u [adresa], ukupne površine 459 m[2] bračna stečevina tužiteljice i prvo tuženika ĆŽ, svakog u 1/2 dijela, a što su tuženi dužni priznati.

9. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja (Odluka Vrhovnog suda RH, Rev 57/2005-2 od 14. prosinca 2005.).

10. Odredbom čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 103/15, 98/19,47/20, 49/23 – dalje ObZ), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme stjecanja sporne nekretnine, propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je člankom stavkom 3. istog članka propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

11. U ovom predmetu nije sporno da su stranke zaključile brak dana 6. lipnja 2015., te da njihova izvanbračna zajednica trajala godina dana prije braka, a bračna zajednica je prestala početkom 2019.

12. Sporno u ovom predmetu je, predstavlja li predmetna nekretnina bračnu stečevinu stranaka u ½ dijela, te jesu li ništetni Ugovor o zajmu od 31. prosinca 2015. i Ugovor o zajmu od 30. lipnja 2016., te proizvodi li Sporazum o osiguranju prijenosom prava vlasništva na spornoj nekretnini, pravne učinke u odnosu na ½ suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice.

13. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da je sporna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja braka tužiteljice i prvo tuženika; da su i tužiteljica i prvo tuženik tijekom braka bili zaposleni; da je predmetna nekretnina kupljena iz prihoda stečenih za vrijeme braka; da je doprinos stjecanju predmetne nekretnine irelevantana, jer nije sastavljen bračni ugovor; da tijekom postupka, prvo tuženik nije dokazao da je svoju posebnu imovinu, koju je imao prije braka, uložio u kupnju sporne nekretnine; kako je sud utvrdio da je tužiteljica suvlasnica ½ dijela predmetne nekretnine, to utvrđuje da Sporazum o osiguranju prijenosom prava vlasništva na spornoj nekretnini ne proizvodi pravne učinke u odnosu na ½ suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice; da tužiteljica nema pravni interes za utvrđenjem ništetnim Ugovora o zajmu od 31. prosinca 2015. i 30. lipnja 2016. koji je zaključen između prvo i drugo tuženika, jer ona nije ugovorna strana, te je taj dio tužbenog zahtjeva odbačen.

14. Tuženici osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje kako tužiteljica nije dokazala da je predmetna nekretnina kupljena zajedničkim sredstvima, odnosno da je stečena radom stranaka. Osporavaju i zaključak prvostupanjskog suda kojim je utvrđen ništetnim Sporazum o osiguranju prijenosom prava vlasništva na spornoj nekretnini u ½ dijela, jer su tuženici dokazali prijenos novca s računa drugotuženika na račun prvotuženika, te smatraju nespornim kako taj iznos do danas nije vraćen, pa kako je riječ o većoj količini novca, to žalitelji smataraju kako je razumljivo da je drugo tuženik želio osigurati svoje potraživanje, a predmetna nekretnina jedina u financijskom smislu je bila dostatna radi osiguranja tražbine drugotuženika, i potpuno je logično da predmet osiguranja bude predmetna nekretnina.

15. Pobijana odluka je u dijelu u kojem je osporavaju tuženici (toč. I., II. i III. i IV. izreke) pravilna i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

16. Prvostupanjska presuda, u pobijanom dijelu, je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju prvo i drugo tuženi.

17. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

18. Vezano uz žalbeni navod tuženika, valja navesti da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da su tužiteljica i prvo tuženik bili u brak od dana 6. lipnja 2015., te da njihova izvanbračna zajednica trajala godina dana prije braka, a bračna zajednica je prestala početkom 2019., da je sporna nekretnina kupljena 2016., a kao vlasnik nekretnine uknjižen je prvo tuženik. Tijekom postupka tužiteljica je dokazala kako su i ona i prvo tuženik, za vrijeme trajanja braka bili zaposleni, te da je ona imala mjesečna primanja od 5.000,00 kn, a prvo tuženik 7.000,00 kn, da je dobivala mjesečno 20.000,00 kn od najma dvorane za svatove u Osijeku i Belišću, te je taj novac prebacivala na račun prvo tuženika, jer je bio dogovor da on brine o zajedničkim financijama. Ovaj iskaz tužiteljice nije doveden u sumnju iskazima prvo i drugo tuženika, jer je i sam prvo tuženik u svom iskazu naveo kako je novac od najma, a koji je bio znatan, tužiteljica davala njemu, te da su tijekom braka solidno živjeli, odlazili na putovanja, zimovanja, skijanja.

19. S tim u vezi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, kako nije bilo potrebe da drugo tuženik daje prvo tuženiku novac za kupnju predmetne nekretnine, s obzirom na mjesečne prihode tužiteljice i prvo tuženika, te životni standard kojim su živjeli. Neosnovano navodi prvo tuženik, kako tužiteljica nije dokazala da je predmetna nekretnina kupljena zajedničkim sredstvima, odnosno da je stečena radom stranaka, jer u konkretnom slučaju, u odnosu na spornu nekretninu, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su stranke tijekom braka imale solidna mjesečna primanja, te mjesečne prihode od najma dvorane, pa stoga, glede ulaganja u spornu nekretninu, vrijedi neoboriva presumpcija o jednakim udjelima u istu, te da ona predstavlja njihovu bračnu stečevinu u smislu članka 36. stavka 1. ObZ.

20. Tvrdnje žalitelja o tome kako je dokazano da su izvršene novčane transakcije s računa drugo tuženika na račun prvo tuženika, nisu sporne, međutim iz dokumentacije u spisu (list 115-121 spisa), proizlazi da se radi o pozajmicama koje je drugo tuženik uplatio na račun prvo tuženika, a ovaj odmah na račun tvrtke Holjevac d.o.o. , te da ta sredstva nisu utrošena u kupnju sporne nekretnine. Naime, iz dokumentacije u spisu je razvidno da je prijenos novčanih sredstava s računa drugo tuženika na račun prvo tuženika izvršen u razdoblju od 9. siječnja 2015. do 18. kolovoza 2015., a predugovor za kupnju sporne nekretnine je zaključen dana 19. listopada 2015., a ugovor o kupoprdaji je zaključen dana 28. siječnja 2016. Dakle, u vrijeme prijenosa sredstava s računa drugo tuženika na račun prvo tuženika nije bio zaključen nit predugovor niti ugovor o kupoprodaji, pa i ta činjenica govori u prilog tvrdnji da su novčana sredstava koja navode tuženici predstavaljala pozajmicu koja je uplaćivana na račun Holjevac d.o.o.

21. Žalbenim navodima tuženika, nisu određeno i argumentirano osporena činjenična utvrđenja suda prvog stupnja u vezi s ništetnošću Sporazum o osiguranju prijenosom prava vlasništva na spornoj nekretnini u odnosu na ½ suvlasničkog dijela.

22. Naime, u ovom predmetu je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela, stoga u situaciji kad je prvo tuženik, (upisan u zemljišnim knjigama kao samovlsnik) nekretninom raspolagao na način da je s drugo tuženikom zaključio Sporazum o osiguranju prijenosom prava vlasništva, te odmah dozvolio prijenos prava vlasništva s imena prvo tuženika na drugo tuženika, iako se, u smislu odredbe čl. 37. st. 2. ObZ radi o izvanrednim poslovima na nekretnini koji se upisuju u javne upisnike, to prvo tuženik nije mogao raspolagati zajedničkom nekretninom bez pisane suglasnosti drugog bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika. Valjanost ovog pravnog posla bilo je potrebno procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika, uključujući i tužiteljicu koja nije bila sudionik toga posla.

23. Iz svega navedenog proizlazi da prvo tuženik prilikom zaključenja Sporazuma o osiguranju prijenosom prava vlasništva nije bio niti pošten nit savjestan, jer je znao da raspolaže imovinom koja nije samo njegovo vlasništvo. Ovaj sud smatra da niti drugo tuženik, kao otac prvo tuženika, nije bio savjestan obzirom je bio upućen u materijalne prilike tužiteljice i prvo tuženika, te mu nije moglo ostati nepoznato da je imovina kojom je prvo tuženik raspolagao, stečena za vrijeme trajanja braka s tužiteljicom. Pritom, sama tužiteljica je iskazala, a što je potvrdio i prvo tuženik da je postojao dogovor da će o zajedničkim financijama voditi brigu prvo tuženik, te ista nije mogla znati da je prvo tuženik raspolagao zajedničkom imovinom.

24. S obzirom na navedeno, niti prvo niti drugo tuženi nisu bili savjesni niti u dobroj vjeri, a to proizlazi iz provedenih dokaza. Sama činjenica da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik sporne nekretnine bio upisan prvo tuženik, ne utječe na ništavost predmetnog Sporazuma, obzirom da drugo tuženiku, kao ocu prvo tuženika nije moglo ostati nepoznato da ono što je upisano u zemljišnoj knjizi nije potpuno, odnosno da je različito od izvanknjižnog stanja.

25. Polazeći od svrhe i značaja odredbe o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige, propisanog čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08 – dalje: ZV), valja navesti da samo stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti slučaja imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije istinito ili je različito od izvanknjižnog stanja.

26. Kako je drugo tuženik, kao otac prvo tuženika, bio involviran u život i poslovanje tužiteljice i prvo tuženika, to mu nije moglo ostati nepoznato da je predmetna nekretnina kupljenja za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i prvo tuženika, te mu nije moglo ostati nepoznato da prvo tuženik nije samovlasnik nekretnine kojom je raspolagao.

27. S tim u vezi prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je Sporazum o osiguranju prijenosom prava vlasništva na spornoj nekretnini ništetan u odnosu na ½ suvlasničkog dijela nekretnine.

28. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu prvo i drugo tuženika kao neosnovane i potvrditi presudu u dijelu pod toč. I., II.III. i IV. izreke prvosutpanjske presude.

29. Međutim, osnovana je žalba tužiteljice koja se odnosi na prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužbeni zahtjev koji se odnos na utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu od 31. prosinca i Ugovora o zajmu od 30. lipnja 2015.

30. Sukladno odredbi čl. 273. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO) pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (st. 1.); ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (st. 2.); besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja (st. 3.); odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora (st. 4.). Nedopuštena pobuda iz st. 3. citirane zakonske odredbe po pravnim posljedicama izjednačena je s nedopuštenom činidbom iz čl. 271. ZOO koji propisuje da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, u vezi s čl. 270. st. 1. ZOO koji propisuje da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, da je ugovor ništetan, što je izričito propisano čl. 273. st. 4. ZOO.

31. Prvostupanjski sud nije se izjasnio o tvrdnji tužiteljice da je prvotuženik sklopio ugovor o zajmu sa drugo tuženikom, svojim ocem, kako bi je onemogućio u ostvarivanju prava temeljem bračne stečevine, već odbacuje tužbeni zathejv tužiteljice navodeći da tužiteljica nema pravni interes za utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovora o zajmu, obzirom nije ugovorna strana.

32. Vezano za pravni interes tužiteljice ovaj sud ističe da je isticanje zahtjeva za utvrđenje ništetnosti primjenom čl. 327. st. 1. ZOO dopušteno svakoj zainteresiranoj osobi i da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi primjenom čl. 328. ZOO, što znači da sam zakon daje aktivnu procesnu legitimaciju na utvrđenje ništetnosti svakoj zainteresiranoj osobi bez potrebe dokazivanja posebnog pravnog interesa. Stoga tužiteljica u konkretnom slučaju, kada je utvrđeno da je suvlasnica nekretnine u ½ dijela, nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti tih Ugovora, obzirom da navedene pozajmice mogu predstavljati dug bračne zajednice.

33. S tim u vezi, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti prvostupanjsko rješenje kojim je odbačen tužbeni zahtjev tužiteljice i u tom dijelu vratiti predmet na ponovno suđenje.

34. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će nakon provođenja predloženih dokaza, ponovno ocijeniti jesu li Ugovor o zajmu od 31. prosinca 2015. i Ugovor o zajmu od 30. lipnja 2016. ništetni i bez pravnog učinka u odnosu na tužiteljicu, te će potom donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

35. Budući da je ukinuto rješenje suda prvog stupnja kojim je tužba odbačena, to je valjalo ukinuti i rješenje o troškovima postupka bez posebnog ispitivanja žalbenih razloga te će u nastavku postupka prvostupanjski sud odlučiti o cjelokupnom parničnom trošku.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis