Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2796/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GI (nepoznatog boravišta), zastupan po privremenom zastupniku odvjetnici Dolores Svitlanović iz Zagreba protiv tužene ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Eleonora Katić, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja oporuke pravno nevaljanom i neistinitom te poništenja oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-1146/2022-54 od 23. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-1146/2022-54 od 23. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
„I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"1.Utvrđuje se kako nije valjana niti istinita oporuka OI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], rođenog **.**.1936.g. te preminulog **.**.2020.g., koja nosi datum sačinjenja 25.VIII.2016.g. te koja je proglašena na zapisniku javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba dana 20.V.2020.g.
2. Nalaže se tuženiku isplatiti u roku od petnaest dana tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate".
II. Odbija se tužitelj s podrednim tužbenim zahtjevom koji glasi:
"1.Poništava se oporuka OI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], rođenog **.**.1936.g. te preminulog **.**.2020.g., koja nosi datum sačinjenja 25.VIII.2016.g. te koja je proglašena na zapisniku javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba dana 20.V.2020.g.
2. Nalaže se tuženiku isplatiti u roku od petnaest dana tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate".
III. Nalaže se tužitelju GI (nepoznatog boravišta) zastupan po privremenom zastupniku odvjetnici Dolores Svitlanović iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženoj ĆI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.970,00
EUR u roku 15 dana."
2. Tužitelj se žali protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Tužena u odgovoru na žalbu ističe da je žalba tužitelja neosnovana, predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da oporuka oporučitelja OI iz [adresa], rođenog **.**.1936. te preminulog **.**.2020. koju je sačinio 25. kolovoza 2016. i koja je proglašena na zapisniku javnog bilježnika 20. svibnja 2020. nije pravo valjana niti istinita, odnosno zahtjev kojim tužitelj predlaže poništiti oporuku OI od 25. kolovoza 2016. godine.
6. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno sadržajnim žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.
7. U odnosu na žalbene navode tužitelja, u kojima žalitelj preocjenjuje iskaz svjedoka UI, na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka pa i svjedoka UI i tužene u ovom postupku. Tek je za istaknuti da nakon iskaza svjedoka UI punomoćnica tužitelja nije imala pitanja niti primjedbi na iskaz toga svjedoka, kao niti na iskaze svjedoka SI i tužene.
8. Tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njegov prijedlog za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatrijske struke i da je tim što je takav prijedlog odbio počinio bitnu postupovnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP
8.1. Zaključak o tome je li počinjena bitna postupovna povreda u situaciji kad sud ne prihvati svaki prijedlog stranke za provedbu predloženih dokaza zavisi od ocjene je li takvim postupanjem sud nezakonito (u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP) uskratio stranci mogućnost raspravljanja.
8.2. U konkretnom slučaju tužitelju je raspravljanje o predmetu spora omogućeno time što je pozivan na ročišta na kojima se mogao izjasniti o provedenim dokazima i navodima tužene, odnosno time što mu je dana prilika da predlaže dokaze i da prigovara provedenim dokazima i njihovoj ocjeni. Okolnost što nije prihvaćeno sve ono što je tužitelj predložio i zahtijevao i što je zbog toga nezadovoljan, ne opravdava prigovor o počinjenoj postupovnoj povredi.
8.3. Kad sud odluči da nije potrebno provoditi predloženi dokaz dužan je obrazložiti odluku o odbijanju prijedloga valjanim razlozima. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je to i učinio jer je zaključio da je predmet spora dovoljno raspravljen te da se s provedenim dokazima i njihovom ocjenom mogu utvrditi sve činjenice relevantne za odluku o tome predmetu pa da nije potrebno provoditi medicinsko vještačenje koje bi bilo, u konkretnom slučaju nepotrebno i u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka posebno imajući na umu nalaz i mišljenje vještaka grafološke struke.
9. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
10. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
11. Sud prvoga stupnja je, suprotno žalbenim navodima, kritički preispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno utvrdio činjenično stanje.
12. Za istaknuti je da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, kako je naprijed navedeno, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka glede izvođenja dokaza, već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica.
12.1. U ovom predmetu sud je izveo, između ostalih i dokaz uvidom u "Karton pacijenta od datuma 01.01.2005. do 31.10.2019." OI. Iz navedenog zdravstvenog kartona je jasno razvidno da OI do pisanja prijeporne pisane oporuke od 25. kolovoza 2016. godine nije bolovao od bolesti koja bi mogla ili koje bi mogle dovesti u pitanje njegovu sposobnost rasuđivanja i shvaćanja značenja i posljedica svojih radnji kao što je, u konkretnom slučaju, pisanje oporuke i raspolaganje svojom ostavinom. Iz navedenog zdravstvenog kartona je razvidno koje je najčešće zdravstvene tegobe imao sada pokojni OI a to su: akutni bronhitis, astma, preosjetljivost sluzokože nosa, grlobolje, osteopenija (smanjenje gustoće kostiju) te u tri navrata dijagnoza anksioznosti i depresije i to 1. rujna 2010., 5. prosinca 2012. i 23. studenoga 2016. godine.
13. Kako je neprijeporna činjenica da nije bilo prigovora na iskaze svjedoka oporuke i tužene te da su stranke prihvatile nalaz i mišljenje grafološkog vještaka koji je u mišljenju jasno naveo da je OI vlastoručno potpisao predmetnu oporuku od 28. kolovoza 2016. i da je on skriptor te oporuke, valja zdravorazumski i smisleno zaključiti, imajući na umu podatke iz zdravstvenog kartona OI kao i iskaze svjedoka i tužene, da je sada pokojni OI u vrijeme pisanja pisane oporuke pred svjedocima od 25. kolovoza 2016. bio svjestan raspoložbe svoje ostavine, odnosno bio je sposoban za rasuđivanje.
13.1. Žalitelju valja istaknuti da tijekom prvostupanjskog postupka nije ukazivao na postojanje neke druge medicinske dokumentacije, osim one dostavljene u sudski spis, a da bi sud prvog stupnja mogao drugačije zaključiti. Naime, iz dostavljene medicinske dokumentacije nije razvidno da bi sada pokojni OI u vrijeme sačinjenja te ovdje pisane oporuke bio duševno bolestan ili da bi imao poremećaje niti da bi koristio neke lijekove koji bi mogli imati utjecaj na shvaćanje značenja njegovih postupaka i upravljanje njegovom voljom prilikom sačinjenja predmetne oporuke.
14. Također, ovaj viši sud ima na umu i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.
15. Sud prvog stupnja utvrdio je sve činjenice koje su potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
16. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
17. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).
18. Žalitelju je u žalbi prijeporno je li sada pokojni OI vlastoručno potpisao oporuku "pred istodobno nazočna dva svjedoka".
19. U odnosu na točku I. izreke:
Deklaratorna pravna zaštita vezana je prema Zakonu o nasljeđivanju ("Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) isključivo za odredbu čl. 26. kojom je propisano:
"(1) Oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života.
(2) Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.
(3) Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je oporuka napravljena ne utječe na njezinu valjanost."
19.1. Kako je u konkretnom slučaju oporučitelj OI imao navršenih 80 godina a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje, to je pravilno odbijen taj dio tužbenog zahtjeva.
20. U odnosu na točku II. 1. izreke:
Konstitutivna pravna zaštita vezana je prema Zakonu o nasljeđivanju za odredbu čl. 29. kojom je propisano:
"(1) Valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.
(2) Svatko može u redovitim okolnostima oporučiti u bilo kojem od zakonom predviđenih oblika.
(3) Zbog nedostatka u obliku poništenje oporuke može zahtijevati nakon otvaranja nasljedstva samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je saznala za oporuku, a najdulje za 10 godina od proglašenja oporuke. Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke."
U konkretnom slučaju OI sačinio je pisanu oporuku pred svjedocima koja je propisana odredbom čl. 31. Zakona o nasljeđivanju i glasi:
"(1) Oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.
(2) Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju."
21. Kako je naprijed navedeno, iz stanja spisa proizlazi da je ostavitelj OI bio sposoban za rasuđivanje a tužitelj osnovano nije doveo u sumnju njegovu volju glede sadržaja oporuke, pa ovaj drugostupanjski sud smatra da oporuka nema nedostatke formalne prirode koji ju čine ništavom. Naime, predmetna oporuka ispunjava uvjete za valjanost pisane oporuke pred svjedocima (čl. 31. ZN).
21.1. Također, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da bi oporučitelj bio "natjeran prijetnjom ili zabludom ili silom da sačini Oporuku, tj. da ju potpiše, a također nije bio prevaren niti u zabludi".
22. Sud je, kako je naprijed navedeno, saslušao tuženu i svjedoke oporuke UI i SI te je iz navedenih iskaza, koje je cijenio, kao i same oporuke od 25. kolovoza 2016. godine, pravilno zaključio da je u vrijeme sastavljanja prijeporne oporuke OI znao čitati i pisati i da je oporuku sam napisao "pomoću računala i vlastoručno potpisao" u nazočnosti dva svjedoka.
23. Žalitelju valja istaknuti da sukladno citiranoj odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, nije odlučno kojim redoslijedom su oporučitelj, odnosno svjedoci potpisali oporuku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev- 3791/1994-2 od 7. veljače 1995.).
24. Dakle, oporuka je pravno valjana jer je potpisana od strane oporučitelja i istovremeno dva svjedoka te je pravilno odlučeno kao u točki II. izreke.
25. Sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tuženoj naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tuženoj za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 91/04., 37/05., 59/07., 148/09., 142/12., 103/14., 118/14.,107/15.), iz kojeg razloga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja, koji su u suprotnosti sa navodima obrazloženja prvostupanjskog suda.
26. Iz razloga navedenih, a kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenio odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
U Zagrebu 9. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Dubravka Penić Lukač
