Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3287/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća I sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika ŽP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Aniti Juretić, odvjetnici u Splitu, radi isplate odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-194/2025 od 15. travnja 2025, u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-194/2025 od 15. travnja 2025. godine, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 113.228,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 13.218,40 eura.
II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 113.228,08 eura kao i u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 12.531,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama i sudi:
1. Tuženik CP dužan je tužiteljici Republici Hrvatskoj isplatiti iznos od 113.228,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. rujna 2020. godine do isplate, po stopi koja tužiteljici pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 12.531,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove.
IV. Tuženik CP dužan je tužiteljici Republici Hrvatskoj naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 2.665,63 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da joj tuženik isplati iznos od 226.456,16 eura, kao i naknaditi trošak parničnog postupka sve za zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.
2. Ujedno je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 25.750,00 eura.
3. Protiv te presude žali se tužiteljica iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači i traži trošak sastava žalbe.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Osnovani su žalbeni navodi, jer sud prvog stupnja ponovno nije pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava, a na koje je upućen presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2770/22-2 od 29. listopada 2024. godine.
6. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev navodeći da stranke nisu bile u obveznopravnom odnosu, jer iako je oštećeni OP u kaznenom postupku upućen radi ostvarenja svog imovinsko-pravnog zahtjeva pokrenuti parnicu, to nije učinio, nego je pokrenuo postupak naknade štete protiv Republike Hrvatske zbog nepravilnog rada Policijske postaje u Splitu koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod brojem P-619/2019 i u tom postupku je sklopljena sudska nagodba na temelju koje je tužiteljica isplatila oštećeniku naknadu štetete, pa da stoga tuženik nije solidarno odgovoran sa tužiteljicom za nastupjelu štetnu posljedicu.
7. Prvenstveno valja navesti da navedeni parnični postupak suda prvog stupnja broj P-619/2019 nema intervencijski efekt prema tuženiku, jer tuženik nije bio obaviješten o vođenju tog postupka između OP kao oštećenika i tužiteljice, niti je sudjelovao u sklapanju Nagodbe od 2. rujna 2020. godine, te je tuženik u ovom postupku mogao isticati sve prigovore prema tužiteljici koje bi mogao u navedenom postupku isticati prema oštećeniku, pa u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe čl. 208.a st. 1. ZPP.
8. Međutim, prigovori koji je tuženik istakao u odgovoru na tužbu u ovom postupku da visina štete u postupku suda prvog stupnja broj P-619/2019 nije dokazana materijalnim dokazima, te da je tužiteljica neosnovano odustala od žalbe i sklopila sudsku nagodbu, nisu osnovani, jer je Nagodba sklopljena u iznosu manjem od onog postavljenog u tužbenom zahtjevu u postupku suda prvog stupnja broj P-619/2019, što upućuje na razumno i primjereno rješenje tog spora, pa tvrdnja tuženika da je izvjesno da bi navedena presuda donesena u tom sporu bila preinačena ili ukinuta nije ničim potkrijepljena, tim više što tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao, a nije ni predložio dokaze kojima bi potkrijepio tu tvrdnju, kao i da Nagodbom utvrđeni iznos premašuje stvarno nastalu štetu, zbog čega ti prigovori ne mogu s uspjehom osporiti sklopljenu Nagodbu između oštećenika i tužiteljice.
9. Zaključak suda prvog stupnja da tuženik nije solidarno odgovoran sa tužiteljicom nije pravilan, jer prema odredbi čl. 1107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno, a prema st. 3. istog članka solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti, kako je i u konkretnom slučaju.
10. Iz te odredbe proizlazi da zakonodavac ne inzistira samo na zajedničkoj radnji, nego proširuje solidarno odgovornost i na slučaj kad štetu uzrokuju više osoba koje su radile neovisno jedna o drugoj, pa stoga tuženik na temelju odredbe tog članka solidarno odgovara oštećeniku sa tužiteljicom, iako se njihova odgovornost temelji na različitim pravnim osnovama (tako i odluke revizijskog suda broj Rev-2608/88 i Rev- 258/2016-5).
11. Stoga je valjalo primjenom te zakonske odredbe utvrditi solidarnu odgovornost tuženika sa tužiteljicom za štetu nastalu oštećeniku OP.
12. Sukladno odredbi čl. 1109. st. 3. ZOO ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtjeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.
13. Kako se udjeli tužiteljice i tuženika u nastanku štete oštećeniku nisu mogli utvrditi, to na svakog od njih dolazi jednak dio duga, pa kako je tužiteljica u cijelosti isplatila oštećeniku iznos štete, to tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati, sukladno odredbi čl. 52. st. 1. ZOO, da joj naknadi dio duga koji pada na njega.
14. Prema tome, kako zbog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja materijalno pravo nije pravilno primijenjeno, to je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo dosuditi tužiteljici iznos od 113.228,08 eura na ime dijela duga koji joj je tuženik kao solidarni dužnik dužan naknaditi, dok je za dio naknade štete koji pada na tužiteljicu kao solidarnog dužnika odbijen zahtjev, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
15. Oduka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, zbog čega je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška u dosuđenom iznosu, čime je, također, materijalno pravo pravilno primijenjeno.
16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.
17. S obzirom na to da je tužiteljica djelomično uspjela sa žalbom, to joj je valjalo primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23) dosuditi trošak žalbe.
U Zagrebu 9. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Rožić Kaleb
