Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3036/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Liviju Vidučiću, odvjetniku u Splitu, protiv 1. tuženika Gradska sigurnost Šimac i sin d.o.o., 2. tuženice ŠŽ iz [adresa], 3. tuženika BŽ iz [adresa], 4. tuženika Adut nekretnine d.o.o., 5. tuženika LŽ iz [adresa], 6. tuženice VŽ iz [adresa], 7. tuženika JŽ iz [adresa], 8. tuženice RŽ iz [adresa], 9. tuženika KŽ iz [adresa], 10. tuženice AŽF iz [adresa], 11. tuženika EŽ iz [adresa], 12. tuženika NŽ iz [adresa], 13. tuženika DŽ iz [adresa], 14. tuženice OŽ iz [adresa], 15. tuženika ZŽ iz [adresa], 16. tuženika UŽ iz [adresa], 17. tuženika ĆŽ iz [adresa], 18. tuženika GŽ iz [adresa], 19. tuženice MŽ iz [adresa], 20. tuženice ČŽ iz [adresa], 21. tuženika PŽ iz [adresa], 22. tuženika SŽ iz [adresa], 23. tuženice ŽŽ iz [adresa], 24. tuženika FŽ iz [adresa], 25. tuženika CŽ iz [adresa] 26. tuženika ĐŽ iz [adresa], 27. tuženice IŽ iz [adresa], 28. tuženika Brodomerkur d.d. iz [adresa], 29. tuženika HŽ iz [adresa], 30. tuženika TA iz [adresa], 31. tuženika AA iz [adresa], 32. tuženika ITEL d.o.o. iz Splita, Kukuljevićeva 5, 33. tuženika ŠA iz [adresa], 34. tuženika BA iz [adresa], 35. tuženika LA iz [adresa], 36. tuženika VA iz [adresa], 37. tuženika Peović i Petrić d.o.o. iz Splita, Ivana Gundulića 50, 38. tuženika JA iz [adresa], 39. tuženice ŠŽF iz [adresa], 40. tuženice RA iz [adresa], 41. tuženika KA iz [adresa], 42. tuženika EA iz [adresa], 43. tuženika NA iz [adresa], 44. tuženice DA iz [adresa], 45. tuženika OA iz [adresa], 46. tuženice ZA iz [adresa], 47. tuženice UA iz [adresa], 48. tuženice ĆA iz [adresa], 49. tuženice GA iz [adresa], 50. tuženika MA iz [adresa], 51. tuženika ČA iz [adresa], 52. tuženika PA iz [adresa], 53. tuženice SA iz [adresa], 54. tuženika ŽA iz [adresa], 55. tuženice FA iz [adresa], 56. tuženika CA iz [adresa], 57. tuženice BŽF iz [adresa], 58. tuženika ĐA iz [adresa], 59. tuženice IA iz [adresa], 60. tuženice HA iz [adresa], 61. tuženice TV iz [adresa], 62. tuženika AV iz [adresa], 63. tuženika ŠV iz [adresa], 64. tuženika BV iz [adresa], 65. tuženika LV iz [adresa], 66. tuženice VV iz [adresa], 67. tuženice JV iz [adresa], 68. tuženice RV iz [adresa], 69. tuženice KV iz [adresa], 70. tuženika EV iz [adresa], 71. tuženice NV iz [adresa], 72. tuženika DV iz [adresa], 73. tuženika OV iz [adresa], 74. tuženika ZV iz [adresa], 75. tuženice UV iz [adresa], 76. tuženice ĆV iz [adresa], 77. tuženika Partner Trusdt d.o.o. iz Jesenica, Suhi potok 1, 78. tuženice LŽF iz [adresa], 79. tuženika GV iz [adresa], 80. tuženika MV iz [adresa], 81. tuženice ČV iz [adresa], 82. tuženika PV, 83. tuženice SV, 84. tuženice ŽV iz [adresa], 85. tuženika FV iz [adresa], 86. tuženika CV iz [adresa], 87. tuženice ĐV iz [adresa], 88. tuženice IV iz [adresa], 89. tuženice HV iz [adresa], 90. tuženice TĆ iz [adresa], 91. tuženice AĆ iz [adresa], 92. tuženice ŠĆ iz [adresa], 93. tuženice BĆ iz [adresa], 94. tuženika LĆ iz [adresa], 95. tuženice VĆ iz [adresa], 96. tuženika JĆ iz [adresa], 97. tuženika RĆ iz [adresa], 98. tuženice KĆ iz [adresa], 99. tuženika EĆ iz [adresa], Dinka [adresa], 100. tuženice NĆ iz [adresa], 101. tuženika DĆ iz [adresa], 102. tuženika OĆ iz [adresa], 103. tuženice ZĆ iz [adresa], 104. tuženika UĆ iz [adresa], 105. tuženika ĆĆ iz [adresa], 106. tuženice GĆ iz [adresa], 107. tuženika MĆ iz [adresa], 108. tuženika OT–Optima Telekom d.o.o. iz Zagreba, Bani 75/A i 109. tuženice ČĆ iz [adresa], svi zastupani po upravitelju NOVI DANI d.o.o. iz Splita, Papandopulova 3, a on zastupan po punomoćnici Aniti Jozičić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi 1.–109. tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1845/2020- 46 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja AŽ kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1845/2020-46 od 16. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tužitelju naknaditi 1.–109. tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 EUR–a.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1845/2020-46 od 16. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Uvažava se žalba 1.–109. tuženika, preinačava rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1845/2020-46 od 16. svibnja 2025. u pobijanom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev 1.–109. tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 968,75 EUR–a i rješava:

Nalaže se tužitelju PĆ naknaditi 1. tuženiku Gradska sigurnost Šimac i sin d.o.o., 2. tuženici ŠŽ, 3. tuženiku BŽ, 4. tuženiku Adut nekretnine d.o.o., 5. tuženiku LŽ, 6. tuženici VŽ, 7. tuženiku JŽ, 8. tuženici RŽ, 9. tuženiku KŽ, 10. tuženici AŽF, 11. tuženiku EŽ, 12. tuženiku NŽ, 13. tuženiku DŽ, 14. tuženici OŽ, 15. tuženiku ZŽ, 16. tuženiku UŽ, 17. tuženiku ĆŽ, 18. tuženiku SĆ, 19. tuženici MŽ, 20. tuženici ČŽ, 21. tuženiku PŽ, 22. tuženiku SŽ, 23. tuženici ŽŽ, 24. tuženiku FŽ, 25. tuženiku CŽ, 26. tuženiku ĐŽ, 27. tuženici IŽ, 28. tuženiku Brodomerkur d.d., 29. tuženiku HŽ, 30. tuženiku TA, 31. tuženiku AA, 32. tuženiku ITEL d.o.o., 33. tuženiku ŠA, 34. tuženiku BA, 35. tuženiku LA, 36. tuženiku VA, 37. tuženiku Peović i Petrić d.o.o., 38. tuženiku JA, 39. tuženici ŠŽF, 40. tuženici RA, 41. tuženiku KA, 42. tuženiku EA, 43. tuženiku NA, 44. tuženici DA, 45. tuženiku OA, 46. tuženici ZA, 47. tuženici ŽĆ, 48. tuženici ĆA, 49. tuženici GA, 50. tuženiku MA, 51. tuženiku FĆ, 52. tuženiku PA, 53. tuženici SA, 54. tuženiku ŽA, 55. tuženici FA, 56. tuženiku CA, 57. tuženici BŽF, 58. tuženiku ĐA, 59. tuženici IA, 60. tuženici HA, 61. tuženici TV, 62. tuženiku AV, 63. tuženiku ŠV, 64. tuženiku BV, 65. tuženiku LV, 66. tuženici VV, 67. tuženici JV, 68. tuženici RV, 69. tuženici CĆ, 70. tuženiku EV, 71. tuženici NV, 72. tuženiku DV, 73. tuženiku OV, 74. tuženiku ZV, 75. tuženici UV, 76. tuženici ĆV, 77. tuženiku Partner Trusdt d.o.o., 78. tuženici LŽF, 79. tuženiku GV, 80. tuženiku MV, 81. tuženici ČV, 82. tuženiku PV, 83. tuženici SV, 84. tuženici ŽV, 85. tuženiku FV, 86. tuženiku CV, 87. tuženici ĐV, 88. tuženici IV, 89. tuženici HV, 90. tuženici TĆ, 91. tuženici AĆ, 92. tuženici ŠĆ, 93. tuženici BĆ, 94. tuženiku LĆ, 95. tuženici VĆ, 96. tuženiku JĆ, 97. tuženiku RĆ, 98. tuženici KĆ, 99. tuženiku EĆ, 100. tuženici NĆ, 101. tuženiku DĆ, 102. tuženiku OĆ, 103. tuženici ZĆ, 104. tuženiku UĆ, 105. tuženiku ĆĆ, 106. tuženici GĆ, 107. tuženiku MĆ, 108. tuženiku OT–Optima Telekom d.o.o. i 109. tuženici ČĆ trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 968,75 EUR–a u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja AŽ za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju PĆ naknaditi 1. tuženiku Gradska sigurnost Šimac i sin d.o.o., 2. tuženici ŠŽ, 3. tuženiku BŽ, 4. tuženiku Adut nekretnine d.o.o., 5. tuženiku LŽ, 6. tuženici VŽ, 7. tuženiku JŽ, 8. tuženici RŽ, 9. tuženiku KŽ, 10. tuženici AŽF, 11. tuženiku EŽ, 12. tuženiku NŽ, 13. tuženiku DŽ, 14. tuženici OŽ, 15. tuženiku ZŽ, 16. tuženiku UŽ, 17. tuženiku ĆŽ, 18. tuženiku SĆ, 19. tuženici MŽ, 20. tuženici ČŽ, 21. tuženiku PŽ, 22. tuženiku SŽ, 23. tuženici ŽŽ, 24. tuženiku FŽ, 25. tuženiku CŽ, 26. tuženiku ĐŽ, 27. tuženici IŽ, 28. tuženiku Brodomerkur d.d., 29. tuženiku HŽ, 30. tuženiku TA, 31. tuženiku AA, 32. tuženiku ITEL d.o.o., 33. tuženiku ŠA, 34. tuženiku BA, 35. tuženiku LA, 36. tuženiku VA, 37. tuženiku Peović i Petrić d.o.o., 38. tuženiku JA, 39. tuženici ŠŽF, 40. tuženici RA, 41. tuženiku KA, 42. tuženiku EA, 43. tuženiku NA, 44. tuženici DA, 45. tuženiku OA, 46. tuženici ZA, 47. tuženici ŽĆ, 48. tuženici ĆA, 49. tuženici GA, 50. tuženiku MA, 51. tuženiku FĆ, 52. tuženiku PA, 53. tuženici SA, 54. tuženiku ŽA, 55. tuženici FA, 56. tuženiku CA, 57. tuženici BŽF, 58. tuženiku ĐA, 59. tuženici IA, 60. tuženici HA, 61. tuženici TV, 62. tuženiku AV, 63. tuženiku ŠV, 64. tuženiku BV, 65. tuženiku LV, 66. tuženici VV, 67. tuženici JV, 68. tuženici RV, 69. tuženici CĆ, 70. tuženiku EV, 71. tuženici NV, 72. tuženiku DV, 73. tuženiku OV, 74. tuženiku ZV, 75. tuženici UV, 76. tuženici ĆV, 77. tuženiku Partner Trusdt d.o.o., 78. tuženici LŽF, 79. tuženiku GV, 80. tuženiku MV, 81. tuženici ČV, 82. tuženiku PV, 83. tuženici SV, 84. tuženici ŽV, 85. tuženiku FV, 86. tuženiku CV, 87. tuženici ĐV, 88. tuženici IV, 89. tuženici HV, 90. tuženici TĆ, 91. tuženici AĆ, 92. tuženici ŠĆ, 93. tuženici BĆ, 94. tuženiku LĆ, 95. tuženici VĆ, 96. tuženiku JĆ, 97. tuženiku RĆ, 98. tuženici KĆ, 99. tuženiku EĆ, 100. tuženici NĆ, 101. tuženiku DĆ, 102. tuženiku OĆ, 103. tuženici ZĆ, 104. tuženiku UĆ, 105. tuženiku ĆĆ, 106. tuženici GĆ, 107. tuženiku MĆ, 108. tuženiku OT–Optima Telekom d.o.o. i 109. tuženici ČĆ trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 140,62 EUR–a.

V. Odbija se zahtjev 1.–109. tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 500,00 EUR–a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu 1. –109. tuženici isplate iznos od 7.583,53 EUR–a iz sredstava zajedničke pričuve, i to po osnovi korištenja skladišta br. 9., skladišta br. 2. i skladišta br. 3. u vlasništvu tužitelja, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, kao i da mu naknade trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu 1. –109. tuženici isplate iznos od 15.715,00 kn (2.085,74 EUR–a[1] ) po osnovi korištenja parkirnog mjesta oznake PM 62 u vlasništvu tužitelja, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke (točka II. izreke),

- nalaže se tužitelju naknaditi 1.–109. tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 EUR–a u roku od 15 dana, dok je zahtjev 1.–109. tuženika za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa odbijen kao neosnovan.

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom I. i II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi 1.–109. tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 EUR–a, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev 1.–109. tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 250,00 EUR–a.

2.2. Protiv navedene presude, pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 968,75 EUR–a, žale se 1.–109. tuženici zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. ZPP–a, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se njihov zahtjev u tome dijelu prihvati, kao i da im se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 640,62 EUR–a.

3.1. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

3.2. Žalba 1.–109. tuženika je osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 2. travnja 2025. (list 164-165 spisa), da mu 1.–109. tuženici isplate iznos od 7.583,53 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, kao i da mu naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 4.064,53 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2.1. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od 1.–109. tuženika na ime uporabe tuđe stvari u svoju korist u smislu odredbe iz čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) jer u razdoblju od 1. svibnja 2016. pa do 31. svibnja 2020. nije mogao koristiti i iznajmljivati skladište br. 9, skladište br. 2 i skladište br. 3 zbog njihove zauzetosti opremom ventilacijske komore, sprinkler sustava i hidrantske stanice, a koja se nalaze u sklopu stambene zgrade izgrađene na zemljišnoknjižnoj čestici broj 1392/30 k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] (u daljnjem tekstu: Zgrada).

4.2.2 Odredbom iz čl. 1120. ZOO–a propisano je da, kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda u dijelu u kojem ju tužitelj pobija nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6.1. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev kada je pod točkom II. izreke pobijane presude odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu 1. –109. tuženici isplate iznos od 15.715,00 kn (2.085,74 EUR–a ) po osnovi korištenja parkirnog mjesta oznake PM 62 u vlasništvu tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

6.2. Naime, iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi:

- da je tužitelj prvotno tužbenim zahtjevom sadržanim u tužbi od 8. lipnja 2020. potraživao od 1.–109. tuženika ukupan iznos od 10.045,38 EUR–a (75.686,89 kn) na ime uporabe tuđe stvari u svoju korist u smislu odredbe iz čl. 1120. ZOO–a jer u razdoblju od 1. svibnja 2016. pa do 31. svibnja 2020. nije mogao koristiti i iznajmljivati skladišta br. 9, br. 2 i br. 3 zbog njihove zauzetosti opremom ventilacijske komore, sprinkler sustava i hidrantske stanice (iznos od 7.960,95 EUR–a (59.981,80 kn)) te jer u razdoblju od 1. svibnja 2016. pa do 30. rujna 2019. nije mogao koristiti i iznajmljivati parkirno mjesto oznake PM 62 zbog oštećenja na kanalizacijskim instalacijama (iznos od 2.085,74 EUR–a (15.715,00 kn)), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknadu troška parničnog postupka,

- da je tužitelj podneskom od 26. svibnja 2022. povukao tužbu u dijelu u kojem je on potraživao od 1.–109. tuženika isplatu iznosa od 2.085,74 EUR–a (15.715,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je tužiteljev podnesak od 26. svibnja 2022., prema podacima iz sustava eSpis, dostavljen 1.–109. tuženicima 22. veljače 2023., a da se isti na povlačenje tužbe u navedenom dijelu nisu očitovali,

- da su se 1.–109. tuženici (tek) na ročištu od 20. rujna 2023. protivili povlačenju tužbe u navedenom dijelu,

- da je tužitelj podneskom od 2. travnja 2025. konačno postavio tužbeni zahtjev na način da mu 1.–109. tuženici isplate iznos od 7.583,53 EUR–a na ime uporabe tuđe stvari u svoju korist u smislu odredbe iz čl. 1120. ZOO–a jer u razdoblju od 1. svibnja 2016. pa do 31. svibnja 2020. nije mogao iznajmljivati skladišta br. 9, br. 2 i br. 3 zbog njihove zauzetosti opremom ventilacijske komore, sprinkler sustava i hidrantske stanice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troška parničnog postupka.

6.3. Odredbom iz čl. 193. st. 1. ZPP–a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a odredbom iz čl. 193. st. 2. ZPP–a propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane te da će se, ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrati da je pristao na povlačen

6.4. S obzirom na to da se 1.–109. tuženici nisu u roku od 15 dana, računajući od 22. veljače 2023. kada su primili tužiteljev podnesak od 26. svibnja 2022. kojim je isti povukao tužbu u dijelu u kojem je potraživao isplatu iznosa od 2.085,74 EUR–a (15.715,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, izjasnili o tome, nego su se tek na ročištu od 20. rujna 2023. protivili povlačenju tužbe u navedenom dijelu, time se tužba u navedenom dijelu smatra povučenom u smislu odredbe iz čl. 193. st. 2. ZPP–a.

6.5. Prema tome, prvostupanjski sud je prekoračio tužbeni zahtjev kada je pod točkom II. izreke pobijane presude odlučio i o dijelu tužbenog zahtjeva u kojem je tužitelj (prije nego što je konačno postavio tužbeni zahtjev) potraživao od 1.–109. tuženika isplatu iznosa od 2.085,74 EUR–a (15.715,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP–a.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u dijelu u kojem ju tužitelj i 1. –109. tuženici pobijaju te postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, pravilno utvrdio:

- da se u skladištu br. 9 nalazi oprema ventilacijske komore, da se u skladištu br. 2 nalazi sprinkler sustav te da se u skladištu br. 3 nalazi hidrantska stanica, kao i da navedena oprema služi za redovitu uporabu Zgrade,

- da iz (priklopljenog) spisa predmeta Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 4117/2012 (list 27-28 te list 37-70 spisa) proizlazi:

- da prilikom uviđaja Zgrade u tom postupku od 21. ožujka 2014. sudska komisija, zajedno s vještakom građevinske struke, nije pregledala predmetna skladišta te da je procjena vrijednosti tih skladišta izvršena na temelju elaborata o etažiranju, bez pregleda istih,

- da je tužitelj na temelju rješenja o dosudi od 23. listopada 2015., pravomoćnog od 18. studenog 2015., stekao pravo vlasništva na skladištu br. 9 površine 26,60 m², skladištu br. 2 površine 6,91 m² i skladištu br. 3 površine 6,91 m² u podrumu te parkirnom mjestu oznake PM 62 površine 12,65 m² u podrumu, a koja se nalaze u sklopu Zgrade,

- da su, sukladno Zapisniku od 8. ožujka 2017., tužitelju na njegov zahtjev na uredovanju toga dana predana u posjed sva tri skladišta,

- na temelju iskaza tužitelja:

- da je u ovršnom postupku izašao na lice mjesta sa sudskom komisijom, ali da su sva tri predmetna skladišta bila zaključana, tako da nije znao što je unutra, s time da na vratima nije pisalo ništa,

- da je tek nakon toga saznao da su predmetna skladišta zauzeta jer se u jednoj nalazi hidrantska stanica, u drugoj protupožarna zaštita, a u trećoj ventilacijska komora,

- da ključeve skladišta osim njega (tužitelja) ima i upravitelj Zgrade NOVI DANI d.o.o.,

- na temelju iskaza 82. tuženika PV:

- da su instalacije prema Zakonu o gradnji sastavni dio građevine i njena funkcionalna cjelina, kada je ugrađena sa svrhom u građevinu, a što je potvrđeno uporabnom dozvolom objekta (Zgrade) koju isti ima i imao ju je u trenutku kupoprodaje,

- da je na skladištu br. 2 i skladištu br. 3 jasno napisano što se u njima nalazi,

- da je u trećem skladištu ventilacijski sustav garaže, a da na njemu nije pisalo ništa,

- da nitko od 1.–109. tuženika nije tužitelja smetao niti sprečavao, niti su ga mogli spriječiti, s obzirom na to što se nalazi u skladištima,

- na temelju iskaza 79. tuženika GV:

- da je predstavnik suvlasnika Zgrade,

- da ključeve predmetnih skladišta nema ni domar, ni upravitelj, niti predstavnik suvlasnika, već ovlaštena služba koja ima certifikat radi redovitog i sigurnosnog održavanja prostorija,

- da se u slučaju bilo čega mora kontaktirati ovlaštena služba kako bi oni mogli poduzeti potrebne zaštitne mjere,

- da je u skladištima bio samo jedanput kada je upravitelj Zgrade zamolio ovlašteni servis da se skladišta otvore i pokažu tužitelju,

- da od prvog dana na prostorijama piše što se tamo nalazi, tako da isto nije moglo ostati nepoznato,

- da je prvi put u skladištima bio s tužiteljem prije nego je sudski ovršitelj promijenio bravu te da je tom prilikom sastavljen zapisnik koji su potpisali ĐĆ, GV i gospodin T (zaposlenik upravitelja), dok tužitelj nije potpisao zapisnik.

9. Prvostupanjski sud je zatim na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu kojom je pod točkom I. i II. izreke u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da suvlasnici Zgrade (u ovom predmetu tuženici) ne koriste predmetna skladišta, niti sprečavaju tužitelju u korištenje istih, budući da se skladišta koriste kao prostori u kojima se nalaze uređaji nužni za funkcioniranje Zgrade, odnosno ventilacijska komora, sprinkler stanica i hidrantska stanica,

- da navedeni uređaji predstavljaju tehnički sustav Zgrade prema Zakonu o gradnji, odnosno neodvojivi (zajednički) dio Zgrade u suvlasništvu svih suvlasnika, a koji u pravnom smislu ne može biti samostalnim objektom stvarnih prava u smislu odredbe iz čl. 6. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZVDSP),

- da ni upravitelj Zgrade (NOVI DANI d.o.o.) ne može koristiti predmetna skladišta, već je dužan na temelju odredbe iz čl. 379. st. 1. ZVDSP–a brinuti da se skladišta, kao zajednički dijelovi nekretnine, održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, odnosno u stanju nužnom za normalno korištenje,

- da tužitelju ni po kojoj osnovi ne pripada naknada za korištenje skladišta koja je stekao kao posebni dio Zgrade u ovršnom postupku, odnosno, da je odgovornost za nemogućnost korištenja kupljenih skladišta na samom tužitelju koji prije dosude u ovršnom postupku nije poduzeo sve raspoložive radnje i zahtjeve, uslijed kojih je mogao odustati od kupnje predmetnih skladišta ili zahtijevati od suda da utvrdi da se radi o nekretninama koje ne mogu biti predmetom ovrhe i zahtijevati da se u odnosu na njih ovrha obustavi.

10. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu pod točkom I. izreke pobijane presude u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, a na koje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to konkretno odredbe ZOO–a i ZVDSP–a, u svezi čl. 219. st. 1. ZPP–a.

11. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe:

- da 1.–109. tuženici koriste predmetna skladišta samim time što su suvlasnici Zgrade, a za čije normalno i redovito korištenje uređaji u skladištima služe,

- da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da na strani 1. –109. tuženika nema nikakve odgovornosti za to što tužitelj ne može koristiti predmetna skladišta, pogotovo kada se uzme u obzir da u vrijeme uviđaja Zgrade na vratima istih nisu bile postavljene naljepnice vezane za uređaje koji se u njima nalaze.

12.1. Naime, iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka ne proizlazi da 1.–109. tuženici na bilo koji način koriste predmetna skladišta, pri čemu valja dodati da nijedan od 1.–109. tuženika nema ključ od samih skladišta.

12.2. Propust što u vrijeme uviđaja Zgrade (21. ožujka 2014.) na vratima predmetnih skladišta nisu bile postavljene naljepnice vezane za uređaje koji se u njima nalaze ne može ići na teret 1.–109. tuženika, budući da nije vidljivo na temelju kojih pozitivnih propisa su isti to bili dužni učiniti.

13. Suprotno preostalim žalbenim navodima tužitelja, činjenica što su 1. –109. tuženici potpisali međuvlasnički ugovor za Zgradu nije od nikakvog utjecaja na postojanje (eventualne) obveze istih da isplate tužitelju predmetni iznos u smislu odredbe iz čl. 1120. ZOO–a.

14. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tužitelja u kojima on osporava valjanost punomoći za zastupanje 1. –109. tuženika od strane njihove punomoćnice, sve u smislu odredbe iz čl. 354. st. 3. ZPP–a kojom je propisano da, zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.

15.1. Nadalje, osnovani su žalbeni navodi 1.–109. tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbu iz čl. 40. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), kada im na ime troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetnici nije priznao i dosudio daljnji iznos od 968,75 EUR–a.

15.2. Sukladno odredbi iz čl. 40. t. 1. Tarife, kad odvjetnik u istom postupku brani ili zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10 %, uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50 %, s time da se iznos povišene nagrade dijeli na jednake dijelove prema broju branjenika, odnosno zastupanih osoba.

16. U ovom je predmetu upravitelj Zgrade NOVI DANI d.o.o. svoje ovlaštenje za zastupanje 1.–109. tuženika, koje proizlazi iz čl. 93. st. 2. ZVDSP–a, prenio na odvjetnicu, slijedom čega odvjetnica, budući da ista ne zastupa upravitelja Zgrade, već sve 1.–109. tuženike, ima zbog toga pravo na povišenje tarifnih stavki za 50%.

17. Prema tome, kako je prvostupanjski sud utvrdio da 1.–109. tuženicima na ime troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetnici pripada iznos od 1.937,50 EUR–a, tako 1.–109. tuženicima, suprotno stavu prvostupanjskog suda, u konačnici pripada još i daljnji iznos od 968,75 EUR–a koji se odnosi na povišenje tarifnih stavki za 50%, a koji im je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi, sve sukladno odredbama iz Tbr. 40. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25 – u daljnjem tekstu: ZPDV).

18. Tužitelj u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, dok je primjenom odredbe iz čl. 369. st. 5. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

20.1. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari (pod točkom I. izreke pobijane presude) nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

20.2. Pri tome valja dodati da se ukidanje pobijane presude pod točkom II. izreke povodom žalbe tužitelja ne može smatrati njegovim uspjehom u pogledu odluke o glavnoj stvari, budući da iznos o kojem je pod točkom II. izreke pobijane presude odlučeno tužitelj svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije ni potraživao, niti je to u konačnici utjecalo na pravo stranaka na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu.

21. U pogledu zahtjeva 1.–109. tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 640,62 EUR–a, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 140,62 EUR–a i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 500,00 EUR–a, valja reći da 1.–109. tuženici, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude iznosi 968,75 EUR–a, da su sa žalbom uspjeli u cijelosti, odnosno u omjeru od 100% te da imaju pravo na povišenje tarifnih stavki za 50%, ali da u spisu predmeta ne prileži dokaz da je sudska pristojba zaista i plaćena, imaju pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 140,62 EUR–a, dok im pravo na naknadu troška sudske pristojbe u iznosu od 500,00 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 40. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a, u svezi čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao i pod točkom IV. i V. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac