Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3595/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grawe Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB 28406115764, zastupan po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu, Zelenice 18, protiv tuženika ĆČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Golubić&Šikić, Čakovec, Ulica Ruđera Boškovića 33, radi regresa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj P-279/2024-14 od 17. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj P-279/2024-14 od 17. lipnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 14.976,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2021. pa do isplate te je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.864,00 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik je protiv te presude podnio pravovremenu žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da u postupku nisu počinjene bitne povrede povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Predmet postupka je regres isplaćene štete koju je tužitelj isplatio CČ na ime imovinske štete na poljoprivrednom priključku – rolomatu za navodnjavanje te na rastućem drveću i betonsko-žičanoj ogradi na nekretnini u [adresa], sve u vlasništvu CČ te isplatio ĐČ na ime imovinske štete na poljoprivrednom priključku – plugu u vlasništvu istog, a za koju je odgovoran tuženik koji je u vrijeme štetnog događaja upravljao osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 1313-31041998, za vrijeme dok mu je bila izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

7. U provedenom postupku je kao nesporno utvrđeno da je 6. svibnja 2021. oko 5,10 sati na cesti L20070 [adresa] došlo do prometne nesreće na način da tuženik, upravljajući osobnim vozilom marke i tipa Volkswagen Passata reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu BČ nije prilagodio način vožnje uvjetima na cesti te je odgovoran za prometnu nezgodu, da je nastala imovinska šteta na drveću, ogradi, rolomatu za navodnjavanje u vlasništvu CČ te na poljoprivrednom plugu u vlasništvu ĐČ, te da je tužitelj oštećenicima isplatio naknadu štete u iznosu od 26.098,12 EUR-a.

8. Sporno je da li je tuženiku u vrijeme nastanka štetnog događaja bila izrečena sigurnosna ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, te je li uslijed izrečene mjere došlo do gubitka prava iz osiguranja sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP).

9. U smislu odredbe čl. 24. st. 1. toč. 3. ZOOP osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozaču oduzeta vozačka dozvola ili je isključen iz prometa ili ako mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom određene vrste ili kategorije ili mjera prestanka važenja vozačke dozvole odnosno zaštitna mjera zabrane upotrebe inozemne vozačke dozvole na teritoriju Republike Hrvatske, 10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdi da je u vrijeme predmetne prometne nesreće na dan 6. svibnja 2021. tuženiku bila izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima, a što proizlazi iz Zapisnika o očevidu Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec od 15. lipnja 2021. o prometnoj nesreći od 6. svibnja 2021. Zapisnik o očevidu ima snagu javne isprave (čl. 230. ZPP) i važi predmjeva da dokazuje istinitost onoga što je u zapisniku navedeno te tuženik sadržaj istog nije doveo u sumnju nejasnim navodima žalbe da je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima koja je upisana 27. travnja 2021. u evidenciju sigurnosnih mjera i koja se od toga dana izvršava, počela izvršavati nakon štetnog događaja, kad je štetni događaj bio 6. svibnja 2021., dakle nakon upisa sigurnosne mjere u evidenciju sigurnosnih mjera. Iz navedenog slijedi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je na dan 6. svibnja 2021. tuženik upravljao vozilom kojim je prouzročio predmetnu prometnu nesreću u vrijeme kada mu je bila izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima.

11. Tuženik u žalbi kao i tijekom postupka osporava da bi okolnost što je prema njemu bila izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom dovela do gubitka prava iz osiguranja iz čl. 24. st. 1. ZOOP, jer je odredbom čl. 24. st. 1. toč. 3. ZOOP propisano kako osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom određene vrste ili kategorije, a da je zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom propisana Prekršajnim zakonom, dok je sigurnosna mjera propisana Kaznenim zakonom.

12. Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom je mjera propisana Prekršajnim zakonom ("Narodne novine", broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022, dalje: PZ), dok je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom kao takva propisana Kaznenim zakonom ("Narodne novine", broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024, dalje: KZ).

13. Zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u smislu odredbe čl. 58. PZ sud može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u smislu odredbe čl. 72. st. 1. KZ sud će izreći počinitelju kaznenog djela protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

14. Svrha zaštitnih mjera u smislu odredbe čl. 51. PZ je da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinitelje novog prekršaja, dok je svrha sigurnosnih mjera u smislu odredbe čl. 66. KZ otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.

15. Dakle, obje mjere izriče sud, zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima u prekršajnom postupku, a sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima u kaznenom postupku. Obje mjere izriču se kršiteljima prometnih propisa, zaštitna mjera za počinjenje prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama, a sigurnosna mjera za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa na cestama. Sadržajno radi se o mjerama koje se izriču u slučaju postojanja iste opasnosti, odnosno opasnosti da će počinitelj upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Svrha izricanja i zaštitne i sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom je otklanjanje uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinitelje novog prekršaja/kaznenog djela.

16. Imajući u vidu da se radi o mjerama koje izriče sud, da se obje izriču kršiteljima prometnih propisa, da se izriču u slučaju postojanja iste opasnosti i da im je svrha ista te da je jedina razlika između zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima i zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom vrsta postupka u kojem se izriču i težina povrijeđenog dobra radi kojeg su izrečene, odnosno da se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom izriče radi blažeg kršenja prometnih propisa, odnosno počinjenja prekršaja, a sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima radi teškog kršenja prometnih propisa koje za posljedicu ima tešku tjelesnu ozljedu ili smrt, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik upravljajući vozilom na vrijeme dok mu je bila izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima izazvao prometnu nesreću za koju je odgovoran izgubio prava iz osiguranja.

17. Imajući u vidu gore navedeno, posebno da se sadržajno radi o istim mjerama koje se izriču kršiteljima prometnog propisa, da se izriču radi otklanja iste opasnosti, i da je razlika samo u tome što se obzirom na težinu kršenja prometnih propisa i posljedicu kršenja tih propisa izriču u različitim postupcima pred sudom pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se i izricanje sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima može podvesti pod razlog za gubitak prava iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti iz čl. 24. st. 1. toč. 3. ZOOP.

18. Svako drugo isključivo gramatičko tumačenje navedene odredbe ZOOP dovelo bi do neodržive pravne situacije u kojoj bi počinitelji prekršaja, dakle djela koja su po svojoj pravnoj prirodi blaža povreda zakona od kaznenih djela i kojima je zbog počinjenja prekršaja izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima i koji su usprkos izrečenoj zaštitnoj mjeri izazvali prometnu nesreću za koju su odgovorni izgubili prava iz osiguranja, dok bi počinitelji kaznenih djela kojima je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima u slučaju upravljanja motornim vozilom usprkos izrečenoj sigurnosnoj mjeri i izazivanju prometne nesreće za koju su odgovorni prava iz osiguranja zadržali, a sadržajno se radi o istim mjerama koje se izriču radi otklanjanja iste opasnosti samo izrečenim u različitim sudskim postupcima.

19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao osobu koja je upravljala motornim vozilom za vrijeme kada mu je bila izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozila i koji je izazvao prometnu nesreću za koju je odgovoran obvezao na naknadu isplaćenog iznosa štete u visini 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku budući cjelokupno isplaćena šteta prelazi navedeni iznos, a sve temeljem odredbe čl. 24. st. 4. ZOOP.

20. Odluka o troškovima se žalbom posebno ne osporava, a sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

21. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš